TAIZÉ07.01.
Susret u Berlinu je završen... i sada sve počinje!
Gotovo tjedan dana nakon susreta, mladi su se sudionici vratili u svoje zemlje. «Messegelände» više nije uređen za bogoslužje; svakodnevni život u župama i obiteljima je opet počeo. Obogaćeni iskustvom susreta, mogu li stanovnici Berlina i mladi hodočasnici donijeti nešto mjestima u kojima žive?Ovih dana, skupina braće iz Taizéa, sestre reda sv. Andrije i mladi volonteri još su uvijek u Berlinu kako bi zahvalili svima koji su otvorili svoja vrata. 15. siječnja održat će se zadnja molitva u Marienkircheu gdje se tijekom priprema održavala svakodnevna molitva.Mnogi mladi ovih dana izražavaju svoju zahvalnost na gostoprimstvu u gradu Berlinu, o čemu govore svjedočanstva koja smo primili ovih dana. Ovdje su neka od njih.
Simon (Njemačka)
Europski susret u Berlinu bio je vrlo poseban događaj u ovoj godini i veliko obogaćenje za mene, a sigurno i za sve ostale. Neopisivo je kako se toliki mladi koji nikada nisu vidjeli jedni druge mogu sastati i u miru započeti novu godinu s Bogom u središtu. Već sam jako sretan jer će se sljedeći sastanak održati u Rimu.
Jutarnja molitva u župi u Potsdamu
Celine i Martin (Švicarska)
Tijekom susreta pjevali smo u jednom od zborova u molitvenoj dvorani i na taj način podržavali molitve svojim glasovima. Nakon tri dana probe počevši od 26. prosinca, slavlja smo doživjeli vrlo intenzivno. Ovo iskustvo je zapravo način kako biti aktivan tijekom molitava. Bonus: osmijeh i energija naših voditelja zbora, problemi s mikrofonima, improvizacije solista i iznenadni počeci!
Pascal (Njemačka)
Bio sam vrlo oduševljen volonterima koji su dijelili obroke ili stajali na željezničkim i metro stanicama, i na mnogim drugim mjestima diljem grada davali upute. Uvijek su se ponašali prijateljski i stvorili lijepu i jedinstvenu atmosferu. Tijekom susreta sam sve više i više razmišljao o pjesmi Dietricha Bonhoeffera i riječima: «Ich verstehe deine Wege nicht, aber du weißt den Weg für mich» - «Ja ne razumijem tvoje putove, ali ti znaš put za mene». Po dolasku u Berlin nismo znali gdje smo , ali Bog je znao način i otkrili smo ga malo po malo.
Obrok u «Messegeländeu»
Jessica (Novi Zeland)
Svakog jutra sudjelovala sam na molitvi na Messegelände. Za mene je to bilo vrijeme molitve s osobama s kojima sam radila tijekom dana - provesti vrijeme u tišini i razmisliti o temama povjerenja u Boga i među ljudima. Tijekom susreta nisam mogla sudjelovati u dnevnom programu u župi, ali ove su molitve bile način ujedinjenja sa svim mladima koji su došli u Berlin na susret. Bilo je snažno iskustvo moliti u Messegelände i sjetiti se svih župa domaćina koje imaju slične molitve po cijelom Berlinu - znak da su kršćani molitvom ujedinjeni u Kristu. Lijepo je znati da na početku nove godine, tisuće mladih nastavljaju s povjerenjem u Boga i s povezivanjem sa svojim crkvama i zajednicama u svojim gradovima - to je nešto što me inspirira i daje mi puno nade za narednu godinu.
Miriam (Njemačka)
Tijekom sastanka sudjelovala sam u radionici «Za pravedniji svijet», gdje smo mi mladi imali priliku ući u dijalog s političarima. Prvo smo slušali uvodne riječi potpredsjednika njemačkog parlamenta, a zatim izjave trojice mladih iz Kine, Etiopije i Berlina. Među važnim točkama su, na primjer, misli da iako su nestrpljivost i nezadovoljstvo dio demokracije, potrebno je mnogo strpljenja i tolerancije kako bismo došli do sporazuma i donošenja odluka. Osjećam se utvrđenim u želji da više radim na motivaciji sviju, kako bismo živjeli svjesniji svojih odgovornosti.
