Ono što smo donijeli iz Ruande iznad svega je poziv na pomirenje. Crkva želi pridonijeti dubokom pomirenju, ne prisilnom suživotu, nego pomirenju u srcima. To je poziv svima nama: kako možemo pomiriti ono što se čini, a možda i jest, nespojivo? Nismo osuđeni na rezignaciju ili pasivnost, jer je Krist došao pomiriti ono što se činilo stalno suprotstavljenim.
Kratki video isječak sa susreta
U nastavku objavljujemo nove odjeke mladih s ruandske etape Hodočašća povjerenja koji su sudjelovali na susretu.
Zašto ste došli na susret u Kigali?
Theopista (Ruanda)
Da bih molio s drugim mladim ljudima i vidio kako braća zajedno žive usprkos njihovim razlikama, to se i mene tiče.
Josee (Kanada)
Došla sam živjeti čudo zajedno s 8000 mladih ljudi iz afričke zemlje koja je svjedok samopouzdanja i kojoj treba povjerenje. To je veliki izazov na koji nas poziva Krist.
Koji će ti dojmovi ostati u trajnom sjećanju?
David (Kenija)
Bio sam posebno oduševljen mojom divnom domaćinskom obitelji od tri člana: baka, majka i unuk. Razgovarali smo o odsutnosti muža i to je bilo vrlo bogato iskustvo za mene da se otvorim prema drugim stvarnostima.
Szymon (Poljska)
Ono što me zadivilo u susjedstvu u kojem sam bio smješten je vidjeti svu djecu koja dolaze k nama da bi nas zagrlili jer smo mi sami to zaboravili činiti. Oni imaju otvorena srca i to me dotaknulo.
David (Uganda)
Obitelj u koju sam bio smješten je stariji par koji zajedno živi već više od 60 godina. Impresioniran sam njihovim svjedočanstvom vjernosti i vjere. Shvatio sam da je ono što ih je ujedinilo strpljenje, poštovanje i ljubav.
Willie (Burundi)
Za vrijeme radionice posjetili smo malu bolnicu. Uživao sam u ovom posjetu jer je bilo lijepo vidjeti riječ Božju na djelu «da ljubimo jedni druge».
Što ste donijeli sa sobom od ovog Hodočašća povjerenja?
Uwamariya (Ruanda)
Radost Krista u kojoj smo svi ujedinjeni, dok obično vidimo samo naše malo brdo.
Dieudonné (Demokratska Republika Kongo)
Bio sam impresioniran Ruanđanima. Time da je moguće obnoviti zemlju nakon onakvoga genocida. Kod nas je još uvijek rat, ali to mi daje nadu da se možemo ponovno zajedno roditi u vjeri.
Za svakoga, put se nastavlja
Eric (Benin)
Susret u Kigaliju za mlade je Afrikance bila prilika da otkriju kako treba nastaviti put u radosti i povjerenju unatoč teškoćama i preprekama. Kraj susreta je, uz velike emocije uz koje su obitelji ispratile mlade ljude, donio bolji okus našim svakodnevnim životima. Uz veselje je podijeljeno sve, pa i tuga. Mnogi su se usudili poručiti nam: «Možete se vratiti kad god želite», kako bi nas podsjetili da je jedna od stvari koje čine život lijepo povjerenje i zajedništvo. Najljepši ideal ne vrijedi ako nije ukorijenjen u našem svakodnevnom životu.
Hodočašće povjerenja u Kigaliju završio je dobro, ali za svakoga se put nastavlja. Zahvaljujemo svima koji su pozdravili obitelji s radošću mladih, svim tim mladima izKigalija koji su nas pratili u organizaciji župa, svim mladim ljudima koji su reagirali na poziv iz mnogih zemalja Velikih jezera, ali i štoviše, svim svećenicima različitih kršćanskih crkava Ruande, uključujući katoličke i anglikanske nadbiskupe. Neka Bog održi našu nadu u vječnost, neka ojača naše povjerenje i uvede nas uvijek i zauvijek u mir i duh zajedništva.
