U posljednjih nekoliko godina, međunarodni susreti u Taizéu i drugdje tragali su za načinom da se produbi potraga za novim oblicima solidarnosti u društvu danas. Naša pozornost prema stvorenju jedan je aspekt toga. Kao što je brat Alois napisao mladima u jednom od svojih nedavnih prijedloga, »Zemlja pripada Bogu; ljudska je bića primaju kao dar. Povjerena nam je ogromna odgovornost: voditi brigu o planetu, a ne rasipati svoje resurse. Zemlja je ograničena, a i ljudska će se bića morati pomiriti sa svojim ograničenjima.«
Jedan od plodova ovoga razmatranja – vrlo skroman, ali konkretan – bilo je stvaranje »vrta solidarnosti« u Taizéu.
Mladi koji rade s jednim bratom, naizmjence, iz tjedna u tjedan, rade u vrtu. Povrće koje se bere daje se udrugama u lokalnim zajednicama, koje ih distribuiraju u gradovima i selima oko Taizéa.
