TAIZÉ

Prag

Riječi brata Aloisa

 
Svake večeri Susreta, tijekom molitve brat Alois se obratio mladima:

Brat Alois, Prag, ponedjeljak uvečer 29. prosinca 2014

Velika je radost biti zajedno ovdje u Češkoj, u središtu Europe. Već danas, prvog dana susreta, želimo zahvaliti svima koji su nam pripremili toliko velikodušnu dobrodošlicu.

Već smo ovdje održali Europski susret, 1990. god., godinu dana nakon nezaboravne »baršunaste revolucije«, tog trenutka slobode, kada su srušene granice. Mi u Taizéu, zasigurno nismo jedini, zahvalni smo ljudima Središnje i Istočne Europe, što su nam pokazali kako su neočekivane stvari doista moguće.

Sjećanje na ovo veliko oslobođenje daje nam i danas nadu da je čak u trenutnim napetostima u svijetu moguće ostvariti mirnu budućnost. Naš susret jasno pokazuje da u svim narodima ima žena i muškaraca koji žele mir.

Ovih dana moliti ćemo za one koji pate od nasilja i rata - u Ukrajini, na Bliskom istoku i drugdje. Libanonci koji su ovdje s nama nose u sebi kušnje iz svoje zemlje. Njihova je zemlja naime domaćin tisućama izbjeglica iz Iraka i Sirije. Želio bih im reći: ne zaboravite da smo svi mi uz vas, u molitvama i u našim srcima.

Tijekom našeg susreta 1990. godine, predsjednik Republike, Václav Havel nam je rekao: »’Hodočašće povjerenja na Zemlji’ dolazi nam pomoći u traganju za izvorima vjere i novim duhovnim vrijednostima koje su se izgubile tijekom nekoliko desetljeća totalitarnog režima.«

To još uvijek vrijedi i dan danas! Za život u miru i da bi se pridonijelo svjetskome miru, Europa se dakako mora izgrađivati uspostavom tjesnijih ekonomskih i političkih odnosa. No, motivacija za to mora izvirati iz dubljeg izvora.

Za nas, taj se izvor nalazi u miru kojega nam daje Isus Krist. Želimo biti kvasac mira u čovječanstvu. Za to je neophodno otvoriti se Božjem miru u našim srcima.

Idućih mjeseci dajemo se voditi evanđeoskim riječima: »Vi ste sol zemlje«. Krist nas upozorava: pazite da sol ne izgubi svoj okus! Ne smijemo se prepustiti malodušnosti i pesimizmu.

Ali kako možemo primiti Kristov mir kojega nam Bog želi darovati? Ne možemo uvijek osjećati Božju prisutnost. Vjernik može iskusiti i tamnu noć vjere. Naše pouzdanje u Boga može se ispreplitati sa sumnjom, suočeno s otajstvom koje je toliko onkraj nas.

Ne znači li otvaranje prema Kristovu miru jednostavno povjerenje u prisutnost? Dijete prirodno može pokazati takvo povjerenje. Mi, odrasli, moramo ga odlučno izabrati. Ovu odluku činimo svim svojim bićem, umom i emocijama.

Naše povjerenje ostaje krhko tijekom cijelog života; raste kad ga podijelimo s drugima. Tada možemo doživjeti trenutke svjetla, jasnoće, radosti. Mi shvaćamo da je to prisutnost Duha Svetoga, Duha uskrsloga Krista koji prebiva u našim srcima.

Ovih dana obnovit ćemo svoju vjeru u Duha Svetoga, koji nam daruje Kristov mir. Taj mir ne možemo zadržati samo za sebe; on postaje ljubaznost prema drugima, odbijanje nepravdi, i predanost da svim svojim snagama učinimo naš planet mjestom primjerenim za život svih ljudi na Zemlji.

Na brojne se načine može doći do izvora Kristova mira. Tu je molitva, čak i kada je skromna. Tu je i ljepota, ljepota prirode, ljepota koju nam otkriva umjetnost.

