Bilo je to nakon prvog Susreta u Madrasu 1985. godine kada su grupe mladih sa sub-kontinenta počele pristizati u Taizé. Dolaze iz mnogih krajeva Indijske Unije i odražavaju raznolikost sastavnih kultura ove prostrane zemlje. Katolici, pravoslavci, Crkva južne Indije, Crkva sjeverne Indije, tomini kršćani, luterani i baptisti, izabrani su od strane lokalne crkve ili indijskih mladenačkih pokreta da provedu tri mjeseca u Taizéu, koliko vrijedi boravišna viza. Sudjelujući na međunarodnim susretima i razmišljajući o odgovornosti svakodnevice, najviše se posvećuju razmatranju s mladima iz mnogih zemalja o tome kako se vjera živi u Indiji, uz izazove i pitanja koja se nameću za vrijeme sadašnjih velikih promjena u indijskom društvu.
U Taizéu
Osvrćući se na vrijeme provedeno u Taizéu, bivši glavni tajnik Federacije svih indijskih katoličkih sveučilišta piše: «U Taizéu sam otkrio šutnju. Svaki dan, za vrijeme sve tri molitve, jutarnje, podnevne i večernje, poduže je vrijeme šutnje. Tijekom prvog tjedna nisam znao što mi je činiti ili o čemu razmišljati i većinu sam vremena proveo razmišljajući o nečem drugom! No postepeno sam shvatio kako je to dragocjeno vrijeme za razmišljanje o svojem životu i gdje se nalazim u ovom svijetu.»
Eddie Edezhath piše: «Svake godine nekolicina mladih iz pokreta «Isusovačka mladež» provede nekoliko mjeseci u Taizéu. Za njih je to vrijeme okrepe i produbljivanja. Vrate se puni novog žara i zanosa, a zauzvrat puno doprinose životu ovoga društva.»
Susreti u Madrasu
Međunarodni susreti u Madras (Chennaiu) godine 1985. i 1988. bili su izvanredni događaji za svakog sudionika. Svaki od susreta okupio je nekoliko tisuća mladih Indijaca – iz cijele zemlje i mnogih crkvi ... kao i mlade drugih azijskih zemalja i šire. Zahvaljujući grobu sv. Tome Apostola u katedrali u Madrasu-Mylapore, kršćanstvo u Madrasu seže do najranijih vremena pa je danas kršćanska zajednica jedna od najraširenijih u Indiji.
Godine 1991., Povjerenstvo za mlade Indijske biskupske konferencije piše: «Značajni događaj u 1985. godini bio je međunarodni susret u Madrasu, kojega su organizirala braća iz Taizéa u suradnji sa CBCI-om. Bilo je to prvi put u povijesti Crkve u Indiji da se toliko mladih okupilo na jednom mjestu. Stvarni rezultat tog susreta bila je obnova aktivnosti mladih.»
Eddie dodaje: «Pokreti različitih vjera počeli su spontano djelovati u Madrasu. Sumnja je otvorila mjesta povjerenju. Mnoge udružene inicijative postepeno su zadobivale oblik. Štoviše, stvorio se vrlo radostan i intiman odnos.»
Nakon prvog Susreta u Madrasu, glavni tajnik Crkve južne Indije, Revd Azariah piše: «Iz nedavnog Susreta u Madrasu od 27. prosinca 1984. do 1. siječnja 1985. godine, mora izroniti novi misionarski izazov: Hodočašće povjerenja na zemlji, sa 10 000 mladih iz cijeloga svijeta.»
Također u listopadu 1995. godine, Nacionalni katolički nadzor mladih tvrdi: «Svojim hodočašćem povjerenja i pomirenjem, braća iz Taizéa neprestano su bila uz indijsku mladež i uvelike su doprinjeli obnovi apostolata mladih u ovoj zemlji».
