utorak, 30. prosinca 2008.: «Večeras se Bog smiješi»

brat Alois: Europski susret u Bruxellesu! Godinama su kardinal Danneels i brat Roger njegovali blisko prijateljstvo i razgovarali o ovom projektu koji se sada ostvario. Hvala vam,dragi kardinale Danneels, što ste nas pozvali!

I zahvaljujemo, kardinale Danneels, što ste svojim pozivom ujedinili i kršćane drugih denominacija od samog početka. Sretni smo što su s nama večeras predstavnici Pravoslavne, Protestantskih i Katoličke crkve. Kardinal će nam se sada obratiti.

Kardinal Danneels: Ima nas više od šest milijardi na ovoj planeti i Bog želi da živimo svi zajedno. Mi to nismo u stanju. Ali večeras nas Bog gleda i oduševljen je. Da, Bog je zadovoljan ovom živom slikom novog čovječanstva koju mi predstavljamo. Četrdeset tisuća mladih zajedno u molitvi, tišini i miru. Da, večeras se Bog smiješi.

Bog nam daje svjetlo u mraku i okružuje nas. Svakome od nas, stvarajući nas, Bog je dao svjetlo inteligencije, taj unutrašnji orjentir koji je uvijek okrenut traženju istine. Božanski kompas uz koji nikad nećemo zalutati. Jer mi svi tražimo istinu, vjernici i nevjernici. Samo je nama povrh Bog dao i svjetlo vjere, betlehemsku zvijezdu koja danas blista nad Bruxellesom. Isus je naše svjetlo. Daj svjetlo našoj inteligenciji, Gospodine, i oživi našu vjeru.

U ovim teškim vremenima trebamo nadu više od svega. Ne nadu koja proizlazi iz prirodnog optimizma. Ne, previše je očaja u svijetu da bi nam mogao pomoći bezbrižni karakter i prirodna vedrina naravi. Potrebna nam je božanska nada utemeljena na Božjim obećanjima. Nada u srcu duše. Onom koje nikada ne doživljava srčani udar. Gospodine, daj nam nadu, daj nam Isusa.

Bog nam daje srce puno ljubavi. Nije dovoljno jasno vidjeti u svjetlu vjere i živjeti u nadi. Treba nam toplina ljubavi u hladnom svijetu. Ali što je to ljubav, istinska ljubav? Prije svega prihvaćati sebe onakve kakvi jesmo, zahvaljivati Bogu što nas je stvorio baš takve kakvi smo. Jer od Boga smo stvoreni dobri. Ljubav znači također prihvaćati druge onakve kakvi jesu, a ne onakve kakve bismo mi željeli, ili o kakvima sanjamo. Ljubav dozvoljava drugome da bude onakav kakav ili kakva jest. Ljubav je realistična.

Ljubav ide uvijek prva. Ne očekuje da drugi nas vole da bismo mi onda uzvratili. Ljubav je uvijek prva. Ne dozvoljava ničemu drugom da predvodi. Nije posesivna, ne želi upravljati drugima. Ljubav se nudi i prije svega je dar. Usrećuje nas. Kao što je Isus rekao: «Sreća je više u davanju nego u primanju.»

četvrtak, 1. siječnja 2009.: «Zahvaljujem Bogu»

Zahvaljujem Bogu na ovim blagoslovljenim danima, danima radosti koje smo doživjeli. Nikada u povijesti Bruxellesa i čitave Belgije nismo imali ovakav Božić!

Zahvaljujem Bogu jer je svake noći, blizu Atomiuma, koji je simbol ljudi koji dubinski istražuju stvari. 40 tisuća mladih došlo je ovdje kako bi istraživali Božje stvari. Osobito zahvaljujem na onim trenucima tišine u srcu slavlja. Tada u nama Duh Sveti stvara prazninu, poput malih jasala u kojima se može roditi Djetešce Isus.

Zahvaljujem Bogu na braći iz Taizéa koji su mnogo mjeseci gradili ove jasle i dekorirali ovdje betlehemsku štalicu kako bi mogla biti dostojna primiti nas, nas i Gospodina Krista.

Zahvaljujem Bogu na stotinama volontera koji su, tijekom ovih dana, bili poput pastira. Što su donijeli? Malo vune i malo mlijeka, sve što su imali: vunu svoga vremena i mlijeko svoje raspoloživosti.

Zahvaljujem Bogu na svim onima koji su došli ovih dana. Oni su poput Mudraca, donijeli su svoje darove, zlato svoje vjere, tamjan koji se uzdiže i simbolizira njihovu nadu, i dragocjenu smirnu svojega milosrđa. Neka je Bog hvaljen jer ima toliko sinova i kćeri!

I konačno, zahvaljujem Bogu na tisućama obitelji koje su ugostile tolike mlade ljude ovih dana. Rekli su sebi: gostioničar u Betlehemu nije imao mjesta u svojoj gostionici… možda u Betlehemu nema mjesta, ali u Bruxellesu i Belgiji bit će mjesta! Siguran sam da, ako nas betlehemski gostioničar vidi s neba, sigurno sebi govori: «Da sam znao, ja bih otvorio vrata!» A sve mu ove obitelji odgovaraju: «Mi smo to učinili.»