Nada u sredini napetosti
P. Olivier (Burkina Faso)
Ovaj susret koji je okupio mnogo različitih kultura, nacionalnosti, narodnosti, dogodio se je u vrijeme kada postoje visoke tenzije u regiji Velikih jezera, osobito u Sjevernom i Južnom Kivu, DR Kongo. Paradoksalno, to nije smanjilo atmosferu i nadu mnogih mladih ljudi iz Goma, Bukavu i Uvire. Neka ovo hodočašće povjerenja, nakon onoga u Nairobija 2008., donese mir, pomirenje i nadu u regiji Velikih jezera posebno, ali i na čitavom afričkom kontinentu!
Koje je bilo najjače iskustvo koje si imao / imala tijekom susreta?
Rachel (Kenija)
Susret ljudi iz različitih kultura i posjet mjestima nade.
Voahirana (Madagaskar)
Zajednička molitva Bogu, čak i ako su naši jezici, naše kulture i naše crkve različite jedna od druge.
Monalisa (Kenija)
Molitva, osobito dugi trenuci šutnje koji su rijetki u svakodnevnom životu.
Julia (Njemačka)
Vidjeti sve te ljude iz različitih zemalja, posebice Afrikanace, kako plešu i pjevaju Bogu. Nikad prije nisam vidjela da netko na takav način živi svoju vjeru. To je bilo nevjerojatno!
Koje odgovornosti se nadate ponijeti sa sobom kući?
Christine (Ruanda)
Ja ću uzeti nekoliko minuta šutnje s Bogom svaki dan. I dijeliti sve dobre stvari koje sam ovdje naučila sa svojom obitelji i u mojoj crkvi.
Voahirana (Madagaskar)
Želim reći ljudima radosnu vijest mira, biti uslužna i pokazati gostoljubivost ljudima. Također želim učiti druge jezike kako bih mogla komunicirati s drugima.
Grace (Kenija)
Željela bih pobliže raditi s mladima, a posebno ih potaknuti da budu ambasadori mira u našem narodu i u drugim zemljama – da najavljujemo kraljevstvo nebesko i uvijek budemo instrument mira.
Rosolofoarinony (Madagaskar)
Želio bih se uključiti u rad za jedinstvo, za traženje jedinstva među narodima. Zahvaljujući susretu uvjereniji sam da smo svi mi „jedno“, jer imao sam mogućnost to iskusiti ovdje u Kigaliju, kad je Isus u nama mi smo jedno, pripadamo istoj obitelji. U Kristu se nalazi samo „ljubav“. Zato želim objavljivati evanđelje. Želim dijeliti ljubav Kristovu kroz svoj život.
Reakcije mladih
Neki mladi Ruande podijelili su svoja iskustva posljednjih nekoliko dana, od zadnjih minuta priprema do dočeka sudionika na susret.
Uwineza (s Cyahafi)
Nadam se da će sudionici iz različitih dijelova svijeta biti živi svjedoci nade i vjere u drugoga, tijekom susreta i nakon njega.Koliko ja znam, ovaj je susret tisuća mladih prvi kojega zajednički organiziraju katoličke i protestantske Crkave u mojoj zemlji. Za mene je to vrlo jak znak da možemo zajedno raditi, živjeti zajedno i da je traženje jedinstva naših Crkava moguće ako se svi trudimo.
Jean-Pierre (od Kicukiro)
Sam sastanak obitelji i planiranje dočeka gostiju prije početka susreta bio je vrlo plodonosan. Svatko je bio sretan i uzbuđen zbog ovog međunarodnog susreta mladih i bio je spremni učiniti sve kako bi se naši posjetitelji osjećali dobrodošli u obiteljima i u našoj župi.
Elyse (s Cyahafi)
Ovaj susret je vrlo dobra prilika za susret mladih iz različitih zemalja što mi pomaže da zapamtim kako nisam sama, da se i drugi mladi ljudi bore iz istih razloga kao i ja. Kroz naše zajedništvo i ja ću biti svjesnija da sam dio velike zajednice vjere, koja će mi dati snagu i hrabrost da prakticiram svoju vjeru u potpunosti. Također bih željela iskusiti opet tu tišinu koju sam pronašla tijekom susreta u Nairobiju: tada sam shvatila važnost šutnje koja produbljava moj odnos s Bogom.
