Tumačenje biblijskih tekstova

Ova su biblijska razmatranja zamišljena kao način traženja Boga u molitvi i tišini usred našeg svakodnevnog života. Tijekom dana odvojite nešto vremena kako biste pročitali odlomak iz Biblije s kratkim komentarom i razmislili o postavljenim pitanjima. Nakon toga, skupine od 3 do 10 ljudi mogu se sastati i razgovarati o onome što su otkrili, te možda zajedno moliti.

JPEG - 31.8 ko

2020

Kolovoz

Nedovršeno stvorenje: Ivan 9,1-12


Prolazeći Isus ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.« »Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik«. Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ’Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.«

Isus je vidio čovjeka slijepa od rođenja. Njegovi su učenici to zlo povezali s grijehom: da li se rodio slijep zbog vlastite krivnje ili krivnje svojih roditelja? Pokušaj da se zlo kao nesreća objasni krivnjom star je koliko i čovječanstvo. »Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!« (Ezekiel 18,2). Što se tiče objašnjavanja prosjakove sljepoće njegovim vlastitim prethodnim grijehom, ne moramo tražiti objašnjenje u reinkarnaciji. Biblijski autor vjerovao je da se dijete može loše ponašati već prije rođenja: »Već u krilu materinu brata je Jakob potisnuo.« (Hosea 12,4).

Isus odbija svaki pokušaj da se prosjakova nesreća objasni grijehom. Postoji patnja koju nikakav ljudski grijeh ne može objasniti. Kad uspijemo shvatiti uzroke neke katastrofe, moramo djelovati i ako možemo učiti na greškama koje su je uzrokovale. Ali u našem svijetu i životu uvijek će postojati i onaj neobjašnjivi dio. Zašto je dijete rođeno s invaliditetom? Zašto se bolest iznenada pojavila?

Neobjašnjivo i apsurdno podsjećaju nas da mi nismo Bog. Mi smo stvorenja, nužno ograničena i nesavršena. Nakon što se s Bogom susreo u uraganu, Job dolazi do zaključka da on sam ne znači puno unutar cjeline svega stvorenog i tješi se da je samo prah i pepeo. (Job 38–42). Prema Isusu susret sa slijepim prosjakom nije prilika za raspravu o podrijetlu zla. Ali ne bi trebao biti ni razlog za malodušnost. On postaje prilika »da se na njemu očituju djela Božja«. Isus se otkriva kao sustvaratelj s Bogom, jer je prvo djelo koje on treba ostvariti dovršetak Božjeg stvaranja. Bog je radio šest dana da »dovrši svoje djelo« (Postanak 2,2).

»Bog vidje sve što je učinio, i bijaše veoma dobro.« (Postanak 1,31). Ali nije sve dobro ako netko nikada ne može vidjeti danje svjetlo! Zato je Isus rekao: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« (Ivan 5,17) Isus ne vraća vid slijepcu jer ga on nikada nije ni imao. Ne liječi ga, već dovršava stvaranje koje je bilo nedovršeno. Ivan pažljivo postavlja paralelu između stvaranja i Isusovog čina. Kao što je Bog stvorio čovjeka iz zemljine prašine (Postanak 2,7) tako je Isus je iz nje napravio blato kojim je obložio oči slijepca. Slijepi čovjek se pokorava njegovoj zapovijedi; oprati će lice i progledati.

Lyonski biskup Irenej napisao je krajem drugog stoljeća: »Ono što Riječ - Stvoritelj (drugim riječima, Krist prisutan u stvaranju kao vječna Božja Riječ) nije uspio oblikovati u majčinoj utrobi, oblikuje na jasnom dnevnom svjetlu ’kako bi se djela Božja u njemu očitovala’« (Protiv krivovjerja, V, 15,2).

Nismo li svi mi nedovršena stvorenja poput čovjeka rođena slijepa? Nešto nam nedostaje da bismo u potpunosti postali ono što smo pozvani biti. Ne napredujemo ako tražimo krivca za našu nesavršenost, napredujemo slušajući Kristov glas i radeći ono što nam on kaže da činimo.

- Kakve nevolje vidimo oko sebe?

- Kojim nesrećama možemo prepoznati uzroke i nešto poduzeti u skladu s tim?

- Koje patnje u mom životu i u svijetu ostaju neshvatljive, bez razloga? Što znači dopustiti Kristu da dovrši Božje djelo koje je tek započelo?



Druga biblijska razmatranja:

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article171.html - 14 August 2020
Copyright © 2020 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France