Tanya (Rusija)
Danas sam sudjelovala u radionici koja je održana u Muzeju Bode. Mnogi izlošci u ovom muzeju povezani su s ovom regijom. Prije svega, bila sam malo zbunjena, jer je muzej bio toliko velik da nisam znala gdje gledati. Zatim sam se koncentrirala na neke dvorane koje su me najviše privlačile. U jednoj dvorani, bila sam impresionirana starim drvenim skulpturama poput «Krista na križu» iz 12. stoljeća i drvenog reljefa «Anđeo s mrtvim Kristom» iz 14. stoljeća. Bilo je toliko osjećaja u tim izlošcima, a staro drvo je učinilo dojam još jačim.
1.1.2012.
Privremeno zajedništvo ... pozvano trajati
Danas su se mladi koji su sudjelovali na 34. Europskom susretu pripremali za povratak u svoju zemlju. Sinoć, tijekom festivala naroda, svi su ušli u novu godinu moleći za one koji pate te dijeleći radost zajedništva, zajedništva s Bogom i jednih s drugima. U Potsdamu su mladi molili za narod Konga - jedan od mnogih primjera molitvenih nakana koje izražavaju oni koji su više svjesni svoje odgovornosti u ovom svijetu._ Jutros, župe su ugostile mlade na nedjeljnim slavljima, uključujući i pravoslavne zajednice koje su ovom prilikom primile mlade iz Rusije, Ukrajine, Srbije, Rumunjske... U podne, obitelji domaćina našle su se sa svojim mladima na nedjeljnom ručku... vrlo međunarodnom. Onda je već došlo vrijeme oproštaja, autobusi su krenuli iz Berlina u svim smjerovima od 16 sati poslijepodne. Mladi sudionici su se oprostili od obitelji koji su ih primile, često s osjećajem uzajamne pripadnosti, zahvaljujući ovom privremenom zajedništvu od nekoliko dana... koja je pozvano trajati.
Sergio (Portugal)
Tijekom susreta u Berlinu dobio sam priliku iskusiti kako vrijeme može donijeti promjenu onima koji nastavljaju vjerovati u bolji svijet. Jedan od osjećaja koji je u središtu ljudskih života je nada. Danas, u Berlinu možemo živjeti rezultat mnogih godina nade za bolje društvo, za više ujedinjeno zajedništvo.
Povjerenje treba biti osvježeno, obnovljeno s vremena na vrijeme. Ovaj susret koji smo živjeli u Berlinu nije lokalne župe ostavio ravnodušnim, već je obnovio njihovo povjerenje u zajedništvo s Bogom.
Egle (Litva)
Hodočašće povjerenja na Zemlji, to je vrijeme da opet pronađeš samoga sebe... U ovakvim danima čujem svoje srce.
Ovdje, u Berlinu, kroz moć molitve, Bog neprestano izlijeva čuda. Jučer, u trenutku samoće i tame, Gospodnji je šapat dolepršao u moju dušu, govoreći: «Ne boj se tišine. U mojoj prisutnosti bit ćeš izliječena.»
Vjerujem, da je svaka duša dirnuta Božjom ljubavlju. Znajući za čim naše srce doista žeđa, on pronalazi načine kako slomiti naše duhovne granice i graditi mostove, po kojima smo povezani s našim Gospodinom. A jedina stvar koju Bog zauzvrat traži od nas je otvoreno srce, koje hrabro želi živjeti u Ljubavi. Jučerašnje riječi brata Aloisa snažno pozivaju da ostanemo hrabri: «Postoji ljubav koja je izvan nas.» Dakle, nemojmo se bojati!
31.12.
Prema novoj solidarnosti. Počinjemo u Berlinu!
