Papa Franjo
Ekumenski patrijarh Bartolomej
Moskovski patrijarhat
Generalni tajnik Svjetskog Luteranskog saveza, vlč. Martin Junge
Generalni tajnik Svjetskog Vijeća Crkava, vlč. Olav Fykse-Tveit
Zamjenik Gen. tajnika Svjetskog evangeličkog saveza, vlč. Wilf Gasser
Generalni tajnik Globalnog kršćanskog foruma, vlč. Larry Miller
Nadbiskup Uppsale, primat Švedske, vlč. Antje Jackelen
Savez protestantskih Crkava Švicarske, Dr. Martin Hirzel
Papa Franjo
Ove godine, kada zajednica iz Taizéa slavi tri obljetnice, 75. obljetnicu svog osnutka, stogodišnjicu rođenja brata Rogera i desetgodišnjicu njegove smrti, pridružujem se vašem zahvaljivanju Bogu, koji uvijek odgaja nove svjedoke - odane Njemu do kraja. Zamolio sam svog časnog brata kardinala Kurta Kocha da prenese vama i svim članovima zajednice, moje najsrdačnije pozdrave u ljubavi.
U riječima pape Benedikta XVI. mladima povodom Europskog susreta kojega je zajednica iz Taizéa organizirala 2012. godine u Rimu, ističe se kako je brat Roger bio «neumoran svjedok evanđelja mira i pomirenja, potaknut plamenom ekumenizma svetosti». (Govor od 29. prosinca 2012.)
Taj ga je plamen vodio u potrazi za zajednicom koja se može smatrati «uzorom zajedništva» i koja je sve do danas igrala veoma važnu ulogu u izgradnji mostova bratstva među podijeljenim kršćanima.
Brat Roger strastveno je tragao za jedinstvom Crkve, odnosno, Tijelom Kristovim, pa se otvorio riznici raznih kršćanskih tradicija, a da pri tom nije prekinuo veze sa svojim protestantskim podrijetlom. Ustrajnost koju je pokazao u svome dugom životu, pridonijela je mijenjanju odnosa među još podijeljenim kršćanima i tako je mnogima utrao putove pomirenja.
Hranio se Svetim pismom, ali je upućivao i na učenja crkvenih otaca; crpio je na kršćanskim izvorima i znao je kako ih učiniti relevantnima za mlade.
Brat Roger razumio je nove naraštaje; imao je povjerenja u njih. Učinio je Taizé mjestom okupljanja, gdje mladi iz cijeloga svijeta osjećaju poštovanje i potporu u svom duhovnom traganju.
Brat Roger volio je siromahe, osobe s posebnim potrebama, one koji naizgled nisu bili važni. Pokazao je svojim životom i životom svoje braće, da ljudsku solidarnost uvijek prati molitva.
Zahvaljujem Bogu, Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, za život brata Rogera sve do njegove nasilne smrti. Neka zajednica iz Taizéa uvijek održava živim svjedočanstvo brata Rogera koje je uskrslom Kristu i poziv kojega je stalno obnavljao «odabirući ljubav».
Ekumenski patrijarh Bartolomej
Godina 2015. obljetnica je vaše zajednice i želimo vam tom prigodom čestitati na tome. Uz stogodišnjicu rođenja brata Rogera i 10. godišnjicu njegove smrti, ovo duhovno razdoblje također je obilježeno i 75. godišnjicom vaše zajednice.
Podudarnost ova tri događaja savršeno označava neraskidivu sudbinu između karizmatske osobnosti vašeg osnivača, brata Rogera, i duhovne hrabrosti koju je pokazao učinivši svoj ekumenski poziv veoma opipljivim. Nije dovoljno samo imati viziju; treba biti u stanju dati toj viziji tijelo i dušu. Nadahnut prijekom nužnošću za kršćanskim jedinstvom, brat Roger nije samo oblikovao vanjski materijal istinske višekonfesionalne zajednice nego je promicao i duhovni ekumenizam, s posebnom pozornošću prema mladima.
