Neposredno prije polaska za Zagreb, završne praktične informacije za sudionike preporučile su im da ponesu toplu odjeću. Taj je savjet bio daleko od pretjeranog. Smješten iza male planine, hrvatski glavni grad nije zaštićen od zimske hladnoće. Svi su oprezno ponijeli vunene kape, debele jakne i čvrste cipele, a toplina dobrodošlice brzo je zagrijala srca čak i onih najuzdrhtalijih.
Svi hodočasnici na ovom 29. Europskom susretu mladih – oko 40 000 njih, iz tridesetak zemalja (1) – smješteni su u obiteljima. Audrey Marty i njezini prijatelji iz Aveyrona nisu mogli pronaći riječi kojima bi opisali kvalitete svojih domaćina i zalaganje mladih koji su primili grupe u 150 župa grada i okolice: «Doista, dali su sve od sebe!»
«Dobrodošlica u obiteljima veoma nas je dirnula», povjerio nam je brat Richard iz Taizéa. On govori hrvatski i sudjelovao je u radu pripremne skupine koja je stigla početkom rujna.
«Neke su od obitelji puno propatile u ratu. Neki drugi su izbjeglice. Svi su uložili zadivljujući napor. Doista su otvorili vrata svojih srca i svojih domova. Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, kao i njegovi pomoćni biskupi, stalno su bili uz nas i puno pomogli u organizaciji. Tako je i s gradskom, civilnom i političkom upravom. Mnogi su, između ostalih i premijer Ivo Sanader, pokazali svoje simpatije prisustvujući jednoj od večernjih molitava tijekom susreta. Čak su i Veliki muftija Hrvatske i zagrebački rabin željeli provesti neko vrijeme s nama.»
Do izvora Evanđelja kroz molitvu
Susreti mladih, koje ekumenska Zajednica iz Taizéa svake godine organizira u jednom od većih europskih gradova, nastoje nalikovati susretima na brežuljku u Burgundiji. «Oni su poziv na približavanje izvorima Evanđelja kroz molitvu, tišinu i potragu.» Poznati i kao «Hodočašće povjerenja na zemlji», oni nastoje nahraniti našu nadu. Mnogi mladi imaju mnoga pitanja, podsjetio je brat Alois, prior Zajednice, više puta tijekom svojih dnevnih razmatranja.
«Materijalna nesigurnost raste, čak i u našoj naprednoj Europi», naglasio je. «Nezaposlenost uzrokuje emigracije, dok nasilje, očigledna nepravda, ekološka neravnoteža potkopavaju povjerenje ljudi u život… A ipak, ima puno znakova nade. Danas možemo vidjeti jedan od njih: toliko mladih ljudi spremno je zajedništvo ljudske obitelji učiniti vidljivijim; oni se pripremaju ne ostati pasivni, nego krenuti u povjerenju da je budućnost mira moguća.»
Tijekom pet dana, nadilazeći prepreke jezika, narodnosti, sukoba iz prošlosti i vjerske pripadnosti, mladi su u Zagrebu istraživali kako «pronaći energiju neophodnu za suočavanje s budućnošću, hrabro i s povjerenjem: sa svojom vlastitom budućnošću kao i s budućnošću njihovih društava i Crkve». Svakoga su jutra u župama razmatrali i diskutirali u malim skupinama o Pismu iz Kalkute, koje je brat Alois napisao nakon azijskog susreta održanog ondje u listopadu.
Tijekom poslijepodneva, sudjelovali su u različitim tematskim radionicama na Zagrebačkom velesajmu i u gradu. Širok spektar ponuđenih mogućnosti mogao je zadovoljiti najrazličitije interese. Neki su posjetili džamiju gdje ih je primio muftija; drugi su otkrili nešto o hrvatskoj narodnoj tradiciji, ili Srpskoj pravoslavnoj Crkvi; dok su se drugi sastali kako bi raspravljali o inicijativama vezanima uz ljudsku solidarnost…
Ista žudnja za pomirenjem
Natalia dolazi iz Moskve. Njezini su roditelji ateisti; ona je provela osam mjeseci kao volonter u Taizéu. Priča kako joj je molitva u Zajednici pomogla ući u njezinu vlastitu pravoslavnu tradiciju. Jean-Denisu i Sébastienu, članovima Zajednice Arka iz Ambleteusea, u Pas-de-Calais, osobito su se svidjele male skupine i duge večernje molitve: sat pjevanja čitanja, slavlje svjetla i molitva oko križa.
Julien i Aude, 22-godišnji Parižani, stalni su sudionici susreta u Taizéu kao i Svjetskih dana mladih. «Zamisao je ista», kaže Julien, «okupiti mlade ljude i dati im svjež duhovni poticaj. No, Svjetski dani mladih vjerojatno su veseliji, bučniji; Taizéovi su susreti tiši, usmjereniji prema unutra.»
«Bez braće se ne bismo nikad sastali sa Srbima», kaže Marijan, mladi Hrvat čija je župa ugostila 15 Srba, dojučerašnjih «neprijatelja». «Naša je povijest složena», obitelji su diskretno odgovorile svojim gostima koji su s pravom bili radoznali. «To ne znači zaboraviti bolnu prošlost», rekao je brat Alois, «no Evanđelje nas poziva da sjećanje nadvladamo praštanjem, kako bismo prekinuli lanac zbog kojeg traje ljutnja.»
Svojom vlastitom osobnošću i s puno jednostavnosti, brat Alois je od brata Rogera primio istu žudnju za pomirenjem, jedinstvom i mirom. «Bog nikada ne prestaje tražiti naše prijateljstvo», rekao je mladima na rastanku, poklanjajući im primjerak koptske ikone prijateljstva. «I mi živimo ovo prijateljstvo među sobom. Krist nas sjedinjuje u jednoj zajednici, zajednici Crkve. Proširimo, dakle, to prijateljstvo, nadiđimo podjele koje još postoje!» Hodočašće povjerenja se nastavlja. Sljedeća postaja na putu, za godinu dana: u Ženevi.
Bernard Jouanno, u Zagrebu
La Croix 1. siječnja 2007.
(1) 20,000 Hrvata. Također: 8,000 Poljaka, 1,300 Rumunja, 1,000 Ukrajinaca, 1,500 govornika njemačkog jezika. Francuza: 1,800, uključujući tri biskupa: Mgr Benoît Rivière (Autun, predsjednik of the vijeća za djecu i mlade), Mgr Jean-Yves Riocreux (Pontoise) i Mgr Marc Stenger (Troyes).