Danas je posljednji cijeli dan susreta. Posljednji puta, male skupine razgovaraju o biblijskim čitanjima i Pismu brata Aloisa za 2012. Kasnije, u popodnevnim satima prije posljednje zajedničke molitve, održavaju se regionalni susreti mladih. Navečer se hodočasnici pridružuju svojim župama domaćinima u molitvi za mir, nakon čega slijedi festival naroda sa svim mladima i njihovim domaćinima.Berlin je grad obilježen velikim mnoštvom kultura, naroda, stilova života i religija. Kako je jedan brat rekao u svom razmišljanju tijekom današnje podnevne molitve, poziv je kršćana ne ostati u sebi, već prijeći granice i krenuti prema drugima. Sol zemlje nije korisna kada ostaje u soljenci, već kada daje okus cijelom društvu. Na taj način povjerenje među ljudima može rasti, kao prvi korak prema "novoj solidarnosti" na koju poziva pismo brata Aloisa za 2012. Gostoprimstvo grada Berlina - žena i muškaraca iz svih sredina, kako je prikazano na radionicama u sinagogi i džamiji - već nam pomaže otkriti to povjerenje.
Susanne i Stefan (Njemačka)
U našoj su župi primljeni mnogi mladi bjeloruski pravoslavci. Prvi dan na jutarnjoj molitvi, jedna je djevojka iz njihove skupine pjevala Evanđelje na njihovom jeziku. Jutros su pjevali svoj tradicionalni «Sviaty Bože», u tri glasa, a capella. Za festival naroda, donijeli su čak i lutke za predstavu. Drago nam je što imamo takvu raznolikost tradicija među našim međunarodnim gostima.
Večernja molitva s uskrsnim svjetlom
Friedemann (Njemačka)
U teškim vremenima razdvojene Njemačke, bilo je vrlo teško živjeti vjeru i podržavati nadu na Istoku, gdje je bilo opasno protiviti se režimu. Više od 130 osoba u samom gradu Berlina poginulo je pri pokušaju bijega. Ipak, žene i muškarci nisu gubili nadu ni vjeru, čak i u tim mračnim vremenima. Skulpture Ernsta Barlacha postavljene u molitvenim dvoranama znak su vjere i želje za mirnu budućnost.No, zahvaljujući rušenju zida i ujedinjenju Njemačke, Berlin je postao simbol pomirenja i mira. Danas počinje nova era urbanog života. Ponovno ujedinjenje Njemačke omogućeno je samo mirnim pokretom otpora 1989. Kao odjek ove povijesti, tijekom susreta, mladi su razgovarali o pitanju «Ogorčenje, pasivnost ili predanost… mjesto mladih u današnjem društvu», i sastali se s političarima u njemačkom parlamentu. Revolucija iz 1989. model je aktivnog sudjelovanja kršćana: bez nasilja, u mirnom zajedništvu i skladu s društvom.
Lisa, Elisabeth i Teresa (Austrija)
Uživale smo u svakoj prilici za susret i razgovor sa stanovnicima Berlina. Uzbudljivo je slušati njihove priče o gradu. Bili smo dirnuti kada nam je sestra iz župe u kojoj smo bili rekla da smo mi, kao sudionici, obogaćenje Berlina i znak europskog jedinstva, osobito u ovom gradu, koji je doživio razdvajanje i spajanje.
Bernard (Njemačka)
U Berlinu, ovom multikulturalnom gradu, Europski susret je također i otvaranje prema nekršćanima. Prekjučer smo u židovskom muzeju otkrili židovske tradicije koje su vrlo slične kršćanskima. Jučer smo bili primljeni u džamiji Şehitlik ovim riječima: «Dobrodošli, braćo i sestre!». Mladi muslimanski vjernici dijelili su svoja stajališta o religiji općenito i u prvom redu govorili o poruci mira. Za njih, svi smo mi gosti u Domu Božjem. Bilo da se radi o džamiji ili crkvi.
30.12.