Jedinstvo kršćana je bjelodana činjenica kojoj smo neopozivo privrženi i predani. Međutim, s vremenom, nakon nekoliko desetljeća, početno oduševljenje pomalo splašnjava, pa je nužno promišljati o razlozima kršćanskog jedinstva. Osim Kristove zapovijedi u Ivanovu evanđelju: «da svi budu jedno». (Ivan 17,21), koja sama po sebi određuje našu potragu za obnovom zajedništva, veoma je važno shvatiti stalno obnavljanje aktualnosti ove zapovijedi. Povijesne okolnosti zasigurno se mijenjaju i razvijaju. Nasuprot tome, naša nepokolebljiva predanost pomirenju kršćana, jedinstvo naših Crkava proizlazi iz pojave ekumenskog kairosa, po kojemu se treba ispoljiti univerzalnost Kristove Crkve.
Brat Roger vam je ostavio nadu kao duhovnu baštinu. Oči nade uvijek su okrenute k budućnosti, to znači da je ona ukorijenjena u mlađim naraštajima. Želimo pozdraviti ovo silno važno poslanje zajednice iz Taizéa obzirom na ovaj ekumenizam života koji nalazi svoj izvor u duhu bratske razmjene, u odanosti Svetom pismu i crkvenim ocima.
Završavamo ovu skromnu poruku podsjećajući vas na riječi pravoslavnog teologa Oliviera Clémenta: Ključna riječ u Taizéu je «povjerenje». Susreti koje zajednica organizira u Europi i na drugim kontinentima jesu dio hodočašća povjerenja na zemlji. Riječ «povjerenje» možda je jedna od najskromnijih riječi koje postoje, ali je istodobno i jedna od najvažnijih.”
Tako vam u ovom duhu «povjerenja» u Gospodina, ponovno čestitamo povodom ove godine jubileja vaše zajednice te molimo Krista, našega Boga, neka udijeli rast u nadi vašem ključnog poslanju - služenju kršćanskom jedinstvu.
Moskovski patrijarhat
Ovoga vrlo posebnog dana za zajednicu – na svečanoj komemoraciji njezina osnivača, brata Rogera – srdačno vas pozdravljam u ime moskovskog i ruskog patrijarha Kirilla i u moje vlastito ime.
Život brata Rogera, koji je tako tragično prekinut prije deset godina, bio je u cijelosti i bez imalo pridržaja posvećen služenju Bogu i ljudima, u skladu s Kristovim učenjem: „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“ (Mt 5,16)
Tijekom Drugog svjetskog rata, brat Roger često je riskirao svoj život da bi spasio druge; hitao je u pomoć, ne samo kršćanima nego svima u potrebi, jer „Tu više nema Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist.“ (Kol 3,11). U očima mnogih koji su trpjeli, brat Roger se poistovjetio s „Dobrim Samarijancem“ iz evanđelja.
Mnogo godina je brat Roger nosio i naviještao Radosnu vijest, pomagao je onima koji su bili posve zbunjeni i dezorijentirani u svijetu koji se tako brzo mijenja. Pokazao je svojim primjerom da je moguće biti istinski sretan zahvaljujući životu građenom na vjeri i čistoći. Brat Roger bio je pravo utjelovljenje jednostavnosti i poniznosti, o kojima nas evanđelje uči. Bio je u stanju tragati za novim načinima propovijedanja i naći ih, kako bi pomogao onima u rasulu da bolje čuju božansku Istinu. Istinsko svjetlo kršćanstva, brat Roger dao je sve od sebe da ne bude objekt pretjerane pozornosti. Međutim, „Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori.“ (Mt 5, 14) Doista, djelo brata Rogera proslavilo ga je diljem svijeta. Godine 1988., brat Roger nagrađen je UNESCO-vom nagradom za obrazovanje o miru.
Imao sam sreće nekoliko puta susresti brata Rogera; moje ga se srce sjeća kao svjetleće slike kršćanske žrtve.