Da bismo bili »sol zemlje«, nužno je sačuvati u sebi »životni polet«. Ali kako? Vi ćete govoriti o tome sutra ujutro. Pokušajmo dakle radosno, sa svim svojim snagama, pronaći neke odgovore. Isus nas uvjerava: »Tražite i naći ćete.«

Brat Alois, Prag, utorak uvečer, 30. prosinca 2014.

Pristigavši ovamo iz svih zemalja Europe, ali i sa drugih kontinenata, ovih se dana prepuštamo nadahnuću Kristovih riječi: »Vi ste sol zemlje.« Posebice promatramo kako nas ove riječi potiču da postanemo stvaratelji mira na Zemlji.

Kakva je radost vidjeti naše živote u tom svjetlu! Naš Europski susret može nam osvijestiti sveopće zajedništvo koje Krist želi stvoriti među ljudima. Prisutni u cijelome svijetu, možemo pridonijeti da mir Božji zasja u ljudskoj obitelji.

Ovdje u Češkoj smo dobili prekrasnu dobrodošlicu. Kršćani su, dakako, mala manjina. Međutim, ova se zemlja odlikuje i plemenitom humanističkom tradicijom koja se napajala umjetnošću, književnošću, slikarstvom i glazbom. Na taj način vjernici i nevjernici zajedno podržavaju težnju koja je u stanju oduprijeti se dosadnom materijalizmu koji ugrožava naše društvo.

Kršćani su ovdje u manjini kao što je to i u mnogim dijelovima svijeta, te kao što su to bili prvi kršćani. Oni su sol zemlje ne po tome što traže vlast, ne nametanjem svojih stavova društvu, nego svojim jednostavnim mirotvorstvom i aktivnim zauzimanjem za pravdu u mjestima gdje žive.

Želio bih reći češkim kršćanima slijedeće: vi ste zaista sol zemlje. To vrijedi danas kao i u prošlosti. Naša Zajednica iz Taizéa održava uspomenu na tolike svjedoke vjere u vašoj zemlji, koji su se borili za slobodu i koji su bili spremni platiti cijenu svojim životima. Pri tom poglavito mislim na Mariju i Jiřía Kaplana, koji su se već pridružili Kristu u vječnosti.

Vi mladi Europljani, znate li da je kardinal Duka, koji je kao nadbiskup Praga, zajedno s predstavnicima drugih Crkava, toliko zdušno podržao pripremu ovoga susreta, znate li da je bio u zatvoru zbog svoje vjere?

Također želim spomenuti pastora Alfreda Kocaba, prvog Čeha koji je došao u Taizé, sa suprugom Darjom, 1967. godine. Dugi niz godina bilo mu je zabranjeno vršiti svoju službu; radio je kao ložač grijanja u muzeju. U podrumu, uz hrpe ugljena, potajno se susretao sa studentima teologije i poučavao, održavao tečajeve, između ostalog o sv. Ivanu od Križa. Nažalost, sada je bolestan i nije mogao biti ovdje s nama, ali pozdravljamo ga putem televizije.

Za sve mlade koji sudjeluju na onom Europskom susretu pripremili smo različite konkretne prijedloge za nadolazeću godinu. Jedan od tih prijedloga je svake nedjelje navečer, zajedno s drugima, provesti pola sata u tišini za mir u svijetu.

Tih pola sata posvećeno je u prvom redu tome da povjerimo Bogu sve zemlje i ljude, žrtve nasilja u svijetu. Ali, to je također vrijeme da se otvorimo Kristovom miru da uđe u nas i pripremi nas da u mjestima u kojima živimo, budemo tvorci mira i pravednosti.

Prošle godine nas je naše Hodočašće povjerenja odvelo u nekoliko zemalja Amerike, uključujući Kubu. Mnogi mladi Kubanci su nam rekli da su se osjećali vrlo izolirano. Zamolili su me da pozdravim sve mlade u Pragu. Dakle, toplo vas pozdravljaju mladi s Kube!