Hodočašće povjerenja se nastavlja
Nepoznata lica od jučer, danas su postala neočekivani prijatelji i topli domaćini. Kako strah od nepoznatog počinje slabiti, razvija se radost otkrivanja. Danas su mladi hodočasnici u Berlinu još jednom napunili crkve po cijelom gradu. Poslije jutarnje molitve u župama, hodočasnici su otišli na “Messegelände” za ručak, koji je dosad svima postao poznat. Hrana, odlazak od dvorane za podjelu hrane do dvorane za jelo, traženje mjesta, jedenje žlicom, ništa više nije strano. Tada slijedi podnevna molitva, na kraju koje brat ima malo razmišljanje o čitanju.Poslijepodne slijedi drugi dio radionica, kojih je više od 15 raspršeno po Berlinu. Razne teme, od politike do dobrovoljnog rada, uz glazbu, povijest i religiju. A noćas je, tijekom večernje molitve, brat Alois najavio četiri važna susreta koja organizira Zajednica Taizé.
Roberto (Italija, Rim)
Bilo je tako iznenađujuće i radosno otkriti da će se 35. Europski susret sljedeće godine održati u Rimu! Nakon toliko vremena od zadnjeg Susreta 1987. godine, gotovo 30 godina kasnije, mladi iz Europe i svijeta susrest će se u svetištu sv. Petra Apostola, pozvani ponovno otkriti izvore povjerenja u Boga i korijene naše vjere. Isto povjerenje i ista vjera, iako ljudska i nesavršena, koja je dovela jednostavnog ribara iz Galileje do Rima, srca Rimskog carstva, da bi postao svjedok ljubavi Božje, dajući svoj život u imenu Kristovom.
Nadam se da svi hodočasnici koji dođu, videći i živeći svjedočenje prvih kršćana, mogu postati izvori povjerenja u Boga u svojim svakodnevnim životima. Kao Rimljanin i kao volonter (i u Taizéu i ovdje u Berlinu), radit ću tijekom ove godine na pripremi susreta i pripremiti najbolju dobrodošlicu tisućama mladih hodočasnika. Otvorivši naše domove I naše crkve, spremni smo s njima podijeliti ovu postaju Hodočašća povjerenja na zemlji. Vidimo se u Rimu!
Kate (Engleska)
Jednu ću stvar posebno ponijeti sa sobom s Taizé susreta. U svakoj dvorani nalazila se «Staljingradska Madona», koju je nacrtao njemački vojnik u Rusiji, 1942. ; prekrasan, jednostavan crtež koji prikazuje prirodnu vezu majke i djeteta, i kako se dobrota i ljubav mogu pronaći u najtamnijim trenucima povijesti. Jednostavan, pun povjerenja i ljubavi, simbol je to našeg odnosa s Bogom i zajedništva jednih s drugima.
U ovom gradu, punom uspomena i nade za budućnost, ovo je kratak trenutak za razmišljanje, molitvu, i naše odnose. S tisućama drugih, iskusila sam Taizé zajedništvo i vrijeme jednostavno provedeno s Bogom.
Ovdje nije kraj. Po povratku kući znam da ću sa sobom nositi mir i nadu, skupa s povjerenjem i radošću Madone.
29.12.
Znakovi nade
Nakon putovanja i prijema u župama, hodočasnici i obitelji domaćini konačno se susreću. Nakon prospavane noći, održava se prva jutarnja molitva u župama. Lokalne crkve doživljavaju poplavu mladih iz cijele Europe. Vjera tih mladih ljudi, koja je danas prisutna u župama diljem Berlina, njima predstavlja znak nade, ali i ostvarenja posljednjih mjeseci priprema. Nakon jutarnje molitve, formiraju se male biblijske skupine za dijeljenje različitih pogleda i iskustava. U poslijepodnevnim satima, više od 15 radionica odvija se na nekoliko mjesta u Berlinu.
Marie i Sebastian (Belgija)
Primio nas je Georg, naš domaćin, koji živi sam. Odlučio je ugostiti mlade ljude jer je vidio oglas u metrou: 2m2 = primljena jedna mlada osoba. Veličina njegovog malog stana obrnuto je proporcionalna njegovoj velikodušnosti. Svakog jutra, donosi nam vruću čokoladu u krevet i tako nas budi, a svake večeri ponovno nas prima u svojoj kući s toplim osmijehom i obrokom. Podijelili smo mnoga razmišljanja o životu ovdje u Berlinu. Što više tražiti od domaćina?
28.12.
Susret počinje!