Zajednica iz Taizéa bila je životno djelo brata Rogera. Stvorio ju je radi mladih, kako bi ih ideali evanđelja sve objedinili. Taizé je postao prava škola kršćanskoga bratstva za mlade iz mnogih zemalja. Zajednica je uvelike doprinijela oživljavanju interesa i zanimanja za crkvene oce i monaški život u Europi.
Draga braćo i sestre, slavimo 75. obljetnicu vaše zajednice kao i stogodišnjicu rođenja njezina osnivača: želim vam od sveg srca da dostojno nastavite djelo koje je započeo brat Roger, da se jačate u vjeri u Spasitelja i da tu vjeru izražavate suosjećanjem i kršćanskom ljubavlju.
Neka vas Bog sve blagoslovi!
U ljubavi Gospodnjoj,
+ Hilarije, mitropolit Volokolamska, Predsjednik Odjela za vanjske crkvene odnose moskovskog patrijarhata.
Generalni tajnik Svjetskog luteranskog saveza, vlč. Martin Junge
Luteranski Svjetski savez s dubokom je zahvalnošću primio vaš poziv da prisustvuje obljetnici u Taizéu, jer vi, zajedno sa zajednicom iz Taizéa i mnogom braćom i sestrama u vjeri diljem svijeta slavite veliki korak u svome životu i služenju. Neke nas naše druge obveze sprječavaju da prisustvujemo tom događaju, ali ćemo toga dana biti s vama zajedno, u mislima i molitvama.
Ova 2015. godina je vrlo značajna godina u životu Taizéa, jer označava stogodišnjicu rođenja brata Rogera, 75. godišnjicu osnutka zajednice i 10. godišnjicu smrti brata Rogera. Svi ovi događaji uistinu su ostavili poseban trag u svijetu.
Godine 1915., tijekom razornog Prvog svjetskog rata, rođeno je dijete koje je trebalo postati snažan mirotvorac i tražitelj jedinstva radi Onoga koji je molio: «da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao.» (Ivan 17,21) Mnogo godina poslije, slijedeći Božji poziv početkom Drugog svjetskog rata, Roger Louis Schutz-Marsauche riskirao je svoj život skrivajući u malom francuskom selu Taizé progonjene kršćane i Židove. Od samog početka, zajednica u Taizéu, koju je osnovao brat Roger, bila je i nastavlja biti mjesto «okupljanja za novu solidarnost». Duhovnost Taizéa već sedam desetljeća preobražava na stotine tisuća žena i muškaraca diljem svijeta, s različitim osobnim putovima i različitim iskustvima vjere, a ta je duhovnost jednostavna i duboko ukorijenjena u slušanju molitve, koja otvara put za bliski susret s Bogom, a po njemu i za služenje bližnjima.
Život brata Rogera bio je velik dar svijetu; hodio je ruku pod ruku s Bogom što se vidjelo po njegovim djelima, čulo u njegovim riječima; međutim, povrh svega, odražavalo se u plodovima ljubavi koju su on i zajednica iz Taizéa stvarali i nastavljaju stvarati, vođeni Duhom Svetim. Trajna potraga i rad za jedinstvo kršćana, čak i u najtežim okolnostima, nastavljaju biti primjer poniznosti i snage, samoodricanja i povjerenja u beskrajnu ljubav Božju i u božansku nakanu da ćemo svi jednoga dana biti jedno, u jedinstvu Duha Svetoga.
Točno prije deset godina, nakon što smo čuli vijesti o surovoj smrti brata Rogera, dok je molio okružen i praćen stotinama ljudi, zajedno s biblijskim Jobom i s mnogim ljudima u svijetu, pitali smo se, zašto dobri ljudi trpe? Zašto Bog pripušta da takvo zlo zadesi njegove svece? Mi to i dalje ne shvaćamo. Međutim, naše povjerenje u Boga čija ljubav nadilazi granice svakog poimanja te naša nada u sigurno obećanje uskrsnuća održavaju nas dovoljno snažnima da se suočimo i s najtežim iskušenjima.
