TAIZÉ

Ikona milosrđa

 
Tijekom cijele 2015. godine, Zajednica iz Taizéa slavi 75. godišnjicu svog osnutka, pa poziva ljude da se prisjete njena osnivača, brata Rogera, stotinu godina od njegova rođenja i deset godina od njegovog prijelaza u vječni život. Tema posebno predložena za promišljanje ove godine glasi: »U susret novoj solidarnosti«, a Zajednica je odlučila dati naslikati ikonu koja bi prepričavala pripovijest o dobrom Samarijancu. Biblijski tekst iz 10. poglavlja Lukina Evanđelja zorno prikazuje primjer solidarnosti u praktičnom životu. Ikonu je izradila radionica ikona sv. Ivana Damaščanskog iz Francuske.
JPEG - 24.3 ko

Opis

Glavna osoba koju vidimo u središnjem dijelu ikone je Isus Krist. Njegov lik je izduljen i odjeven u odoru bijelozelenkaste boje. Najznačajniji dio lika je njegovo ljubazno i srdačno lice. Svojom desnom rukom čini gestu blagoslivljanja, a lijevom rukom drži otvorenu knjigu Evanđelja s prikazom grčkih slova - alfa i omega.

Krist je okružen elipsoidnom aureolom ili mandorlom (oblik badema) od tamnoplavih i crvenih traka te od bijelozlatnih linija pa se površina mandorle doima valovito. Debela bijela traka oblikuje vanjski rub mandorle. Ova traka ne slijedi samo obris, nego se uvrće prema van u petlju od šest krugova postavljenih pravilno oko kruga mandorle. Unutar ovih šest krugova prikazana je prispodoba o milosrdnom Samarijancu u šest epizoda.

Dakle, s vrha prema dolje te slijeva udesno slike s obje strane Isusa Krista pripovijedaju zgodu iz Evanđelja. Prva slika prikazuje razbojnike kako napadaju svoju žrtvu. Na drugoj slici vidimo žrtvu na tlu, te svećenika i levita kako prolaze s druge strane u molitvi, ali ne čine ništa nego ostavljaju žrtvu da leži pored ceste. Zatim stiže milosrdni Samarijanac na svom magarcu, saginje se prema čovjeku i podiže ga na magarca. Previja njegove rane. U gostionici ranjenik leži u krevetu, a Samarijanac stoji kraj njega. Na posljednjoj slici, žrtva, Samarijanac i gostioničar sjede zajedno za stolom i objeduju.

Iznad i ispod mandorle, s Kristom u središtu, nalaze se četiri anđela koji se klanjaju Bogu. Tri anđela su u crvenoj haljini, a zadnji je u zelenkastomodroj. Na samom vrhu iza anđela, nalazi se crvena valovita rebrasta traka, a na dnu iza anđela, nalazi se zelena rebrasta traka. Na rebrastim trakama piše (na francuskom): »Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Matej 25,40).


Značenje

Krist odjeven u bijelo je nebeski, preobraženi Krist, kakav će doći na završetku vremena. Svojom nas prisutnošću blagoslivlja i prepričava priču o milosrdnom Samarijancu. Mandorla označava nama nedokučivo Božje otajstvo. Međutim, Krist nam dolazi, odjeven u bijelo poput novorođenog djeteta i objavljuje nam Boga.

Na slikama koje prepričavaju ovu prispodobu, i žrtva je prikazana odjevena u bijelo: Krist je prisutan u ranjeniku koji je potrebit naše pomoći. Na nekoliko ovih slika, položaj žrtve doziva u sjećanje i trenutke Kristove muke (bičevanje, skidanje Isusa sa križa). Milosrdni Samarijanac odjeven je u zeleno, u boju koja simbolizira prisutnost Duha Svetoga. Istina, nije lako pomagati potrebitima, međutim, počnemo li činiti tako, Duh Sveti nastanit će se u nama i djelovat će po nama.

Na prvoj slici vidimo tri lika: dvojicu razbojnika i napadnutu žrtvu. To je slika iskrivljenog Presvetog Trojstva. Prisjećajući se priče o Kainovu ubojstvu Abela s početka Biblije, prispodoba započinje s prikazom prvotnog sklada narušenog grijehom. Čovječanstvo, iako stvoreno »na sliku i priliku Boga«, više ne sliči Bogu. Na zadnjoj slici opet vidimo tri osobe. One sjede oko stola na kojemu se nalazi kalež – kao i na ikoni Presvetog Trojstva: iznova je uspostavljen trojstveni sklad. Naime, pobožnost koja zaboravlja na bližnjega, kao pobožnost svećenika i levita koji samo prolaze kraj žrtve, puki je oblik idolatrije, ali ljubav i karitativno djelovanje milosrdnog Samarijanca vraća čovječanstvu njegovu sličnost svome Stvoritelju.


Umjetnički stil

Ikona je izrađena tradicionalnom ikonografskom tehnikom pravoslavne Crkve: jajčanom temperom i zlatnim listom na drvenoj ploči prekrivenoj lefkom (smjesom na bazi bijele krede). Kao i kod većine ikona, stil predstavljanja izrazito je bizantski. Međutim, budući da umjetnost izrade ikona nije dar pridržan isključivo kršćanskim istočnim Crkvama, u Kristov lik i u cijelu kompoziciju uneseni su i različiti elementi zapadne umjetničke tradicije, posebno tradicije iz Burgundije. Lik Krista nas stoga podsjeća na sliku Krista u njegovoj slavi, u kapeli redovnika u Berzéu (Chapelle des Moins), ili na Krista kako je predstavljen na timpanima romaničkih crkava, poput one u Vézelayu. Kompozicija u cjelini, s trakama koje izviru iz mandorle nadahnuta je umjetnošću osvjetljenja rukopisa.

S umjetničkog motrišta ova ikona je zanimljiva zbog činjenice, da ona nije neka kopija tradicionalne slike, nego novi prikaz Evanđelja. To je nova slika, rođena iz promišljanja o prispodobi o milosrdnom Samarijancu, čiji oblici i boje otkrivaju nove, svježe aspekte Evanđelja. Ova ikona je dakle dio žive tradicije po kojoj nam Duh Sveti omogućuje otkrivanje naše vjere, uvijek iznova, na nov način.

Obnovljeno: 22. lipnja 2015