Ovi mladi ljudi napisali su kratke molitvene nakane koje su vam željeli povjeriti. Na kraju ove molitve dobiti ćete papirić s jednom takvim nakanom. Vaša će molitva podržati mlade Kubance.

I na kraju, neke vijesti: Među nama se nalaze i mladi iz Rusije, Bjelorusije te iz Ukrajine, koji pripadaju različitim Crkvama. S njima znamo da je Krist naša nada, naš mir. Stoga, zajedno s nekolicinom moje braće i s mladima iz različitih zemalja Europe, ići ćemo na hodočašće kako bismo zajedno s njima proslavili Kristovo uskrsnuće u njihovim zemljama tijekom pravoslavne svetkovine Uskrsa idućeg 12. travnja.

Stotinjak mladih iz drugih zemalja također može sudjelovati u ovom hodočašću u Rusiji i Ukrajini. Oni među vama koji bi željeli zajedno s nama provesti pet dana u Moskvi ili pet dana u Kijevu i Lvovu možete doći i razgovarati o tome sutra u 17:00, u paviljonu br. 6 na velesajmu.

Sutra ujutro ćete u malim skupinama razmišljati o ovim Kristovim riječima: »Blago mirotvorcima« i razmišljati ćete o konkretnim koracima, bližim ili daljim, koje možete poduzeti u cilju stvaranja mira u svijetu.

Brat Alois, Prag, srijeda uvečer, 31.12.2014.

Pri dolasku u Prag dobili ste »Prijedloge« za nadolazeću godinu, usredotočene na Isusov poziv da budete sol zemlje. Isus ne kaže: »Morate biti«, nego jednostavno govori: »Vi ste sol zemlje«. Sol je pomiješana sa zemljom čovječanstva. Krist nas šalje posvuda kako bismo donosili radosnu vijest o Božjoj ljubavi.

Doista prekrasno! Bog ne prosipa svoj mir odozgo kao nekom čarolijom, nego kroz naše živote. Bog stavlja svoje povjerenje u nas. Poziva nas da budemo kvasac mira u tijestu čovječanstva, čovječanstva tragično razdiranog oružanim ili neoružanim sukobima.

Bog očekuje od nas »da« njegovoj ljubavi; izricanje onog »da« poput Marije, hrabrog »da«, izražavajući mu svo naše povjerenje. U tome nas osim Marije podržavaju i nebrojeni drugi svjedoci Božji.

Brat Roger je također dio tog oblaka svjedoka vjere. Sjećat ćemo ga se tijekom nadolazeće godine. Osim tjednih susreta mladih u Taizéu, održat će se i susret mladih koji žive u zajednicama kao i susret mladih teologa. U tjednu od 9. do 16. kolovoza održat će se »Okupljanje za novu solidarnost«. Zašto »Nova solidarnost«?

Nova, jer je riječ o tome da se iznova odlučimo za život u solidarnosti. Svatko si može postaviti kao prioritet prijateljstva među ljudima i narodima, te doprinijeti darovima koje je smo svi primili. Napor, ili čak i žrtve koje to iziskuju, daju radost i smisao vašem životu.

Nova, također, jer se suočavamo s nepoznatim izazovima. Kako možemo biti dio globalizacije u pozitivnom smislu, one koja ne uključuje ugnjetavanje siromašnih ili manjinskih kultura? Kako možemo živjeti u svijetu sa sve većom rastućom tehnologijom? Među glavnim problemima ističu se također migracije stanovništva i zaštita okoliša.

Nova, naposljetku, jer solidarnost uključuje i promjenu naših stavova. Uvijek će trebati pomagati veoma siromašnima. No, poštivanje dostojanstva svakog ljudskog bića navodi nas na odbacivanje bilo kakvoga pokroviteljskog stava kako bismo mogli živjeti u jednakosti. Oni koji su siromašniji od nas imaju puno toga za dati; čine nas humanijima, ponekad nam pomažu da bolje razumijemo Evanđelje u svoj njegovoj dubini.

