• >
  • Na izvorima vjere >
  • Meditacije i razmišljanja >
  • Pitanja o vjeri i Bibliji >
  • Križ
  hrvatski
  • Zajednica
  • Na izvorima vjere
  • Putovati u Taizé
  • Na svakom kontinentu


 
  • Molitva
    • Uskrs 2017.: Molitva brata Aloisa
    • Biblijska čitanja za svaki dan
    • Molitve za svaki dan
    • Molitvene nakane
    • Podcasti
    • Vrijednost tišine
    • Kako pripremiti molitvu?
      • Pripremati molitvu
      • Priprema prigodnog prostora za zajedničku molitvu
      • Ikone u molitvi
  • Pjesme
    • Meditativne pjesme
    • Naučiti pjesme
  • Meditacije i razmišljanja
    • »Put evanđelja« do izvora sv. Stjepana
    • «Posve jednostavna stvarnost»
    • Tumačenje biblijskih tekstova
    • Pitanja o vjeri i Bibliji
      • Krštenje
      • Djeca: Što znači «primiti kraljevstvo Božje kao dijete»?
      • Otajstvo Božića
      • Crkva
      • Crkva i država: Što nam Biblija govori o stavu vjernika prema širem društvu?
      • Zapovijedi
      • Svemir: Koje je mjesto čovjeka u svemiru?
      • Križ
      • Što nam omogućuje da kažemo kako je Isus umro «za nas»?
      • Religije i Evanđelje
      • Euharistija
      • Euharistija s gledišta kršćana drugog stoljeća
      • Što znači «prenositi evanđelje»?
      • Vjera
      • Kako Novi zavjet govori o vjeri?
      • Što je posebnost kršćanske vjere?
      • Strah Božji
      • Ako je Isus znao da će ga Juda izdati, zašto ga je do kraja zadržao u krugu svojih bliskih prijatelja?
      • Znači li praštanje zaborav?
      • Sloboda: Jesam li još slobodan ako poslušam Kristov poziv?
      • Sloboda: Određuje li Bog sve događaje unaprijed?
      • Sreća: Imamo li pravo biti sretni dok drugi pate?
      • Mora li kršćanin vjerovati u postojanje pakla?
      • Kršćanska nada
      • Ne sudite: Zašto je Isus govorio svojim učenicima da ne sude?
      • Ljubav prema neprijateljima
      • Milosrđe
      • Ako je Bog milostiv, zašto Biblija sadrži prijetnje?
      • Božja prisutnost: Ako je Bog prisutan u svakome, što tu vjera može pridonijeti?
      • Pomirenje: Koje su pretpostavke za stvaran dijalog između kršćana različitih vjeroispovijesti?
      • Raznolikost i pomirenje?
      • Grijeh
      • Patnji nevinih
      • Jesu li razlike između kršćana nedostatak ili prednost?
      • Svijet : Možemo li svijet doista učiniti boljim?
    • Svjedoci Krista
      • Sveti Irenej iz Lyona
      • Majka Tereza
      • Sveti Ivan Zlatousti
        (344. – 407.): zapanjujuća modernost
      • Sveti Augustin (354 – 430 g.)
      • Važnost Dietricha Bonhoeffera (1906.-1945.)
      • Put pomirenja: brat Roger
      • Jeremija
      • Dorotej iz Gaze (6. stoljeće): poniznost i zajedništvo
      • Pierre Teilhard de Chardin (1881-1955): Uzimati svijet za ozbiljno
      • Prorok koji tješi (Izaija 40 - 55)
    • Riječi brata Aloisa
      • Crkva Pomirenja ima 50 godina
      • Godišnjica smrti brata Rogera
      • Uskrsli Krist nas je učinio strastvenim tražiteljima zajedništva
      • Božja ljubav, izvor ljudske solidarnosti
      • U sjećanje na brata Rogera
      • U Zajedništvu s istočnim kršćanima
      • Kada dijelimo nešto s drugima, Bog nam daje radost življenja
      • Zajedništvo počinje slušanjem drugoga
    • Godišnja pisma
      • Brat Alois 2019.: Ne zaboravimo gostoljubivost!
      • brat Alois 2018.: Neiscrpna radost
      • Brat Alois za 2017.: Zajedno otvarati putove nade
      • Brat Alois za 2017.: Poziv crkvenim vođama za 2017. godinu
      • Brat Alois 2017.: Prema jedinstvu europskoga kontinenta
      • Brat Alois 2016.: Hrabrost milosrđa
      • Taizé 2015.
      • brat Alois za 2012.-2015.: Prema novoj solidarnosti
      • Brat Alois 2015.: Četiri prijedloga za 2015.
      • Brat Alois 2014.: Četiri prijedloga da bismo »tražili vidljivo zajedništvo svih koji ljube Krista«
      • brat Alois za 2013.: Četiri prijedloga kako bismo otkrili izvore povjerenja u Boga
      • brat Alois za 2011.: Pismo iz Čilea
      • brat Alois za 2010.: Pismo iz Kine
      • brat Alois za 2009.: Pismo iz Kenije
      • Za otvorenu i solidarnu Europu
      • brat Alois za 2008.: Pismo iz Cochabambe
      • Pismo onome tko bi želio slijediti Krista
      • Poziv na pomirenje među kršćanima
      • brat Roger za 2007.: Pismo iz Kalkute
      • brat Roger za 2006.: Nedovršeno pismo
      • brat Roger za 2005.: Budućnost mira
    • Pismo iz Taizéa - svjedočanstva
      • Dijeliti ono što imamo
      • Neograničeno suosjećanje
      • Želja za praštanjem
    • Prema novoj solidarnosti
      • »Prema novoj solidarnosti«: 2012. - 2015.: Tri godine zajedničkog traganja
      • Skupina za razmatranje »Prema novoj solidarnosti«: U Taizéu, produbljivanje razmatranja s mladima
      • Teme
        • Preskakati zidove razdvajanja
      • U osluškivanju mladih...
        • U osluškivanju mladih u Aziji
        • U osluškivanju mladih u Europi
        • Na putu prema novoj solidarnosti: Slušamo mlade iz Amerike
 

