Sloboda

Određuje li Bog sve događaje unaprijed?

Brojnim je ljudima danas teško pomiriti vjeru u svemogućeg i sveznajućeg Boga s istinskom ljudskom slobodom izbora. Ako Bog zna sve što će se dogoditi i ima plan za stvorenje, koja je korist da si mi razbijamo glavu i nastojimo oko izvornih odabira?

Prije svega, pojam Božjeg «plana» ne znači da postoji nešto kao knjiga u kojoj je sve odvijeka zapisano. On jednostavno izražava istinu da postojanje svemira i naših života nije puka slučajnost, već da postojimo s razlogom. Bog je stvorio svijet i čovjeka kako bismo s njime mogli izgraditi odnos, Bog želi s nama dijeliti svoj život. Kao što to drevni kršćanski himan kaže: «U Kristu nas Bog sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim, u ljubavi» (Efežanima 1,4). Svim događajima kojima se Bog očituje na van upravlja prethodna nakana (prethodna po logici, ne po vremenu), naime da nam daruje puninu života u zajedništvu s njime. To je njegov «plan», njegova «volja» i nije ništa drugo no izraz njegove ljubavi.

Ta se volja ljubavi izražava u mnoštvu različitih osoba i prilika. Ona se obznanjuje prije svega u darovima koje Bog stvorenjima daruje. U slučaju čovjeka, jedan od najvećih darova je sposobnost izbora, slobodnog djelovanja. Taj je dar od temeljne važnosti, jer Bog od nas želi da ljubavlju odgovorimo na njegovu ljubav. Siliti nas ili određivati naš izbor bilo bi u potpunoj suprotnosti s njegovom zamisli, učinilo bi ljubav nemogućom.

Pogrešno vjerovanje da je sve predodređeno dolazi iz zabune i zamjene Boga kakav on jest sa stvorenim vremenom. Bog nije podređen našem vremenu. Bog nije ni «prije» ni «nakon». Bog jest. U Ivanovu Evanđelju Isus kaže: «Prije negoli Abraham posta, Ja jesam» (Ivan 8,58). Dodirna točka između Boga i nas može biti samo sadašnji trenutak. Netko je čak Boga nazvao «Vječnim sada». Bog nije prvo stvorio svemir i onda se povukao u svoju «veličanstvenu osamu». Naprotiv, svojim Duhom Bog živi svaki trenutak našeg života s nama, ohrabrujući nas da ga vodimo u skladu s njegovom voljom ljubavi. Božji plan nije određen unaprijed, on je ono što mi u njegovu društvu stvaramo minutu za minutom, čitav naš život, nastojeći u punini odgovoriti na dar njegove ljubavi životom solidarnosti i služenju drugima.

Što za vjernika znači sloboda izbora?

Slobodu se može promatrati iz brojnih kuteva. Danas ljudi obično naglašavaju slobodu izbora: biti slobodnim znači sam odlučiti što želim biti ili činiti. Kako to gledište prevladava, neki ljudi čak smatraju Boga neprijateljem ljudi jer on želi upravljati našim ponašanjem. Iz toga proizlazi da nas vjera čini manje slobodnima.

Za cjelokupni pogled na slobodu potrebno je razlikovati dvije razine. U jednu ruku sloboda zahtjeva izbore koji nisu određeni izvanjskim ograničenjima. Stvarajući čovjeka na svoju sliku, Bog mu je dao mogućnost izbora. U nama nije sve odvijeka programirano. Kako bismo mogli rasti, poduzimati nam je korake koje nitko ne može umjesto nas poduzeti. I kako se često kaže – i ne birati je izbor!

Ta sposobnost izbora, dobra i nužna po sebi, ipak ne dostaje za postizanje istinske slobode. Moramo birati u službi nečega, naše su odluke usmjerene prema konačnom cilju ili svrsi. Kako bismo postali izvorno slobodni, taj cilj može biti samo da postanemo osoba koja uistinu jesmo, da svoju osobnost dovedemo do punog procvata.

Trebalo bi biti očito da je shvaćanje slobode koje bi nas poticalo da činimo što nam se hoće, čak i u ljudskom smislu manjkavo. Postoje izbori koji nas čine manje nama samima. Kao krajnji primjer možemo uzeti one koji «slobodno» odluče uzimati droge ili počiniti samoubojstvo, odpiliti granu na kojoj sjede i oduzeti sebi mogućnost budućih odluka koje bi vodile k većoj sreći.

«Gospodine, proničeš me svega i poznaješ», pjeva psalmist (Psalam 139,1). Ako je tvorac ljudskog srca onaj koji ga najbolje poznaje (vidi Jeremija 17,9-10), onda ćemo uz njegovu pomoć moći donositi odluke i birati put koji nas vodi do istinske osobnosti i tako do istinske sreće. Bog nam prije svega pomaže svojom Rječju, koja upućuje na pravi način djelovanja, i koja ima vrhunac u životu njegova Sina, Isusa Krista. Bog nam isto tako pomaže po unutarnjoj prisutnosti njegova Duha, ploda Kristove smrti i uskrsnuća. Imajući povjerenja u Boga i nastojeći ga nasljedovati ne odričemo se svoje slobode, već koristimo svoju sposobnost slobodnog odabira kako bismo postali istinski mi-osobno u odnosu s Izvorom našeg postojanja. Stvaramo prostor za puni procvat ljudskog života u nama i oko nas.

Printed from: https://www.taize.fr/hr_article4080.html - 27 October 2021
Copyright © 2021 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France