Zahvaljujemo za život i služenje brata Rogera. Zahvaljujemo Bogu za svjedočanstvo zajednice iz Taizéa, koja već deset godina - sada pod tvojom odgovornošću, brate Aloise - nastavlja nuditi prilike, posebice mladima, da se nađu u prisnom zajedništvu s Bogom i da neprestano rade na razumijevanju i pomirenju među narodima i na njihovu jedinstvu u duhu Božjem.
U ime Luteranskog Svjetskog saveza – zajedništva crkava – prikazujem svoje prošnje, moleći neka se obilje Božjeg blagoslova izlije na zajednicu iz Taizéa, koja ne obraća pozornost na granice među ljudima, a koje su postavili ljudi, i koja stremi odanosti k životu radosti, jednostavnosti i milosrđa, vođena Duhom Svetim. Neka samo nastavi i dalje biti svjetlo i sol zemlje.
Generalni tajnik Svjetske zajednice reformiranih crkava, vlč. Setri Nyomi)
Generalni tajnik Svjetskog Vijeća crkava, vlč. Olav Fykse-Tveit
Okupili smo se radi dirljivog trenutka komemoracije. 75 godina nakon što je ova izvanredna vizija zaživjela, Taizé nastavlja privlačiti i nadahnjivati na tisuće mladih diljem svijeta. Taizé je selo, vjerska zajednica ali i više od toga, to je duhovni dom – vrijedno odmorište na nečijem životnom putovanju i mjesto susreta s drugim ljudima na tom putu. To je istina bilo da se ti ljudi susreću ovdje ili negdje drugdje u duhu Taizéa, u mnogim drugim prigodama u svijetu. Privlačnost doživljavanja života jednostavnosti i iskustvo molitve izvanredno je svjedočenje o načinu na koji toliki mladi žive novo izražavanje višestoljetnog kršćanskog gesla: ’ora et labora’, ’moli i radi’. Taizé je također imao ulogu u preobražaju mog vlastitog puta vjere; produbio je moju duhovnost i nadahnuo moje djelovanje. Uvijek ću biti zahvalan bratu Rogeru i zajednici koju je osnovao.
Pod vašim je vodstvom, dragi brate Aloise, zajednica pozivala i zove ljude na «Hodočašće povjerenja na zemlji.» Mladi su se oduševljeno odazvali, motivirani snažnom vezom između dijeljene duhovnosti i praktične solidarnosti. Napisali ste: «Nastavljajući hodočašće povjerenja na zemlji koje okuplja mlade iz mnogih zemalja, dobivamo sve dublji uvid u stvarnost prema kojoj su svi ljudi jedna obitelj, a Bog živi u svakom čovjeku, bez iznimke» (Pismo iz Kalkute).
Za nas danas, vrlo je važno ljubiti duboku duhovnu istinu prema kojoj pripadamo jednoj ljudskoj obitelji, pa smo u solidarnosti, dio velike mreže života. Posvješćivanje činjenice da su naši međuljudski odnosi početak uzajamnog povjerenja i solidarnosti, poziva nas na mijenjanje i preobrazbu ambivalentnih stvarnosti s kojima se suočavamo. Trebamo duboko u svojim srcima osjetiti da će pripadanje Bogu, odnosno Presvetom Trojstvu, nužno uroditi pripadanjem jedan drugome i stvorenjima. To je tako danas, i sutra. Pripadati zajedno znači da je naša budućnost neraskidivo povezana s budućnošću drugih. Postoji samo jedna zajednička budućnost za sve nas.