Križ

Zašto je instrument smrti postao simbolom kršćanstva?

Smrt je najveća zagonetka ljudskoga stanja. Sve što smo godinama gradili, sve što je lijepo u ljudskom životu, čini se da se u trenutku gubi kao dim u zraku. I onda, u samom središtu kršćanske vjere nalazimo simbol nasilne smrti.

U stvari, od samoga početka, smrt nikada nije u središtu Evanđelja. Vjera počinje navještajem Života snažnijeg od smrti: «On je uskrsnuo!» Tek u svjetlu uskrsnuća smrt zauzima svoje mjesto u kršćanskom navještaju.

Razmatrana u tom svjetlu, smrt mijenja svoje značenje. Bez povjerenja u Život koji je veći od smrti, čovjek ostaje paraliziran strahom, sleđen na rubu ponora s kojim se ne usudi izravno suočiti. Prihvaćajući dati svoj život iz ljubavi, utvrđen u sigurnosti neraskidivog zajedništva s Ocem, Krist je smrti oduzeo «žalac» (1 Korinćanima 15,55), strah od ništavila: «svojom smrću on oslobodi one koji, od straha pred smrću, kroza sav život bijahu podložni ropstvu» (Hebrejima 2,14-15).

U Kristovoj pratnji, stoga, smrt može postati jezikom koji je u stanju izraziti potpuno sebedarje. Svojim nas je postojanjem Isus učio «zakonu o pšeničnom zrnu»: «Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo: ako li umre, donosi obilat rod» (Ivan 12,24). Taj se «zakon» ne odnosi samo na tjelesnu smrt. On nam više govori kako put u Život neizbježno uključuje odricanje, odbijanje da se pod svaku cijenu zadrži ono što smo stekli, kako bi putovali s Bogom prema onome što nam predstoji i što nadilazi svaku nadu. Mi u sebi nosimo sjeme što daje život koje ostaje i cvjeta unatoč svemu.

U tom je smislu prva «smrt» koju doživljavamo - naše rođenje kad moramo napustiti raj majčine utrobe i suočiti se s grubim stvarnostima postojanja. Zatim u povijesti spasenja imamo primjer Abrahama, pozvanog da napusti poznati mu svijet i krene u pustolovinu s Gospodinom (vidi Postanak 12,1-4). Nakon toga nalazimo primjer izraelskog naroda koji mora proći kroz pustinju i neizbježne kušnje kako bi stigao u Obećanu zemlju. Križ je tako potpuno otkriće istinskoga životnog kretanja: «Tkogod bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga, a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati» (Luka, 17,33).

Stoga je, paradoksno, prava smrt, u negativnom smislu riječi, odbijanje riskirati svoj život s Bogom. Oni koji žele «zadržati» ili «sačuvati» svoj život pod svaku cijenu, oni koji se slijepo drže onoga što već posjeduju, u opasnosti su da ne shvate ništa od istinskog života. Križ Kristov otkriva način umiranja koji ne proturječi logici života. U Kristovoj pratnji shvaćamo da su križ i uskrsnuće dvije strane, tamna i svijetla, jedne te iste Ljubavi, jednog te istog Života.

Može li nas spasiti patnja nevina čovjeka?

Nedavno je snimljeni film to pitanje postavio na dramatičan način. Znamo da je Krist umro na strašan način. Raspeće je bilo jedno od najgorih mučenja staroga svijeta kao i, za Židove, znak Božjeg odbacivanja (Ponovljeni zakon 21,23; Galaćanima 3,13). Novi zavjet, pak, ne promatra križ kao neuspjeh ili osudu, već kao instrument našeg spasenja (npr. Galaćanima 6,14; Kološanima 1,20). Ne iznenađuje kako su ljudi oduvijek imali teškoća shvatiti kako tako strašni događaj može imati tako pozitivne posljedice.

