Susret prije svega

Tijekom postaja Hodočašća povjerenja, neovisno o tome jesu li velike ili male, međunarodne ili na lokalnoj razini, sudionici i njihovi domaćini prvotno su pozvani na susret s drugima. Ponekad obitelji primaju mlade iz zemalja s kojima su nekoć bili u ratu. Gostoljubivost u velikoj jednostavnosti razgrađuje mnoge prepreke i predrasude.

Nakon susreta u Portu, jedan je mladić napisao: «Hodočašće je događaj za one koji to čine, one koji se usude napustiti svoje domove i riskiraju neuspjeh, ali i za one koji primaju goste i otkriju da su primili puno više. Tisuće mladih hodočasnika pridružile su se tisućama ljudi koji su otvorili svoje domove strancima. Dijelili su više, puno više od svojih imovina: dijelili su svoj život, svoju vjeru, svoju nadu».

Hodočašće povjerenja jest prije svega susret; s Uskrslim Kristom i s drugima. Zahvaljujući zajedničkim molitvama, stavljamo se Bogu na raspolaganje. Kroz dijeljenje i gostoprimstvo, svi složno nadvladavaju barijere i različitosti kako bi primili i obogatili jedni druge.

Unutarnji život i ljudska solidarnost

«Nastavljajući Hodočašće povjerenja na Zemlji koje okuplja mlade iz mnogih zemalja, sve dublje shvaćamo ovu činjenicu: cijelo je čovječanstvo jedna obitelj i Bog živi u svakom čovjeku bez iznimke». (Brat Alois, Pismo iz Kalkute)

Za brata Rogera bilo je nužno ne organizirati pokret oko Zajednice. Naprotiv, nakon sudjelovanja u jednoj od postaja Hodočašća povjerenja, svatko je pozvan otići kući i živjeti ono što je primio od Evanđelja, učiniti to s pojačanom sviješću o životu koji boravi unutar svakoga kao i o praktičnim gestama solidarnosti koje mogu provesti u praksu u svojoj vlastitoj bliskoj okolini. U mnogim se zemljama mladi redovito sastaju na molitvama s pjesmama iz Taizéa, istovremeno ostajući u dodiru s lokalnom Crkvom.

Kada to dopuštaju susreti u Taizéu, braća posjećuju mlade kako bi ih podržali u njihovom traganju. Ovi su susreti poput malih koraka na Hodočašću povjerenja, oni omogućavaju zajedničko produbljivanje našeg angažmana u Crkvi, te posjet lokalnim crkvama.

Braća žele poduprijeti ovo traganje za mirom i pomirenjem gdje god ono postoji. Krajem svake godine održava se veći susret u jednom od velikih gradova Europe. U Aziji, u Južnoj Americi te u Africi međunarodni susreti se redovito održavaju.

Neki od braće žive daleko od Taizéa, uglavnom među vrlo siromašnima. Rade među zatvorenicima u Seulu, u Južnoj Koreji, olakšavaju život osobama s invaliditetom u Bangladešu, pružaju dobrodošlicu brojnoj djeci u Senegalu i u Brazilu, pripremaju susrete mladih u Keniji... Postojanje tih «Taizé kuća» temelji se na molitvi i bratskom životu.