Iskustvo življenja u zajednici neodoljivo nas navodi na promišljanje o međuovisnosti ljudskih bića. Tjedan za tjednom, mladi u Taizéu upoznaju braću u ritmu zajedničkog života, dijele molitvu, proučavanje Biblije i susrete, dijele i praktične zadatke koji omogućuju ugodan zajednički život. Poučavanje predanosti prema zajedničkom cilju pokazuje kako naši različiti darovi mogu bolje cvjetati, ako se razvijaju zajedno s darovima drugih, u zajedničkim okvirima molitve i rada. To nam često predstavlja izazov; često nas i preobražava. Međutim, tijekom povijesti kršćanstva, oni nadahnjujući i najznačajniji aspekti naše vjere i našeg poslanja u svijetu razmatrani su i izražavani u zajednici.
I tako, lekcije koje naučimo ovdje, a odnose se na predanosti zajedničkom življenju i dijeljenju vizije, dragocjeni su darovi u trenucima u kojima se suočavamo s neizvjesnostima naše budućnosti. Neophodno je razumjeti snagu tijesne povezanosti Crkve, čovječanstva i svih stvorenja, želimo li shvatiti razornu prijetnju klimatskih promjena. To je vrlo važno za svijet obilježen ranjavajućom nejednakošću i nedostatkom solidarnosti, gdje društveno-ekonomski uvjeti i dalje održavaju milijune ljudi u užasnom siromaštvu. To se naprosto osjeća u svijetu gdje nedostatak primjerene zdravstvene skrbi ima kobne posljedice za prevelik broj ljudi zaražen virusima i bolestima a koje bi se mogle spriječiti. Upravo obilježavamo 70. obljetnicu bacanja atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki - mračni podsjetnik na ratne strahote i trajne opasnosti od nuklearnog razaranja. Ove prijetnje životu utječu na sve nas, bez razlike, jer tiču se sviju nas. Doista trebamo čuti ovu rečenicu: «svi ljudi zajedno čine jednu obitelj, a Bog živi u svakom čovjeku, bez iznimke».
Hodočašće može odrediti današnji ekumenski pokret. Poziv zajednice iz Taizéa na Hodočašće povjerenja na zemlji skladno odjekuje zajedno s pozivom 10. skupštine Svjetskog Vijeća crkava u Busanu, da se uputimo na Hodočašće pravednosti i mira. Govoreći o hodočašću koje kombinira duhovne dimenzije molitve i bogoštovlja s praktičnim djelovanjem za pravdu i mir, počinjemo se prisjećati da su kršćanski život i identitet dio nečega mnogo većeg od nas, nečega što nas sve povezuje u uzajamnoj solidarnosti, koja je poput izraza Božje milosti i ljubavi. Tim putem izlazimo iz pristupa usredotočenog samo na sebe ili iz «samoposluge» da bismo se pridružili kršćanskoj vjeri i životu. Koračajući zajedno na ovom hodočašću zahtijeva i potiče u nama otvorenost na dijalog, prihvaćanje i prakticiranje uzajamne odgovornosti, te integriranje drugih ljudi u moju vlastitu budućnost. Traganjem za značenjem izvan samog sebe i nas samih kao dijela neke određene skupine, crkve ili tradicije, u stanju smo otkriti punu dimenziju života šireg zajedništva s osobama s kojima smo na istom putu.
Za mene je vrlo značajno da istodobno slavimo 75. godišnjicu osnutka zajednice u Taizéu, 100. godišnjicu rođenja brata Rogera i 10. godišnjicu njegove smrti. Koračajući zajedno na hodočašću pravednosti i mira, prepoznajemo jedan drugoga kao osobu s darovima i specifičnom predanošću koju smo spremni podijeliti. Mi kršćani smatramo jedni druge braćom i sestrama koji se međusobno podupiru da bi živjeli kao Kristovi učenici i koračali Isusovim stopama. Svojim životom i svjedočenjem, brat Roger pokazao je da život Kristovih učenika uključuje oboje, i radost i patnju. Putovanje njegova života pomaže nam da vidimo dublje značenje nas kao udova Kristova tijela u molitvi i praktičnom životu. Njegova razmišljanja o životu u Kristu, u jeku nacističkog terora i rata te konačno njegova tragična smrt pomažu nam zadržati naš pogled na Kristovu križu. Tako se podsjećamo na ljubav Krista koji ujedinjuje, pomiruje i žrtvuje se za svijet te nam u euharistiji daruje novi život.