Nadbiskup Thomas Menamparampil, bivši dugogodišnji predsjednik Povjerenstva za evangelizaciju Federacije azijske biskupske konferencije piše: «Taizé ponovno budi Aziju za vlastiti duhovni identitet i gradi mostove između kultura, zajedno ublažujući osjetljivosti i usmjeravajući k unutarnjem izvoru.»
Regionalni susreti
Što se dogodilo nakon Susreta u Madrasu? Tijekom godina, održavali su se brojni susreti; od Assama do Tamil Nadua, od Meghalaye do Kerala. U 1996. godini, «Hodočašće povjerenja u Ranchi» okupilo je stotine mladih iz Gumla, Hazaribagha, Simdega, Dumka i Muzzafarpura. U 2001. godini, sličan se susret dogodio u Andhra Pradeshu.
«Puna tri tjedna u 2001. godini, nekoliko mladih Indijaca i brat iz Taizéa putovali su kroz Indiju, održavajući susrete i molitve. Pozivi su bili namijenjeni svima koji su im se htjeli pridružiti, nadilazeći barijere jezika, kaste, vjeru i dob. Postaje na tom hodočašću bile su odabrane zbog svoje raznolikosti: u centru glavnoga grada New Delhija te u predgrađu velikog grada Vasaia; metropola Mumbai (bivši Bombaj) i selu Dornakalu; tihom mjestu Kuće bratstva i poznatog mjesta velikih okupljanja Vellankaniju.»
Svi susreti imali su za glavnu temu «Unutarnji život i ljudska solidarnost». Ponekad je moguće praktično izraziti potragu za solidarnošću. Nakon potresa u Gujuratiju u siječnju 2001. godine, lokalni upravitelj mladeži i dvoje mladih iz AP-a, u suradnji s Taizéom, otišli su u Gujurat vidjeti što se događa na razrušenom području. Posjet je rezultirao materijalnom podrškom obiteljima koje su sve izgubile u potresu.
Važan događaj bilo je okupljanje mladih koji su već bili u Taizéu; s naglaskom na produbljenje iskustva iz Taizéa u svojim domovima i okruženjima. Eddie piše: «Na taizéovskim susretima u našoj zemlji, otvorile su se prilike voditeljima mladih ne samo zajedno moliti i razmatrati već odgovoriti izazovu na solidarnost prema bližnjima. Ovaj osjećaj kršćanske angažiranosti za mnoge je prerastao u način života. Dodao je novu dimenziju u naše pokrete.»
Braća su često pozivana da sudjeluju i predvode molitvu tijekom nacionalnih susreta mladih u različitim crkvama.
Calcutta
Calcutta zauzima posebno mjesto u srcima nekoliko braće iz Taizéa. Ove jeseni će biti 30 godina otkad je Brat Roger prvi put došao i živio neko vrijeme blizu Majke Tereze... bilo je to 1976. godine kad je stigao, s nekoliko braće i grupom mladih, predstavljajućih svih kontinenata. Tamo je napisao prvi tekst što je kasnije postalo godišnje «Pismo Brata Rogera», namijenjeno svim mladima:
«Pomiješano s jadom što se uzdiže iz srca tolikih ljudi, postoji drugačija melodija, pjesma puna nade. Još uvijek tiha i sakrivena, ta melodija zapravo je pjesma zajedništva obećanog svim narodima.»
Brat Roger vratio se ponovno 1997. godine na sprovod Majke Tereze, i unatoč tuzi zbog događaja, bio je ispunjen radošću radi prilike da još jednom posjeti Indiju i Calcuttu. Imao je isti smještaj kao i prilikom prvog posjeta te je ponovno upoznao susjedstvo i susreo ljude s kojima je bio okružen prije mnogo godina. Odsjeo je kod iste obitelji i svake je večeri u kući održavana molitva.
Od 5. do 9. listopada 2006. godine, za vrijeme Susreta, brat Alois će zajedno s nekoliko braće biti prisutan u Calcutti. Taj će Susret biti važna nova postaja na hodočašću povjerenja u Indiji.