Godišnja pismaA mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog. (1 Korinćanima 2,12)
Jadni Korinćani! Mislili su da razumiju. Pavao ih je došao posjetiti, proveo je neko vrijeme u njihovom gradu i osnovao njihovu zajednicu. Njegov ih je način komunikacije zadovoljavao. Iz njegovog su propovijedanja sačuvali neke od njegovih dobro osmišljenih formula koje su bile lake za pamćenje. Tada je apostol otišao, prolazili su drugi propovjednici i u njihovim je umovima zavladala zbunjenost. Ponašanje koje su neki Korinćani smatrali nekompatibilnim Evanđelju nagnalo ih je da pišu Pavlu. Htjeli su da on osvijetli nejasne i sporne točke kako živjeti i moliti zajedno.
Pavao je odgovorio poslavši im «prvo pismo Korinćanima». Sadržavalo je nekoliko slogana koji su kružili Korintom: «Sve je dopušteno» (6,12), «Jela su za trbuh, a trbuh za jela» (6,13); «Svi posjedujemo znanje» (8,1); «Dobro je za muškarca da nema seksualne odnose sa ženom» (7,1).
Suočen s tim pojednostavljenim sloganima, sveti Pavao je htio unijeti druge faktore. Da, vjerojatno je rekao Korinćanima da više nisu pod Zakonom, da je sva hrana čista. Rekao je da su čvrsti u poznavanju Boga; hvalio je celibat. Možda je također rekao da su već uskrsli s Kristom. Ali te istine, koje su Korinćani reducirali na slogane, moraju biti shvaćene i življene u odnosu s drugima. Božji darovi ne mogu biti shvaćeni bez duboke promjene cijelog našeg bića. Oni koji su ušli u «misao Gospodnju» (2,16) više ne vide stvarnost sa sobom u središtu. Oni znaju da pripadaju Bogu (3,21-23). Stvoreni svetima u Bogu oni znaju da su također «pozvani na svetost» (1,2) te se stoga neće lagano prepustiti ugodi. Oni također znaju da im darovi koje su primili nisu dani kako bi se uzvisili u duhu rivalstva i natjecanja, već da bi izgradili zajednicu (8,1; 14,4).
Pavao Korinćanima želi pomoći da uistinu spoznaju Božje darove (2,12). Iznenađuje da nije još direktniji. Bez sumnje je shvatio da bi diktiranjem novog zakona bio kontradiktoran sam sebi. On želi da kršćani Korinta nauče misliti za sebe, da steknu «potpuno pronicanje» (Filipljanima 1,9) kroz koje mogu napredovati i rasti u jedinoj stvarnosti koja traje (13,8).
Što bi se promijenilo u shvaćanju i prenošenju kršćanske vjere da je Pavao bio direktniji u svom obraćanju kršćanima Korinta?
Koje su promjene srca i uma potrebne kako bismo razumjeli Božje darove?