Susret počinje! 30.000 mladih iz cijele Europe, pa čak i drugih kontinenata zajedno su u Berlinu. Zbog tolikih hodočasnika, mjesta prijema nalaze se po cijelom gradu, u različitim školama. Na taj način svatko može biti primljen na svom materinjem jeziku. Već smo danas vidjeli mnoge skupine mladih, kao i putokaze na raznim mjestima u gradu. Iako je Berlin vrlo velik grad, s mnogim aktivnostima, lako je zamisliti da iza pročelja mnogih kuća i crkava, postoje obitelji i zajednice koje primaju mlade, strance, u svoj svakodnevni život: to stvara sasvim drugačiju atmosferu. Žene i muškarci zauzimaju se kako bi život u gradu bio ljudskiji i kako bi postali bliži jedni drugima.Nakon prvog prijema u središtu grada, mladi su otišli u župe, pa u obitelji ili u zajednički smještaj. U večernjim satima, svi su se okupili na večeru i večernju molitvu.
Lorenz (Njemačka)
Na vlaku prema izložbenom centru Berlina, odjednom mi je preko puta sjeo muškarac s dva psa. Spontano sam mu zaželio sretan Božić i on je pitao znamo li se. Kada sam rekao „ne“, razveselio se jer sam nepoznatoj osobi rekao: "Sretan Božić". Razgovarali smo o psima, a onda me on pitao kamo idem. Kad sam mu ispričao o susretu, oduševljeno je rekao da on pripada jednoj od evangeličkih slobodnih Crkvi, koja sudjeluje na susretu, te da će i on primiti mlade. Pričao sam mu o Taizéu i mom tamošnjem volonterskom radu. Zatim, na glavnom je kolodvoru svatko nastavio svojim putem. A kada sam vidio prve mlade kako traže put na karti Berlina koja se dijeli na prijemu, znao sam da susret stvarno počinje!
Dvoje mladih traži put u metrou
Jean (Francuska)
Koja je sreća vidjeti poznato i prijateljsko lice! Dolazak u Berlin bio je kao da sam se vratio doma. Kasnije sam sudjelovao u pripremi molitvenih dvorana „Messegelände“, jer je bio moj red dočekati sudionike ovog susreta. Nadam se da će se svatko osjećati dobrodošlo i pronaći topli osmijeh.
Tania (Ukrajina)
Danas, na mjestu prijema, gdje sam radila, četrnaest grupa mladih volontera počelo je primati više od 2.500 Ukrajinaca i Bjelorusa, već od 6:30 ujutro. Atmosfera je bila prilično stresna, jer je većina hodočasnika putovala dva ili tri dana. Unatoč umoru, mladi su bili jako entuzijastični; do podne, svi su poslovi već bili podijeljeni.
27.12.
Pripreme se bliže kraju
Iako su mnogi mladi hodočasnici već na putu, a tisuće mladih večeras i sutra kreću za glavni grad Njemačke, posljednji detalji pripreme susreta i prijema nastavljaju se s predgrupom koja je stigla jučer.Zbor i svirači počeli su uvježbavati pjesme za zajedničke molitve. Skupina mladih i braće brine otehničkoj opremi u četiri dvorane gdje će se zajedničke molitve održavati tijekom susreta. Da bi dvorane bile ljepše i toplije, u njih su postavljeni veliki komadi narančastih i bež tkanina, kao i ikone, zajedno s kopijom Staljingradske Madone s djetetom, koju je nacrtao njemački vojnik.Na velikim stupovima u sredini dvorane bit će projicirane teme tri skulpture, koje je napravio njemački umjetnik Ernst Barlach, opisujući tri trenutka Isusovog života. Tijekom razdoblja raspodijeljene Njemačke, kada je na Istoku bilo teško, čak i opasno, živjeti svoju vjeru, vjernici su i dalje nastavljali moliti zahvaljujući ovim skulpturama. U tom kontekstu, oni postaju simbol vjere i povjerenja u nedaćama života, čak i u patnji. Sutra, 22 godine nakon pada Berlinskog zida, mladi i braća molit će pred tim ikonama i tako se povezati s poviješću grada domaćina.