U Taizéu nemamo nikakva gotova rješenja tih teških pitanja; naša zajednica radije želi ponuditi platformu traganja za rješenjima, za susrete među ljudima i različite inicijative. Uzajamno slušanje može potaknuti mnoge projekte; neki ljudi mogu donijeti i dalekosežne odluke za svoju budućnost.

Brat Roger je nastojao živjeti život bratstva; nije želio ostati isključivo na teorijskoj razini. U dobi od 25 godina započeo je sam u Taizéu, a onda su došla prva braća. Zajedno su položili životni zavjet. Brat Roger nije mogao ni zamisliti što će jednom kasnije izrasti iz ovog malog sjemena. Njegov nas život potiče da započnemo djelovati, gotovo bez ičega.

Svi mi, u mjestima u kojima živimo, želimo biti hodočasnici povjerenja. Povjerenje vjere jest zapravo ono što nas svakodnevno oživljava. Velike proslave, kao i naši susreti u Pragu, nisu cilj sam po sebi, ali nas oni podupiru u našem napredovanju. Nastavljamo pripremati druge etape Hodočašća povjerenja.

Nakon mladih Amerike, Azije i Afrike, i mladi Oceanije žele biti dio našeg hodočašća. Sljedeći koraci uslijedit će ubrzo, u veljači, u Australiji i Novom Zelandu.

Za godinu i pol dana, 2016. godine, vratit ćemo se na kontinent vrlo blizak Europi, a opet slabo shvaćen, u Afriku. Nakon susreta u Keniji, a zatim i u Ruandi, mladi iz Zapadne Afrike okupit će se i pozvati mlade s drugih kontinenata na ovu etapu Hodočašća povjerenja. Pružit će nam dobrodošlicu početkom rujna 2016. godine u Beninu, u Cotonou.

I za godinu dana, krajem 2015. godine, održat će se sljedeći Europski susret. Ići ćemo u jednu južnu zemlju poznatu po svojoj gostoljubivosti, ali koja prolazi kroz gospodarske poteškoće. Od 28. prosinca do 1. siječnja 2016. pozvani smo u Valenciju.

I naposljetku želio bih reći mladima iz Španjolske: vi ste duhovni sinovi i kćeri svete Tereze Avilske, čiju 500. godišnjicu rođenja upravo slavimo, ali ste i duhovna djeca svetog Ivana od Križa. U svoje su doba ovo dvoje svetaca obnovili mistični život Španjolske. Danas je vaša generacija pozvana ponovo upaliti vatru vjere u svojoj domovini. Ići ćemo u Valenciju pa neka i nas zahvati taj plamen vjere i neka se proširi cijelom Europom.

Brat Alois, Prag, četvrtak 1. siječnja 2015.

Velikodušno ste nas primili i izrazili nam dobrodošlicu. Želio bih zahvaliti obiteljima, župama, crkvenim poglavarima, gradskoj upravi i dužnosnicima uprava okolnih područja, koji su omogućili tako glatko odvijanje naših susreta. Hvala Vam za škole koje ste nam stavili na raspolaganje!

Prava je radost što je Europski susret okupio kršćane različitih vjeroispovijesti, kao i ljude koji ne dijele vjeru u Krista, ali koji žele biti mirotvorci.

Krist je dao svoj život da okupi sve ljude u jednu veliku obitelj. On poziva svoje sljedbenike da budu znak njegova mira u ovome svijetu. Kako bismo postali takvim znakom mira ključno je žurno ostvariti pomirenje među kršćanima.

Jedno od pitanja na koje mi, kršćani, silno želimo pronaći odgovor je sljedeće: Kako posvjedočiti svojim životom da je jedinstvo moguće uz istodobno poštivanje pluralizma?

Uvijek će biti razlika među kršćanima. One će i dalje ostati pozivom na iskren dijalog; one nas mogu i obogatiti. Nije li došlo vrijeme da damo prednost krsnom identitetu zajedničkome svima nama, a koji nas već ujedinjuje u Kristu?