Tijekom skupštine Svjetskog Vijeća crkava u Busanu, zamolili smo braću iz Taizéa i neke mlade da plenarno zasjedanje o jedinstvu završe molitvom. Jedna u Kristovu Tijelu, Crkva je pozvana biti proročki znak i dati predokus Božjeg kraljevstva pravde i mira koje treba doći. Naravno, to je vizija, ali ona koju možemo razumjeti samo vlastitim iskustvom.
Ora et labora – moli i radi – bogoštovlje i praktični rad, okretanje k Bogu i okretanje k svijetu, ove dvije stvari uzajamno su povezane i označavaju osnovni ritam naših života kao kršćana. Moje vlastito iskustvo je da će nas ono što vidimo i naučimo u Taizéu trajno nadahnjivati na našem vlastitom hodočašću.
Zamjenik Gen. tajnika Svjetskog evangeličkog saveza, vlč. Wilf Gasser
U ime Svjetskog evangeličkog saveza pozdravljam vas u ime Gospodina našega Isusa Krista. Vrlo sam počašćen i povlašten, što ovdje zajedno s vama slavim ovu obljetnicu. Želimo vam obilje Božjeg blagoslova za vaš rad na pomirenju i solidarnosti.
Taizé je bio i jest pravi blagoslov za mnoge evangeličke crkve, pa i za mene osobno. Vrlo me je nadahnula mala biblijska skupina u «stilu Taizéa». Tamo sam upoznao mlade iz različitih tradicija; moji obzori kršćanske vjere znatno su se proširili, a moj je hod s Kristom ojačao. Svjetski evangelički savez oduševljen je vašom glazbom, te baštinom prijateljstva i mira koju je brat Roger ostavio vama i svijetu.
U Djelima apostolskim, u 10. poglavlju, čitamo kako se apostol Petar susreo sa stotnikom Kornelijem. Bog je upriličio susret dvoje ljudi i dvije zajednice te ih je obojicu preobrazio. Bilo je to prijateljstvo, solidarnost i pomirenje. Kao što je to bilo s Petrom i Kornelijem, tako i mi vidimo u rastućem odnosu između Taizéa i evangeličkih zajednica djelo Božje, te znak mira i nade u ovom nemirnom svijetu, prepunom nevolja.
Vrlo smo zahvalni na vašem svjedočenju Kristova evanđelja i na vašem trenutačnom služenju mladima diljem svijeta. Budite uvjereni da stalno molimo neka vam dragi Bog udijeli blagoslov i mir da biste mogli nastaviti biti ono što jeste, a to je blagoslov kršćanskoj Crkvi i svijetu.
Generalni tajnik Globalnog kršćanskog foruma, vlč. Larry Miller
U svom pismu za 2014. godinu, pod naslovom „Traganje za vidljivim zajedništvom sviju koji ljube Krista“, brat Alois je napisao: „Krist je darovao svoje prijateljstvo svima; nikoga nije odbio. Oni koji ljube Krista diljem ove Zemlje hode njegovim stopama i tvore ogromnu zajednicu prijateljstva. Ona se zove zajedništvo (općinstvo). Tako doprinose iscjeljivanju rana čovječanstva...“
Za nas kršćane, put k novoj solidarnosti zajedno sa svekolikim čovječanstvom temelji se na putu k solidarnosti koja se sve više produbljuje, proširuje i koja je sve uočljivija sa svima koji ljube Isusa Krista.
Kada kažemo da tragamo za vidljivim zajedništvom sa svima onima koji ljube Krista, moramo se odmah upitati zbog čega naše zajedništvo još nije vidljivo ili nije dovoljno vidljivo. O tom smo pitanju raspravljali s Vama, brate Alois, kada je nekolicina predstavnika Globalnog kršćanskog foruma posjetila Taizé u ožujku 2014.. Tko je odsutan iz vidljive zajednice prijateljstva u koju smo svi mi pozvani?