Molitva u dvorani tišine
Anna (Švedska)
Nakon tri probe, soba koja je na početku bila puna stranaca sada je postala zbor! Jučer, kada je jedna od sestara koja vodi zbor pitala što smo po nacionalnosti, bilo je pljeskanja za Talijane, Nijemce, Slovence... a onda i za pjevače iz Vijetnama, Koreje, Australije i Japana! Sada svi zajedno pjevamo, a na naša različita podrijetla podsjetimo se kad netko istupi kako bi pomogao s izgovorom riječi pjesme. Pjevali smo na poljskom, litvanskom i nizozemskom, da navedem samo nekoliko jezika. I pjevamo zajedno! To je preobrazba koja se događa na svakom Europskom susretu, sigurna sam, ali ipak je to malo čudo. Sutra ćemo naše pjevanje prenijeti u molitvene dvorane.
26.12.
Dobrodošlica predgrupe: predokus susreta
Tijekom dana, više od 1.500 mladih koji će pomoći u prijemu hodočasnika stiže u Berlin. Od ranog jutra dočekivani su u izložbenim dvoranama Messegelände. U jednoj prostoriji već su održane dvije zajedničke molitve. Bilo je zadovoljstvo vidjeti kako su - čak i na Božić - mnogi mladi krenuli obnoviti i osvježiti svoju vjeru, zajedništvo s drugima, povjerenje i radost. Tako su ovi dani pripreme već predokus onoga što će se dogoditi u narednim danima.Danas smo posebno molili za žrtve napada u Nigeriji i poplava na Filipinima te za mir na Bliskom istoku. Od početka je važno ne zaboraviti teškoće u današnjem svijetu. Tako će naš susret biti intenzivno vrijeme molitve i tišine te u isto vrijeme radosno okupljanje i slavlje.
Prijem u predvorju berlinskog Messegeländea
Carsten (Berlin-Neukölln, Njemačka)
Nakon tri mjeseca priprema, sretni smo da susret napokon uskoro počinje. Danas, na kraju bogoslužja, još jedna gospođa nam je rekla da je spremna primiti mlade tijekom susreta. U našoj župi, «Genezarethkirche», Berlin-Neukölln, primit ćemo 100 hodočasnika.
Cijela pripremna skupina susrest će se sutra za završne pripreme: postavljanje stolova i stolica za prijem, osiguravanje vrućih napitaka, ukrašavanje crkve i priprema putokaza kako bi mladi pronašli svoj put od metroa do crkve. Ujutro, 28. 12. sve će biti spremno i avantura može početi ...
Cijela pripremna skupina susrest će se sutra za završne pripreme: postavljanje stolova i stolica za prijem, osiguravanje vrućih napitaka, ukrašavanje crkve i priprema putokaza kako bi mladi pronašli svoj put od metroa do crkve. Ujutro, 28. 12. sve će biti spremno i avantura može početi ...
Molitva u dvorani tišine
Disca (Rumunjska)
Prije dolaska u Berlin, čitao sam na internetu da pripremne skupine poduzimaju krajnje mjere kako bi pronašle obitelji spremne primiti mlade iz cijele Europe. U svom srcu osjećao sam se kao da sam im nepotreban problem. Taj pogrešan dojam brzo je nestao kada me je primio tako otvoren čovjek, koji nas je čak nadahnuo da pjevamo božićne pjesme, na našem jeziku, tijekom cijele večeri.
25.12.
Zadnje pripreme u Berlinu
Za braću, kao i za mlade koji rade na prijemu osoba u Taizéu, Božić je bio hodočašće: unutarnje putovanje s kršćanima iz cijelog svijeta, kako bi se vratili na izvor vjere - blagdan Rođenja Gospodinova - ali također, s onima koji se pripremaju za sudjelovanje u Europskom susretu, putovanje u Berlin.U ponedjeljak, 26. prosinca, predgrupa stiže u njemački glavni grad kako bi pomogla. Središnje mjesto susreta - izložbene dvorane berlinskog «Messegeländea» - dočekat će ovaj prvi val mladih. Brat Alois i mnoga braća stižu također tijekom dana, i pridružuju se pripremnoj skupini koja je u Berlinu već od rujna.