Brat Alois 2021.

Nada protiv svake nade

Poruka za 2021. godinu


U formatu PDF

PDF - 416.1 ko


Čovječanstvo može krenuti naprijed zahvaljujući mnogim ljudima koji se nesebično daju čak i u teškim vremenima punima neizvjesnosti.

Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci mnogi su mladi s nama podijelili svoje brige o budućnosti. ’Čemu se možemo nadati? U što možemo imati povjerenja i na što se možemo osloniti kad se sve čini tako nesigurno?’ I još dublje: ’S kojim ciljem živimo?’ Drugi pak govore: ’Moramo se oduprijeti malodušnosti i tražiti znakove nade.’ (1)

(1) Pozvali bismo mlade između 15 i 35 godina da reagiraju na ovu »Poruku za 2021. godinu« i podijele svoja konkretna iskustva: Koji ljudi ili inicijative su za mene znak nade? Molimo Vas da se javite na: solidarity taize.fr. Odgovori će se tijekom sljedećih nekoliko mjeseci objavljivati u obliku članaka, videozapisa, podcasta...

Tražiti znakove nade

U trenutnoj situaciji obilježenoj pandemijom, svjedoci smo rastuće nesigurnosti diljem svijeta. Potrebne su odvažne političke odluke, ali naša solidarnost i socijalna povezanost jednako su neophodne. Mnogi su spremni pomoći drugima. Njihova velikodušnost podsjeća nas da uzajamno pomaganje otvara put u budućnost.

Toliko mladih ulaže svoje snage u spašavanje našeg zajedničkog doma, našeg planeta! Svjedočimo mnogim inicijativama koje niču posvuda. Iako ne nude sve odgovore na klimatsku krizu, pomažu nam da već sada počnemo živjeti na način koji više poštuje okoliš.(2) Za vjernike, Zemlja je dar koji nam je Bog povjerio kako bismo se za njega brinuli.

Ljudi su postali svjesniji strukturnih nepravdi od kojih su neke naslijeđene iz prošlosti. Nažalost, ni moć se uvijek ne koristi za dobrobit sviju. Frustracija i bijes postaju razumljivi kada smo suočeni s takvim zloupotrebama moći. Tko će se odvažiti biti mirotvorac i borac za pravdu usred svih podjela koje opterećuju naše društvo?

(2) U borbi s klimatskim promjenama i nastojanjima da se smanji emisija CO2, jesmo li spremni preispitivati svoje navike kako bismo promijenili ono što se još uvijek može mijenjati? Kršćanske zajednice također doprinose tome na ekumenskoj razini, primjerice kroz mrežu »Zelenih Crkava« ﴾Églises vertes﴿ koja djeluje u različitim zemljama svijeta.

Već 1989. godine u Baselu, Crkve u Europi pozvale su na »usvajanje načina života koji je što manje štetan za okoliš, posebice na smanjenje potrošnje energije, korištenje javnog prijevoza i ograničavanje otpada«.

U Taizéu nastavljamo raditi na ekološkoj promjeni. Zahvalni smo za sve prijedloge. (www.taize.fr/eco [http://www.taize.fr/eco])


Živjeti kao braća i sestre

I usred teške stvarnosti možemo vidjeti razloge za nadu, pa čak se ponekad i nadati »protiv svake nade«. Kako bismo to postigli, okupimo se s onima koji žive drugačije – s kršćanima drugih denominacija, s vjernicima drugih religija te s agnosticima i ateistima koji su predani zajedništvu i solidarnosti.

Radost se obnavlja kada živimo kao braća i sestre, kada smo blizu najugroženijima: beskućnicima, starijima, bolesnima ili usamljenima, djeci s poteškoćama, osobama s invaliditetom, migrantima ... Životne okolnosti mogu nas sve učiniti ranjivima, a pandemija razotkriva krhkost naše ljudskosti. Više nego ikad, potrebni smo jedni drugima.

