Riječi brata Aloisa

Srijeda 28. prosinca 2022.

Sretni smo što smo danas ovdje s vama u Rostocku! Hvala svima koji su mjesecima pripremali ovaj susret, posebno glavarima lokalnih Crkava i državnih institucija. Hvala i svima onima koji su nam otvorili svoja vrata.

Među našim domaćinima ima i ljudi koji ne dijele kršćansku vjeru. Želim njima reći koliko smo dirnuti njihovom gostoprimstvom.

Od šezdesetih godina prošlog stoljeća postoje veze između naše Zajednice i sjeveroistočne Njemačke. Braća iz Taizéa došla su ovamo dok je »željezna zavjesa« još dijelila Europu. Crkve su odigrale presudnu ulogu u okončanju ove podjele Europe, a mnogi mladi iz Mecklenburg–Zapadnog Pomorja su odmah nakon toga došli u Taizé.

Kršćani su ovdje manjina u društvu. Ali nisu se povukli u sebe. Dapače, situacija ih je potaknula da traži dijalog sa svima. Zajedno se možemo suočiti s današnjim izazovima i izgraditi društvo u kojem se rađa povjerenje.

Na putu za Rostock proveo sam pet dana prije Božića u Ukrajini. Neki mladi Ukrajinci uspjeli su doći na Susret u Rostock i želio bih ih srdačno pozdraviti.

U Kijevu i Lavovu dijelili smo svakodnevicu tamošnjih hrabrih ljudi. Svjetla se navečer redovito gase u cijelim četvrtima grada, ali to ne sprječava mlade da zajedno mole uz svijeće.

U tome je jasna poruka: Čak i titranje svjetla nekoliko svijeća u noći jače je od zla i razaranja rata. Nije li i to srž božićne poruke? Krist dolazi na svijet, on je svjetlo svijeta koje je često ugroženo i nevidljivo, a ipak se ne gasi.

Vođeni svjetlom zvijezde, mudraci su pronašli novorođenče u skromnom prebivalištu. Sutradan na podnevnoj molitvi čut ćemo ovu priču, koja je također prikazana na velikoj slici pred kojom molimo. Predstavlja oltarnu palu crkve u Rostocku, a naslikali su je mladi volonteri u Taizéu u posljednjih nekoliko tjedana.

U Ukrajini postoji mnogo starih božićnih pjesama. Jedna od njih glasi: »Sveta noć, blaga noć! Obriši suze s očiju jer Sin Božji dolazi spasiti svijet svojom ljubavlju, svjetlo na nebu sja!«

Da, Krist dolazi na svijet, on sam dolazi u noć i tamu. I u najdubljoj tami već svijetli njegovo svjetlo. Zahvalimo mladim Ukrajincima na njihovoj hrabrosti i ustrajnosti u vjeri.

Čuli smo ove večeri u čitanju Psalma: »Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca.«

Danas ima mnogo ljudi »skršena srca« diljem svijeta. Mislim na migrante koje sam sreo na otoku Lampedusa prošlog Božića. Većina ih je na otok došla nakon opasnog prelaska, neki su se spasili iz nevolje na moru.

Ali nemojmo zaboraviti ni ljude na Haitiju koji prolaze kroz teška vremena. I pomolimo se za ljude Bliskog istoka. Nedavno sam razgovarao sa sestrom Rimom, redovnicom iz Latakije u Siriji. Ona i njene sestre brinu o djeci u svom okrugu i tako daju važan doprinos budućnosti ove zemlje.

Te žene i muškarci, te mladi, a ponekad čak i djeca, odabrali su nadu pred nedaćama. Sjetimo ih se večeras u molitvi i zahvalimo za hrabro svjedočanstvo koje nam daju.

četvrtak, 29. prosinca 2023.

Sinoć sam s vama podijelio hrabrost i nadu koju sam osjećao dok sam bio u Ukrajini za Božić s jednim od svoje braće. Patnje od okrutnog rata koji je izbio u ovoj zemlji su sveprisutne, ali život ide dalje i ljudi se organiziraju kako mogu.

