Pristupite Kristu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti.

A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu; vi, nekoć Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili.
(1 Petrova 2, 4-6.9-10 )

Jeruzalemski Hram stoljećima je bio središte vjere naroda Izraela. Impresivna građevina na brdu Sionu, doživljavana je kao mjesto Božje prisutnosti, gdje su svećenici iz Aronove linije donosili žrtve prinosnice Bogu u ime naroda. Te su životinjske i biljne žrtve izražavale čežnju vjernika za zajedništvom sa svojim Gospodinom, zahvalnost kroz vraćanje njemu nečega što im je on u svojoj velikodušnosti dao.

Apostol Petar se obraća vjernicima nežidovskog podrijetla. Posuđuje i transformira u svojem pismu elemente iz stare religije. Koristi ih kako bi svojim slušateljima objasnio njihov novi identitet kao učenika Isusa Krista.

Uzimajući riječi proroka Hošee o izražavanju Božjeg praštanja njegovom nevjernom narodu (vidi Hošea 1-2), apostol potvrđuje da su njegovi slušatelji sada dio Božjeg izabranog naroda kako bi bili prvotni svjedoci njegove ljubavi u svijetu; ne zbog zasluga, već jedino zbog Božjeg milosrđa koje se na opipljiv način pokazuje u Kristovom dolasku za sve ljude.

Za kršćane, Bog nije prisutan na konkretnom mjestu ili u posebnoj zgradi već u ljudskim bićima; prije svega u Kristu. On je drugdje opisan kao pravi Hram, mjesto susreta s Bogom (vidi Ivan 2,21), a ovdje kao «kamen ugaoni» toga Hrama. Njegovi su učenici živo kamenje koje se okuplja oko njega da oblikuju kuću Božju. Istovremeno ih se uspoređuje sa svećenicima koji služe u tom novom Hramu. Drugim riječima, kroz život kršćanske zajednice, kad ostaje vjerna svom utemeljitelju, svijet će prepoznati pravi identitet Boga i ući u vezu s njim. Zbog toga je važno da kršćani žive na takav način da otkrivaju autentičnu sliku nevidljivog Boga - prije svega svojom međusobnom ljubavlju, otvorenom prema svima.

 Što za nas znači «Pristupite Kristu», koji više ne živi među nama na Zemlji?

 Što možemo učiniti da ukorijenimo svoje živote dublje u zahvalnost Bogu koji «nas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo»?

 Na koji način življenja možemo biti znakovi prisutnosti nevidljivog Boga?