To je shvaćanje u stvari ukorijenjeno u krivom shvaćanju koje je potrebno osvijetliti. Stoljećima je to krivo shvaćanje imalo razorne učinke i posljedicu da brojni ljudi nisu mogli vjerovati u Krista. U njemu je shvaćanje da je Isusova patnja kao takva spasonosna. Drugim riječima, da je Bogu Ocu patnja bila potrebna, što na neki način podrazumijeva njegovo suučesništvo u nasilju sprovedenom nad njegovim jedinim Sinom.

Gotovo je sama jasna formulacija te postavke dostatna za shvaćanje kako je ona ne samo kriva, već i bogohulna. Ako Bog ne želi ni bezbožnikovu patnju i smrt (Ezekiel 33,11), kako bi onda uživao u uništenju svoga ljubljenoga sina, najnevinijeg od sviju? Naprotiv, uvijek nam je iznova ponavljati kako patnja u sebi nema vrijednosti u očima Božjim. Štoviše, ukoliko uništavaju život, bol i patnja su u izravnoj suprotnosti s dobrim Bogom koji želi puninu života sviju (Ivan 10,10).

Odakle onda dolazi to krivo tumačenje? Između ostalog, iz površnog čitanja biblijskih tekstova, u stvari kratica. Takvo čitanje zapostavlja središnji pojam, Ljubav. Samo ljubav može darovati život; samo nas ljubav može spasiti. Ako patnja u sebi nema vrijednosti i češće je destruktivna nego što drugo, postoje trenuci kada, kako bismo i dalje vjerno ljubili, moramo prihvatiti nerazumljivu patnju. Tekstovi novoga zavjeta koji naizgled uzvisuju patnju zapravo slave ljubav Božju koja ide do krajnjega sebedarja za ljubljenu osobu. Sveti nas Ivan na to jasno podsjeća kada piše: «Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje» (Ivan 15,13).

U izreci «Krist je za vas trpio» (1 Petrova 2,21) «za vas» izražava središnji pojam, prisutnost ljubavi. U svome Sinu, Bog je obgrlio ljudsko stanje do te mjere da je iz ljubavi stao na posljednje mjesto; križ je tako izraz potpune solidarnosti (vidi Filipljanima 2,6-8). I kada sveti Pavao piše kako dijeli patnju Kristovu (npr. 2 Korinćanima 1,5; Filipljanima 3,10; Kološanima 1,24), on izražava želju da se nasljedujući Krista daruje za druge bez zadrške. Jer je Krist na sebe iz ljubavi preuzeo patnju našega stanja, ta se patnja da živjeti, ne kao zaslužena kazna ili slijepa i besmislena sudbina, već kao susret s Ljubavlju i put u Život.

Pismo iz Taizéa: 2004./3

Obnovljeno: 2. rujna 2004

Svakidašnja biblijska čitanja

Uto, 19. veljače
Ja ću se radovati u Gospodinu i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju.
Hab 3,18-19
više...

Kalendar

 Pretraži zbivanja

Podcasti

2019-02-13 : Alleluia 11 + Psalm 145 /Psalm 25/ Señor, que florezca/ Prayer by Brother Alois /Laudate Dominum
IMG/mp3/taize_podcast_2019-02-13.mp3
13. veljače 2019
2019-02-06 : Alleluia 16 + Psalm 119 /Jn 14,1-12 / Veni Sancte Spiritus/ Prayer by Brother Alois /Stante se Soli
IMG/mp3/taize_podcast_2019-02-06.mp3
6. veljače 2019
više...

Zajednica

  • Najnovija zbivanja
  • Poziv i povijest
  • Brat Roger, osnivač Zajednice
  • Drugi o Taizéu
  • Braća na drugim kontinentima
  • Rad braće
  • Solidarnost: Operacija Nada
  • Godišnjice 2015.: Prema novoj solidarnosti

Na izvorima vjere

  • Molitva
  • Pjesme
  • Meditacije i razmišljanja

Putovati u Taizé

  • Najnovija zbivanja
  • Susreti mladih
  • Obavijesti za susrete mladih 2019.
  • Zajedničko putovanje
  • Putovati u Taizé
  • Multimedija

Na svakom kontinentu

  • Afrika
  • Amerika
  • Azija/Pacifik
  • Bliski istok
  • Europa
  • Europski susret u Madridu
  • Male privremene zajednice mladih

Copyright © Ateliers et Presses de Taizé

O ovoj web stranici

[ Vrh stranice | Mapa stranice | Početna stranica]

  • Kontakt
  • Raspored dnevnih molitava u Taizéu
  • Vjesti iz Taizéa putem e-maila
  • Autorska prava