Ponekad cijele četvrti glavnog grada Kijeva nemaju struje dva ili tri dana i, kao rezultat toga, obično ni grijanja ni tople vode. Nakon večernje molitve zajedno s mladima, jedna je djevojka upitala: »Dokle će sve ovo trajati?«

Ipak, mnogi se ne obeshrabre i pomažu potrebitima. U Lavovu smo dva puta jeli za Božić s mladim volonterima, od kojih su neki sada ovdje na Europskom susretu u Rostocku. Nevjerojatnom energijom obnavljaju porušene kuće i sudjeluju u raznim kreativnim projektima solidarnosti.

Bili smo impresionirani kako ljudi tamo slave Božić. Sudjelovanje u službama bilo je dirljivo. U jednom trenutku, na radost svih, župi su predstavljena dva djeteta. Jedan od njih tek je rođen u obitelji koja je morala pobjeći s istoka zemlje i pronaći utočište u ovoj župi.

No danas bih vam želio prenijeti posebno snažan dojam: usprkos apsurdnosti zla, mnogi se Ukrajinci drže nade. To nas sve može ohrabriti.

Ali drugi svjedoci potiču nas da s nadom gledamo naprijed. U Njemačkoj i daleko šire, pastor Dietrich Bonhoeffer još uvijek je mnogima dobro poznat. Pripadao je Ispovijedajućoj Crkvi koja se odupirala nacističkom režimu. Sudjelovao je u otporu protiv Hitlera i pogubljen je mjesec dana prije kraja rata 1945.

Svjestan je bio da zlo djeluje u njegovo vrijeme. No imao je unutarnje snage izabrati nadu. U jednoj od svojih posljednjih molitvi napisao je iz zatvora u obliku pjesme:

»Čudesno zaštićeni dobrim silama, s povjerenjem iščekujemo ono što se može dogoditi. Bog je s nama navečer i ujutro i svakako u svakom novom danu.«

Odabir nade nema nikakve veze s nepromišljenošću ili naivnom vjerom. Zahtijeva da budemo ukorijenjeni u molitvi. I molitva nas poziva da postanemo svjesni patnje drugih; poziva nas da preuzmemo odgovornost za sebe i za druge.

»Poruka za 2023. godinu«, koja se također nalazi u Knjižici susreta, nosi naslov »Unutarnji život i solidarnost«. U uvodnom dijelu teksta Bonhoeffer opisuje ova dva stava, koja su za njega nerazdvojna, vlastitim riječima: »Molite i činite ono što je pravedno.«

I danas su nerazdvojni. Bez molitve mogli bismo se obeshrabriti, ali bez težnje za pravdom naša bi molitva mogla postati bijeg od svijeta. Stoga bi se svaki pojedinac mogao zapitati: Kako te dvije stvarnosti – unutarnji život i solidarnost – možemo pretočiti u vlastito životno opredjeljenje?

Drugim riječima, moglo bi se reći: Dajmo se tješiti od Boga u molitvi i ljubimo sve više one koji su nam povjereni.

U Njemačkoj i drugim zemljama molitve s pjesmama iz Taizéa su pomoć u vjeri mnogim mladima i starijima. Oni također povezuju ljude međusobno. Ali nemojmo samo pjevati pjesme iz Taizéa, nego i himne koje se pjevaju lokalno. Ove godine ovdje u Rostocku, pjesma » Nun danket all und bringet Ehr – Svi hvalite i donesite čast« povezuje nas s dugom molitvenom tradicijom.

Kada ljudi mole zajedno i istovremeno si postavljaju goruća pitanja svoga vremena, oni se iznutra pripremaju da dopru do vrlo različitih ljudi: vjernika i ljudi koji traže Boga i nevjernika. Svi zajedno nastoje ostvariti solidarnost s onima koji žive na rubu društva.
Svi su oni među kršćanima koji traže novo lice Crkve: Crkvu kao narod okupljen oko Krista u svojoj velikoj raznolikosti i solidarnosti s najugroženijima. Vratit ću se na to sutra navečer i odgovoriti na pitanje: Kad se sastajemo ovdje u Rostocku, vidimo li već novo lice Crkve?

petak, 30. prosinca 2023.

Vrlo smo zahvalni na toploj dobrodošlici koju ovih dana doživljavamo u Rostocku. Hvala svima koji su nam otvorili svoja srca i vrata i koji su nas ugostili! Naša društva vrlo često karakterizira strah, posebno od stranaca. Stoga je ovo gostoprimstvo znak nade.