Za zajednicu Taizéa, rekli ste, to su djelomično najmlađe crkve, evangeličke i pentekostne crkve, koje sada tvore sve veći dio onih koji ljube Krista u svijetu. Globalni kršćanski forum može posvjedočiti o stvarnosti zajednice prjateljstva koju vi već oblikujete sa znakovitim brojem ovih crkava, a da možda ponekad to i ne znate. Kada je Forum pomogao oko pozivanja poglavara ovih crkava na vašu komemoraciju i proslavu, iznenadio nas je broj uzvanika koji su rekli: „Da, poznajemo i poštujemo Taizé“ ili barem: „naši mladi poznaju Taizé i vole ga!“ Vaš poziv ovim poglavarima i njihova nazočnost ovdje u Taizéu zorno pokazuje ovo prijateljstvo, zajedništvo i čini ga vidljivijim. Put kojim vi s vaše strane hodite prema novoj solidarnosti u Kristu, važan je, i primjer je svima nama – mladim i starijim crkvama. Zahvaljujemo vam na tom daru.
Dozvolite mi da kažem nešto i o vašem daru otkrivanja i podržavanja novih oblika solidarnosti u Kristovu Tijelu. Obično na okupljanjima Globalnog kršćanskog foruma, bilo da se radi o globalnim ili regionalnim susretima, svaka crkva predvodi svoje molitve u svojoj vlastitoj tradiciji, dok ostali prisutni sudjeluju koliko mogu. Međutim, prije drugog globalnog okupljanja u Indoneziji 2011., zamolili smo vas da nam pomognete sastaviti oblik molitve u kojemu bi svaka tradicija, stara i mlada, mogla osjetiti kako moli u velikoj zajednici prijateljstva u Kristu, u zajedništvu koje možda još nije posve vidljivo, ali se usprkos tome već duboko osjeća. Poslali ste nam brata da nas vodi; učinio je to na prekrasan način i vrlo uspješno. Zahvaljujemo vam na tom daru.
Molimo vas da primite našu duboku zahvalnost za vaš dar kojim nadahnjujete nove solidarnosti u Kristovu Tijelu – tako da to Tijelo može doprinijeti iscjeljenju čovječanstva. Također vam obećavamo da ćemo hoditi s vama ovim putem milosrđa koji se pred svima nama otvara za buduća vremena.
Nadbiskup Uppsale, primat Švedske, vlč. Antje Jackelen
„Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim!“ (Mk 12,11). Ove Kristove riječi odabrane su za 11. tjedan Presvetog Trojstva iz švedskog lekcionara.
Ove riječi odjekuju u mom srcu sa zahvalnošću i radošću dok vam šaljem tople pozdrave i uvjeravam vas da sam u duhu zajedno s vama, povodom proslave rođenja brata Rogera i 75. godišnjice vaše zajednice. Zajednica iz Taizéa zasigurno je služila i oblikovala je mnoge poslužitelje tijekom svih ovih godina: poslužitelje hodočasnika i mladih u traganju za izvorima vjere u ovo naše doba. Međutim, bili ste i poslužitelji velikoga projekta za mir u svijetu, po svojoj neprekidnoj molitvi za sve nas.
Svake godine više od tri tisuće mladih iz Švedske dolazi u Taize. Oni ovdje nalaze ne samo vašu gostoljubivost nego i jednostavnost, zajedništvo i evanđeosku ljubav. Molitvom, pjesmom i zajedničkim radom, razgovorom o vjeri i životu, pozvani su da se približe Kristu, najvećem među nama, a poslužiteljem sviju. To, međutim i jest najosnovniji aspekt Božjeg utjelovljenja, kojega je brat Roger i sam iskusio: „Bog može samo ljubiti“.