U svojoj enciklici Fratelli tutti, papa Franjo nas snažno podsjeća da se »nitko ne može sam spasiti«. (32) I dodaje da svoj pravi identitet ne možemo pronaći bez »otvorenosti prema univerzalnom, ako se ne otvorimo onome što se događa drugdje, bez otvorenosti prema bogatstvu drugih kultura, bez solidarnosti s tragedijama drugih naroda«. (146)

U odnosima između pojedinaca i naroda, prestanimo se nadmetati i počnimo surađivati! Podržimo organizacije koje promiču suradnju i solidarnost na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini!


Vjerovati – imati povjerenje u jednu prisutnost

U Taizéu primjećujemo da mladi na nov način razmišljaju o vjeri u Boga kako bi ostali na svom putu: Što znači vjerovati? Ako Bog postoji, djeluje li on u povijesti i u našim životima?

Suočavajući se s tim pitanjima, važno je izbjegavati svođenje Boga na naše pojmove. Bog je beskrajno veći od svega što možemo zamisliti. Mi smo tragači žedni ljubavi i istine. Gdje god bili na svom unutarnjem hodočašću, svi mi često tek napipavamo svoj put prema naprijed. Ali, kao »hodočasnici povjerenja«, možemo koračati zajedno i dijeliti s drugima svoju potragu – svoje nedoumice, kao i svoja uvjerenja.

»Vjera je jednostavno povjerenje u Boga, val povjerenja koji ponavljamo tisuću puta tijekom života ... čak i ako i u svakome od nas postoje sumnje«, rekao je brat Roger.

Nije li vjera prije svega povjerenje u jednu prisutnost koja je duboko u nama, a istodobno i u čitavom svemiru, nedostižna, a ipak stvarna? Prisutnost koja se ne nameće, ali joj se u svakom trenutku možemo otvoriti – u tišini, kao da dišemo. Dobrohotna prisutnost koja je uvijek tu, čak i kada nam se čini da jedva razumijemo tko je Bog.


Prepoznati novi horizont

Dobrohotna prisutnost – na koji način Evanđelje rasvjetljuje ovo otajstvo?

Isus je crpio život iz te dobrohotne prisutnosti do samog kraja. Uvijek je bio svjestan te prisutnosti. Ona mu je bila nutarnje svjetlo, dah Božji, nadahnuće Duha Svetoga.

U najdubljoj patnji i u apsolutnoj samoći, kada je umirao na križu, kada se sve činilo apsurdnim i kada se osjećao napušten, ispustio je krik koji je još uvijek bio upućen Bogu: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Izdan, mučen i osuđen na smrt, Isus je donio ljubav u najdublju tamu. Ta je ljubav jača od zla. Marija Magdalena i poslije apostoli donose ovu neočekivanu i nevjerojatnu poruku: on je živ. Božja je ljubav pobijedila mržnju i smrt!

Obuzeti ovom viješću, prvi su kršćani svjedočili: Krist je odsada živ s Bogom. Ispunjava svemir Duhom Svetim i prisutan je u svakom čovjeku. Krist je solidaran sa siromašnima i donijet će im pravdu. On je ispunjenje povijesti i stvaranja i dočekat će nas nakon smrti u punini radosti.

Onkraj ljudskog nasilja, ekoloških katastrofa i bolesti, otvara se novi horizont. – Hoćemo li ga prepoznati?


Promijeniti način gledanja

S ovog horizonta koji nam je otkriven Kristovim uskrsnućem, naš život obasjava novo svjetlo. Ono uvijek iznova raspršuje sjenu straha i ispunja izvor žive vode te donosi radost slavljenja.

Dakle, slutimo da potajno, nekom tajanstvenom privlačnošću, do kraja vremena Krist nastavlja u Božjoj ljubavi okupljati cijelo čovječanstvo i čitav svemir. On i nas uključuje u to poslanje.