Još jednom posebno zahvaljujemo državnim tijelima. Podržali ste projekt Europskog susreta i pripremili ga u vrlo lijepoj suradnji s crkvama.

Na ovim prostorima, gdje su kršćani manjina, možda je posebno jaka svijest da su pozvani na dijalog i konkretnu solidarnost sa svim ljudima, u radosti iu žalosti.

Kakvo će mjesto kršćani imati u našem društvu u budućnosti, kakav će doprinos dati? Riječ proroka Miheja, koju smo večeras čuli, pokazuje nam put naprijed: »Gospodin od tebe ne očekuje ništa više od ovoga: samo činit pravicu, milosrđe ljubit i smjerno sa svojim Bogom hodit.«

Kao što je uobičajeno u crkvama ovog kraja, male lađe vise i u ovoj prostoriji koja je pretvorena u privremeno mjesto molitve. Oni su slika budućnosti Crkve: ne više velika i ponosna lađa, nego više nalik lađici u kojoj je sjedio Isus sa svojim prijateljima. Ondje im je, usred oluje, dao dar pouzdanja u Boga.

Danas vidimo jasnije nego prije koliko su neadekvatni institucionalni oblici crkava. Moramo također priznati i suočiti se s činjenicom da je u našim kršćanskim zajednicama počinjeno zlo.

U tom smjeru, mi braća u Taizéu nastavljamo svoje nastojanje za istinitost koje smo započeli 2019. godine. Svjesni smo da je integritet ljudi bio zloupotrijebljen. Želio bih još jednom reći da ćemo učiniti sve što je u našoj moći da Taizé bude sigurno mjesto za sve, baš kao i svaki međunarodni susret koji održavamo. I želio bih pozvati sve da nam pomognu na tom putu.

Kao Crkve danas smo pozvani na duboko obraćenje. Konkretno, to znači da svi koji ljube Krista više ne ostaju podijeljeni, nego se okupljaju... Crkva, iako treba institucionalni okvir dok se kreće kroz povijest, također nadilazi taj okvir kao »Božji narod«.

Neka nas vodi poziv da zajedno budemo »Božji narod«. Razmislimo s puno mašte što možemo učiniti zajedno kao vjernici svih denominacija, pa tako i s onima koji ne pripadaju nijednoj crkvi.

Da bismo bili »Božji narod« moramo slušati ljude koji su na rubu društva, kao i one koji su pogođeni zlostavljanjem i svim oblicima nasilja. Isus je imao posebnu ljubav prema ljudima koji su bili ranjeni životom.

U biti se radi o iznalaženju novog lica Crkve. Crkva mora postati zajednica u kojoj živi vatra ljubavi Duha Svetoga, zajednica koja slijedi Krista koji je pobijedio zlo, koja je blizu onima koji pate i koja otkriva skrivenu Božju prisutnost u svijetu. Ova crkva sa svojim novim licem nema znakova moći i prestiža i živi jednostavnim sredstvima.

Za devet mjeseci imamo priliku učiniti konkretan korak prema jedinstvu: »Okupljanje Božjeg naroda« pod naslovom »Together« – zajedno, svi zajedno. Danas o tome ne mogu više reći. Najava dolazi krajem siječnja tijekom Tjedna molitve za jedinstvo kršćana. Ali već sada možete zabilježiti 30. rujna 2023.

Za godinu dana održat će se 46. Europski susret. Održat će se u zemlji koja također ima dugogodišnje prijateljske odnose s Taizéom. No, takav susret u ovom europskom glavnom gradu nikada nije održan.

Od 28. prosinca 2023. do 1. siječnja 2024. očekuje nas grad iz kojeg su večeras s nama i mladi i nadbiskup – u glavnom glavno mesto Slovenije, Ljubljana.

Subota, 31. prosinca 2023.

