Meditativne pjesme

Pjevana molitva jedan je od najtemeljnijih izraza štovanja Boga. Kratke pjesme, ponavljane dugo, ističu njen meditativni karakter. S malo riječi, one izriču temeljnu stvarnost vjere, koju razum brzo prihvaća. Kako se riječi dugo ponavljaju, ova stvarnost malo po malo prožima čitavo biće. Meditativne pjesme nas tako otvaraju za slušanje Boga. One svakome omogućuju da sudjeluje u zajedničkoj molitvi i u zajedničkom isčekivanju Boga, bez strogog ograničenja vremena.

Za otvaranje vrata povjerenju u Boga, ništa ne može nadomjestiti ljepotu ljudskih glasova sjedinjenih u pjesmi. Ta ljepota nam može dati da unaprijed vidimo «nebesku radost na zemlji», kako to izriču istočni kršćani. I jedan unutarnji život počinje rasti u nama.

Ove pjesme potkrepljuju i osobnu molitvu. Po njima, malo po malo, naše biće nalazi unutarnje jedinstvo u Bogu. One se mogu nastaviti u tišini našeg srca dok radimo, razgovaramo s drugima ili se odmaramo, stvarajući tako vezu između molitve i svakodnevnog života. Čak i kad toga nismo svjesni, one u nama nastavljaju jednu molitvu, u tišini našeg srca.

Meditativne pjesme, objavljene na raznim jezicima u pjesmarici Pjesme iz Taizéa, su jednostavne, ali za njihovo korištenje u molitvi traži se priprema. Kako bi molitva zadržala svoj meditativni karakter, ova priprema se obavlja prije molitve.

Za vrijeme molitve poželjno je da nitko ne dirigira pjevanjem, jer su pogledi sviju usmjereni križu, ikonama ili oltaru (na većim okupljanjima, bit će možda neophodno da tkogod, posve diskretno, dirigira manjim zborom ili sviračima, imajući na umu da to nikako nije kakva izvedba, nego potpora ostalima). Osoba koja započinje pjesme nalazi se sprijeda, zajedno s onima koji čitaju psalme, čitanja i molitvene zazive, okrenuta kao i ostali prema križu, ikonama ili oltaru. Za dobivanje osnovnog tona savjetuje se koristiti glazbenom viljuškom ili kojim instrumentom. Neka osoba koja predvodi pjevanje pazi također i na tempo, kako ne bi bio prespor, što se najčešće događa pri dugom pjevanju. Ponekad, ako je broj sudionika veći, bit će nužno koristiti mikrofon (poželjno je da bude prijenosni) za intonaciju i pri kraju pjesama (mogu biti završene pjevanim «Amen» pri zadnjoj noti). Osoba koja započinje pjesme može pjevati na mikrofon kao potpora ostalima, ali pažljivo, bez nametanja svoga glasa. Za veća okupljanja jako je bitno imati dobro ozvučenje. Po potrebi, provjerite uređaje prije molitve i isprobajte ih sa svima koji će koristiti mikrofon.

Pjesme na raznim jezicima pogodne su za veća međunarodna okupljanja. U mjesnoj molitvi, u kojoj sudjeluju ljudi svih dobi, bolje je izabrati pjesme na jeziku kojeg svi razumiju, ili na latinskom. Ako je moguće, podjelite svakome pjesmaricu ili list s riječima pjesama. Možete u molitvu uključiti i jednu-dvije mjesne pjesme.

Instrumenti: gitara ili klavijature mogu poduprijeti harmonijsku strukturu pjesama. Također služe i održavanju prave intonacije i tempa. Gitarist neka svira klasičnim stilom! Ako instrumenti nisu dovoljno čujni, koristite mikrofon. Uz ovu osnovnu pratnju, postoje note i za druge instrumente.

Za više detalja, uključujući solo dionice i instrumentalne pratnje, pogledajte neko od izdanja pjesmarice.

"Vrlo je zanimljivo u vezi Taizéa kako je formula smirenog ponavljanja već preuzeta u liturgiji; odnosno, nije uobičajena samo u osobnoj molitvi već također u zajedničkoj molitvi. Mladi koji gotovo ništa ne znaju o otajstvu upoznaju se ovdje s time, i započinju učiti kako moliti."

Olivier Clément

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article573.html - 24 September 2020
Copyright © 2020 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France