Hvala, Sveti Oče, što ste sazvali ovu Sinodu. U Taizéu smo se obradovali što smo pozvani na njezino otvaranje, a također vam želimo zahvaliti na tradiciji pozivanja delegata iz drugih Crkava. Bit će vrlo korisno čuti o njihovom iskustvu sinodalnosti, njezinim prednostima i ograničenjima.Ovaj sinodalni proces dolazi u povijesnom trenutku u kojem možemo vidjeti dva suprotna razvoja: S jedne strane, čovječanstvo postaje sve svjesnije, kako svoje međusobne povezanosti, tako i one sa cijelom kreacijom. S druge strane, sve je veća polarizacija na društvenoj, političkoj i etičkoj razini, što dovodi do novih podjela - u društvu, među zemljama, pa čak i u obiteljima.
Nažalost, između i unutar naših crkava također se javlja trend u kojem njihove različitosti dovode do podjela koje odvajaju ljude, u vremenu kada je naše svjedočenje o miru iznimno važno.
Kako možemo promicati jedinstvo kršćana? Ovo je pitanje koje sam nedavno postavio župniku Larryju Milleru, bivšem glavnom tajniku Global Christian Forum. On je odgovorio: »Nije dobro započinjati sa: ’ To smo mi i zbog toga smo u pravu.’ Umjesto toga, moramo prepoznati svoje greške i potražiti pomoć od drugih crkava kako bismo od njih primili ono što nam nedostaje. Ekumenizam koji prima nam pomaže prihvatiti nešto od drugoga.« Nije li ispravno ono što ovaj župnik kaže? Svi mi nosimo Kristovo blago u zemljanim posudama, a ono bi moglo zasjati mnogo jače ako ponizno priznamo što nam nedostaje.
Ova će sinoda iznijeti veliku raznolikost unutar katoličke Crkve. Ona će biti plodonosnija ako se istovremeno bude produbila i potraga za zajedništvom. Postojeće sukobe ne treba izbjegavati niti sakrivati, nego treba poticati pomirujući dijalog.
Stoga bi bilo lijepo da tijekom ove Sinode bude malih stanki za predah, da se proslavi i vidljivo izrazi jedinstvo koje već postoji u Kristu.
Sveti Oče, pozivate nas da sanjamo. Stoga bih danas želio reći ono o čemu sanjam: ne samo delegati, nego cijeli Božji narod, ne samo katolici, već i vjernici iz različitih Crkava bi mogli biti pozvani na veliki ekumenski susret u sklopu ovog sinodalnog puta ? Krštenjem i Svetom pismom mi smo sestre i braća u Kristu i činimo, iako nesavršenu, ali stvarnu zajednicu, iako još postoje teološka pitanja koja nisu razjašnjena.
U središtu takvog okupljanja – ovdje u Rimu i drugdje u svijetu u isto vrijeme – bilo bi jednostavno slavlje u kojem slušamo Božju riječ, uz duge trenutke tišine i molitvu za mir. Bi li mladi mogli biti protagonisti takve molitve? Može li se takvo slavlje ulijevati u razgovor između denominacija? Tako bismo mogli otkriti kako sjedinjeni u Kristu postajemo mirotvorci.
Na ovaj prijedlog me potiče Iskustvo našeg života u Taizéu. U našoj zajednici dolazimo iz različitih konfesija i živimo pod istim krovom. Više od šezdeset godina primamo mlade ljude koji pripadaju različitim Crkava ili jednostavno traže smisao svog života. Mi ne tražimo neki zajednički minimum; mi smo uvijek iznova potaknuti ići izvoru Evanđelja, uskrslom Kristu koji nas, po Duhu Svetom zajedno vodi do Oca svih ljudi, bez iznimke.
Slika: Tilen Čebulj
