Poziv na pomirenje među kršćanimaKad je 1940. godine napustio Ženevu kako bi osnovao Zajednicu u Taizéu, brat Roger je bio vođen svojom intuicijom da kršćani ne mogu odgađati pomirenje među sobom, ako žele biti kvasac mira među ljudima. Mnogo godina kasnije, ovako je opisao svoj osobni put: «Obilježen svjedočanstvom života svoje bake, slijedeći je, otkrio sam svoj vlastiti kršćanski identitet, pomirivši u sebi vjeru svojih korijena s Otajstvom katoličke vjere, bez prekida zajedništva i s kim.» Ovaj je put, kojeg je otvorio brat Roger, osjetljiv, zahtjevan, i nismo ga još do kraja istražili. U Kristu pripadamo jedni drugima. Kad su kršćani razjedinjeni, više se ne čuje poruka Evanđelja. Kako možemo odgovoriti na nove izazove u našim društvima, posebice sekularizaciju i nužnost razumijevanja među kulturama, bez cjeline darova Duha Svetoga položenih u sve kršćanske obitelji? Kako možemo svima prenositi Kristov mir ako ostanemo razjedinjeni? Nemojmo više gubiti toliko energije na opreke među kršćanima, ponekad čak i unutar naših vjeroispovjesti! Okupljajmo se češće u Božjoj prisutnosti, slušanju Riječi, tišini i slavljenju: Jednom mjesečno ili svaka tri mjeseca možemo pozvati one koji žive u našim gradovima, selima ili krajevima na «bdijenje pomirenja». [1] Za pripremu takvog bdijenja, mladi mogu napraviti korak prema drugima, drugoj župi, pokretu ili skupini, pa čak i pozvati mlade koji tek tragaju za vjerom. Tada će rasti čežnja da zajedno učinimo sve što se može učiniti. Ono što nas ujedinjuje puno je važnije od onoga što nas razdvaja: dopustimo ovoj stvarnosti da svijetli kroz naše živote!
[1] Svakoga mjeseca internetska stranica www.taize.fr/hr [http://www.taize.fr/hr] («Molitve i pjesme») [http://www.taize.fr/hr_rubrique391.html] predlaže redoslijed za takvu molitvu, kao i biblijsko razmatranje za uvod u razgovor nakon molitve. Ne treba naglašavati da ovakva inicijativa ne zamjenjuje sudjelovanje u bogoslužju vlastite župe ili zajednice. |