Ovo je već naša posljednja zajednička molitva večeras ovdje u »HanseMesseu« u Rostocku. Sutra se moramo oprostiti od onih koji su nas odveli u ove dane. Mladima iz Ukrajine koji se vraćaju kući želim reći: »Ne zaboravljamo vas u našim molitvama; naše prijateljstvo se nastavlja.«

Europski susret je pri kraju, ali je na neki način i novi početak: Bog nas zove i nas čeka. Pa se zapitajmo: »Kako dalje?« – Ne radi se o nostalgičnom osvrtu unatrag, već upravo suprotno: radi se o pozivu da dopremo do drugih i proširimo krug naših prijateljstava.

Pustimo da u nama nastane radost koju nam Bog daje; Bog se uvijek iznova ne umara polagati svoje povjerenje u nas. Prihvaćanje te radosti ne znači da potiskujemo velike probleme sadašnjosti, naprotiv, pomaže nam da ih prevladamo.
 
Jutros ste u malim grupama razmišljali o sljedećem pitanju, između ostalog: »Mi dijelimo prostore (naš planet, naša država, crkva, itd.). Koje nove oblike suradnje i suodgovornost možemo osmislit u ovim zajedničkim prostorima?«

To bi bilo dobro pitanje za ponijeti kući. Neodustajanje nade pred zlom ne čini nas pasivnima, već nas poziva na ustrajnost. To posebno vrijedi za nadu u mir. Ponekad se čini nedostižnim idealom, a opet zahtijeva trud svakog pojedinca.

Molitva za mir može biti teška kada se suočite s napadom. Molitva koja dolazi neposredno prije božićne priče u Lukinom evanđelju pomaže pronaći prave riječi.

Zaharija, otac Ivana Krstitelja, čeka »spasenje od naših neprijatelja i od ruku sviju koji nas mrze«. Njegova je želja služiti Bogu »bez straha«. I siguran je da će Bog »obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj« i »upravi noge naše na put mira«.
Takva molitva posvješćuje nam odgovornost jednih za druge. S njim počinje mir u nama i oko nas. Molitva nam omogućuje da držimo otvorena vrata dijaloga – čak i s onima koji misle drugačije od nas.

Duboko čeznemo za zajedništvom i jedinstvom koje dolazi od Boga. To možemo izraziti u molitvi. Nekoliko riječi u tišini pred Bogom bitno je za ponizno sudjelovanje u Njegovom djelu mira na Zemlji.

U molitvi Bog nam se obraća i poziva nas da hodamo uz njega. Ne susreće li nas on u našoj najdubljoj nutrini? Ondje, više nego bilo gdje drugdje, želi umiriti i izliječiti srca onih koji s povjerenjem gledaju u njega.

Moliti za mir ne znači stati na pobjedi nad agresorom, nego tražiti mir utemeljen na pravdi i istini.

Još jedna stvar na koju nas vi mladi sve više podsjećate je naša odgovornost pred ekološkim prijetnjama. Prije tri godine, na našem Europskom susretu u Wrocławu, zamolio sam oproštenje u ime svoje generacije koja je nedvojbeno zanemarila ovu pažnju prema stvaranju.

Večeras bih vam želio još jednom reći, u regiji i u zemlji gdje su mnogi mladi predani zaštiti klime: vaša predanost ima utjecaj koji ne vidite uvijek, ali koji je vrlo konkretan. U Taizéu također trebamo vašu ustrajnost kako bismo napredovali na putu ekološkog promišljanja.

Jednostavniji i štedljiviji način života može životu dati novi polet! Raditi na zaštiti stvorenog također znači naučiti voljeti ljepotu prirode i biti kreativan s jednostavnim sredstvima. Uzajamna pomoć i solidarnost proteže se tako na cjelokupnu različitost života.

Na kraju, želio bih reći koliko je vaša prisutnost u Rostocku ovih dana sama po sebi znak nade koja je dirnula mnoge ljude. Ovih ste dana pokazali lice radosne i ujedno ozbiljne mladosti, rado se okupljaju, ostajući otvoreni i pažljivi prema izazovima našeg vremena.

Povjerenje u Boga može dati nadu jaču od straha od budućnosti. Dolazi iz uvjerenja koje treba usaditi u naša srca da je Bog na djelu i da nas poziva da nešto poduzmemo s naše strane i da preuzmemo odgovornost za sebe... i također za sljedeću generaciju.

U nutarnjem životu, koliko god on bio siromašan, dolazi nam solidarnost s bližnjima i cjelinom