Ne bi li se kršćanske Crkve danas trebale ujediniti pod istim krovom, čak i prije nego li se postigne dogovor o svim teološkim pitanjima?

Ovih dana razne nam Crkve u Pragu iskazuju dobrodošlicu – protestanti, katolici i pravoslavci. Osobito sam dirnut što živimo ovaj znak jedinstva u zemlji Jana Husa, čije ćemo se obljetnice nasilne smrti prisjetiti iduće godine. Odgovornost za podjelu Crkve u 15. stoljeću je podijeljena odnosno zajednička, međutim osobnost Jana Husa i njegovo poštenje navodi sve nas na pokajanje i na pomirenje.

Krist daje jedinstvo, kada i kako želi. Ali ako ga ne budemo iščekivali zajedno, kako nam ga onda može udijeliti? Upravo kada su apostoli bili okupljeni pod jednim krovom, zajedno s Marijom, primili su dar Duha Svetoga. A Duh Sveti nas uvijek ujedinjuje u različitosti.

Kako da se ujedinimo pod jednim krovom? Želio bih dati šest prijedloga:

- U lokalnoj zajednici, možemo se ujediniti pod istim krovom, među susjedima i obiteljima, kao kakva »bazna zajednica«, možemo moliti zajedno, kako bismo si uzajamno pomagali, a i da se bolje upoznamo.

- Lokalne zajednice različitih vjeroispovijesti već surađuju: u proučavanju Biblije, u društvenom i pastoralnom djelovanju, u katehezi. To bi se moglo intenzivirati. Svaka zajednica treba činiti s kršćanima drugih vjeroispovijesti sve što je moguće činiti zajedno, i ne bi smjela poduzimati ništa, a da pri tom ne uzme druge u obzir.

- Okupljeni smo zajedno u ovoj prekrasnoj katedrali. Ne bi li, u mnogim gradovima, katedrala ili glavna crkva mogla postati zajedničkom kućom molitve za sve kršćane toga područja?

- Teološki dijalog mora se nastaviti. Bi li se to moglo činiti sve više i više u kontekstu zajedničke molitve i sa sviješću da mi kršćani već jesmo zajedno? Živeći i moleći zajedno, drugačije pristupamo teološkim pitanjima. Možda bi se to isto moglo reći i za etička promišljanja.

- Svi su vjernici primili dio pastoralnog dara da skrbe jedni o drugima. Kršćanskoj obitelji odnosno Crkvi također trebaju službenici jedinstva, na svim razinama. Služenje zajedništvu na sveopćoj razini tradicionalno se povezuje s rimskim biskupom. Ne bi li ga se moglo prepoznati kao slugu koji brine za složnost svoje braće i sestara u svojoj njihovoj raznolikosti? Ne bi li Crkvama bilo moguće osmisliti različite načine odnosa prema ovoj službi?

- Nadalje, ne bi li one Crkve koje naglašavaju da je za zajedničko primanje svete pričesti potrebno jedinstvo u vjeri i slaganje u službama trebale pridati jednako velik značaj i skladu uzajamne ljubavi? Ne bi li te Crkve mogle ponuditi šire euharistijsko gostoprimstvo onima koji izražavaju želju za jedinstvom i vjeruju u stvarnu prisutnost Isusa Krista? Euharistija nije samo vrhunac jedinstva; ona je naime i put k jedinstvu.

Složimo se stoga oko zajedničkog napredovanja na putu kojeg ne znamo unaprijed, ali budimo ukorijenjeni u riječima proroka Izaije: »Voditi ću slijepce po cestama, uputit’ ih putovima.« Uzdat ćemo se u Duha Svetoga da nas vodi još nepoznatim putovima. Nadahnuće Duhom Svetim nas priprema da postanemo autentični svjedoci zajedništva.

Obnovljeno: 8. siječnja 2015