Neka naše zajedničko hodočašće donese plod. I uzmimo si k srcu riječi sv. Terezije iz Lisieuxa: „Namanji pokret čiste Ljubavi koristi Crkvi više nego li sva druga djela zajedno.“
Savez protestantskih crkava Švicarske, dr. Martin Hirzel
Pozdravljam vas s tekstom za ovaj tjedan, kojega sam uzeo iz djela «Riječi i tekstovi» moravske braće: «jer se Bog protivi oholima, a poniznima daje milost». (1 Pt 5, 5). Poniznost je ključni temelj kršćanskog života i kršćanske zajednice. Međutim, ova riječ, mnogim našim suvremenicima zvuči staromodno.
Poniznost međutim, nije isto što i servilnost. U svojoj raspravi «O kršćanskoj slobodi», Martin Luther dao je nezaboravan opis dvojake naravi kršćanske poniznosti: «Kršćanin je u svim stvarima najuslužniji, najučinkovitiji među poslužiteljima i podložan svima.» Ali on je i «najslobodniji; gospodar svih stvari, podložan nikome.» U Kristu nalazimo kršćansku poniznost koja spontano odluči služiti svom bližnjemu: On nas oslobađa za život u radosti, jednostavnosti i milosti.
Ovdje u Taizéu, kršćanski život u poniznosti a istodobno u radosti, jednostavnosti i milosti jest stvarnost življena postojano i odano punih sedamdeset pet godina. Živi se svakodnevno klečanjem i molitvom, tišinom i radom, služenjem bližnjima.
Danas su nam srca ispunjena zahvalnošću za ono što nam vi pružate ovdje, braćo iz Taizéa, i za život osnivača vaše zajednice, brata Rogera. Sjećamo se svih obogaćenja koje je zajednica iz Taizéa donijela našim crkvama.
Brat Roger i prva braća koja su se okupljala oko njega, bili su iz Švicarske. Oživljavanje i ekumenski pokret dao je značajne poticaje, međutim, primjer života kojega su vodila braća u Taizéu bila je novost za reformirane crkve Švicarske. Bilo je nužno nadvladati otpor. Zatim su crkve, posebno one u zapadnoj Švicarskoj, uvelike profitirale u duhovnosti i liturgiji, pod utjecajem Taizéa.
Naše reformirane crkve iznova su naučile pravu vrijednost života u zajednici, gdje ljudi odabiru zajednički kršćanski život usredotočen na duhovnost i društvenu predanost, na djelovanje i kontemplaciju. Odabir koji ni u naše doba nije ni malo izgubio na svome značenju, obzirom na pretjerani individualizam, u kojemu manjak vremena i nemiri svijeta uzrokuju da ljudi izgube tlo pod nogama.
Djelovanje pokreta iz Taizéa nadišlo je granice crkava i konfesija, zemalja i političkih sustava, jezika i naraštaja. Protestantske crkve u Europi prisjećaju se s dubokom zahvalnošću predanog rada braće iz Taizéa u Istočnoj i Jugoistočnoj Europi. Ustrajno ste naviještali evanđelje i radili na pomirenju Istoka i Zapada.
Bog vam je dao dar kojega treba svjedočiti živim primjerom, kao u prispodobi, da pomirenje i mir mogu postati stvarnost u osobnom, crkvenom i društvenom životu. Ovaj dar ste velikodušno podijelili s nama. I protestantske crkve u Europi duboko su zahvalne vama, braćo iz Taizéa. Crkve duguju Taizéu jedan od glavnih poticaja crkvenom životu u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Primjer zajednice iz Taizéa, posebice njeno vjerno djelovanje služenjem mladima, jest poticaj, koji nas nagoni na vlastitu obnovu.
Vrlo sam radostan, osobno, što sam danas ovdje, na ovaj dan radosti i obljetnice ali i tihe meditacije. Budućnost sviju nas, zajednice iz Taizéa i naših crkava obećao je naš milosrdni Bog, kako je to izraženo u Prvoj Petrovoj poslanici: «Svu svoju brigu povjerite njemu, jer se on brine za vas.» (1 Petrova 5,7).