Uključuje nas zajedno s drugima, u Crkvi. Poziva nas da pružimo svoje prijateljstvo svim ljudima i da ljubimo čak i svoje neprijatelje. Njegov mir pomiruje i suprotstavljene narode.(3)

(3) Čak i u ova nemirna vremena pandemije, Crkva može unaprijediti zajedništvo u ljudskoj obitelji. Ovdje iznosimo samo tri prijedloga:

‐ Kako bismo naša društva učinili humanijima, trebamo slušati jedni druge, ublažiti suprotnosti i naučiti se nositi s našim razlikama. Crkva je pozvana tražiti dijalog i izlaziti u susret svima. Bi li oni koji žive nepovezani s kršćanskom zajednicom bili spremni na dijalog s Crkvom?

‐ Podrška nekome od migranata, izbjeglica ili obitelj iz druge zemlje može našoj župi i našem susjedstvu dati novi zamah. Često su ljudi koji ne sudjeluju u crkvenom životu spremni podržati takvu gestu. Takva smo iskustva imali tijekom posljednjih nekoliko godina u Taizéu kada smo, zajedno s ljudima iz okolice primili migrante iz različitih zemalja.

‐ Kako bismo bili mjesto otvoreno drugima, bitno je slušati najslabije. Na mnogim mjestima Crkve moraju učiniti još više kako bi osigurale zaštitu svih. Ponekad su se sred njih pojavile strukture moći koje su uzrokovale fizičke, mentalne i emocionalne patnje. U vezi s tim, u Taizéu nastavljamo s našim nastojanjima za istinom (www.taize.fr/protection [http://www.taize.fr/protection])


Dopustimo Kristu da preusmjeri naš pogled: po njemu postajemo svjesniji dostojanstva svakog čovjeka i ljepote stvaranja. Nada, koja nije tek naivno povjerenje, ukorijenjena je u Kristu i stoga se uvijek iznova rađa. Ispunjava nas vedra radost i pronalazimo hrabrost prihvatiti odgovornost koju nam Bog daje na Zemlji.


Zajedno u molitvi sa svima koji žele razmisliti o ovoj poruci,

Brat Alois

Isuse Kriste, slavimo te zbog tvoje dobrote i jednostavnosti. Kroz poniznost tvog života svijetli nam Božje svjetlo. Ta svjetlost danas sja u našim srcima. Ona može zaliječiti naše rane, pa čak i našu nesigurnost i krhkost pretvoriti u izvor života, kreativnu snagu, u dar povjerenja. Ti, Kriste, daješ nam Božje svjetlo i po njemu nadu protiv svake nade.


Biblijski tekstovi za produbljivanje

Marija je pjevala ovim riječima: »Bog silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. (...) Bogate otpusti prazne.« (vidi Luka 1,46-56)

Marija, Isusova majka, znala je spojiti ljubav i suosjećanje sa žarkom nadom u radikalne promjene.

Isus je rekao: »Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.« (vidi Ivan 14,15-31)

Isus nas ne ostavlja same. Prije svoje smrti, po Duhu Svetom, svojim je učenicima zauvijek obećao svoju prisutnost. Duh Sveti živi u nama, tješi nas, podupire nas i pokazuje nam kako možemo svakodnevno slijediti Isusa Krista.

»Raduj se, nebo, i kliči, zemljo! Neka huči more i što je u njemu! Nek’ se raduje polje i što je na njemu, neka klikće šumsko drveće pred Gospodinom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji.« (vidi Psalam 96)

Mnogi psalmi pozivaju na slavljenje Boga. Ne samo ljude, već se cijelo stvaranje pridružuje ovom hvalospjevu. Želimo sačuvati stvaranje, ne samo zato što o njemu ovisimo, već zato što smo dijelom njega i Božji čudesni plan obuhvaća sva živa bića.


Printed from: https://www.taize.fr/hr_article29847.html - 21 September 2021
Copyright © 2021 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France