petak, 28. prosinca 2018.
Velika je radost što večeras započinjemo naš Europski susret u gradu Madridu! Kako bi došli ovamo, neki od vas su putovali jako dugo. Primio nas je grad Madrid, kršćanske zajednice, mnoge vjerske zajednice, obitelji i ljudi koji žive sami. Recimo im odmah svima veliko hvala zbog njihove velikodušnosti.
Gostoljubivost koju su nam ponudili dotiče naša srca. Zahvaljujući susretima hodočašća povjerenja na zemlji svake godine, već više od 40 godina, doživljavamo tu gostoljubivost kao izvor radosti.
»Ne zaboravimo gostoljubivost!« To je poziv koji želimo produbiti ovih dana i tijekom cijele nadolazeće godine, u Taizéu i na drugim mjestima. U Knjižici susreta pronaći ćete pet »Prijedloga za 2019. godinu« koji otvaraju puteve za promišljanje i djelovanje.
Ove smo godine iskusili osobitu gostoljubivost. U kolovozu se dvije tisuće mladih iz cijele Azije i sa drugih kontinenata okupilo na susretu u Hong Kongu. Sedam stotina mladih uspjelo je doći iz Kine.
Prije par mjeseci istu smo gostoljubivost susreli u Lvivu, u Ukrajini. Mladi iz različitih kršćanskih denominacija koje djeluju u toj zemlji ugostili su mlade iz različitih krajeva i okupili se na zajedničku molitvu.
Bili su to znakovi nade: znakovi da mlađe generacije mogu čovječanstvu pripremiti budućnost u kojoj će prevladavati suradnja a ne natjecanje.
Gostoljubivost nas zbližava iznad razlika i podjela koje postoje među kršćanima, različitim vjerama, između onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju, između naroda, različitih životnih opcija ili političkih mišljenja. Gostoljubivost, naravno, ne može izbrisati ove podjele, ali pomaže da ih vidimo u drugom svjetlu: osposobljava nas za slušanje i dijalog.
Gostoljubivost je temeljna vrijednost svakog ljudskog bića. Svi smo mi na ovaj svije došli kao krhke bebe koje je netko trebao prihvatiti kako bi mogle preživjeti i to nas temeljno iskustvo obilježava za cijeli život.
Ono što nas pokreće i otvara gostoljubivosti je uvjerenje da je naš život dar koji smo primili. To se uvjerenje hrani vjerom. Upravo smo pročitali prvu stranicu Biblije. Ova velika poetična, misteriozna priča želi nam pomoći razumjeti kako je sve što postoji dar. Nebo i zemlja, ocean, tama, svjetlost - sve dolazi od Boga. I u svemu što postoji Bog je prisutan svojim dahom, svojim Duhom.
Da, moj je život dar koji sam primio. I drugi su ljudi, na različite načine, dar meni. Svoj sam identitet izgradio kroz odnose s drugima. Naravno, drugi je uvijek različit od mene, ne razumijem sve o njemu i ne mogu s njim podijeliti sve.
Prihvaćanje drugih pretpostavlja, dakle, poštivanje granica, mojih i onih drugih osoba. Prihvaćanje drugih uključuje razboritost, ali ona ne smije biti izgovor za to da se zatvorimo i prepustimo strahu od drugih koji je prisutan u svima nama.
Ovo su neka razmišljanja o lijepoj temi gostoljubivosti. Sutra ujutro ćete u malim grupama pročitati prva dva prijedloga. Željeli bi nam pomoći da produbimo vjeru i povjerenje da nas Bog uvijek prvi čeka i prihvaća i da je Krist prisutan u našim životima. Tražimo zajedno, tražimo kroz ove dane i naći ćemo.
subota, 29. prosinca 2018.
Mi koji smo se ovih dana okupili ovdje u Madridu dolazimo iz mnogo različitih zemalja. Oni koji su nas ugostili pripadnici su različitih generacija. Usred svih ovih ljudi koje nikada ranije nismo susreli osjećamo zajedništvo. U tome nalazimo radost.
Naše je hodočašće povjerenja i jedna unutrašnja avantura. Večeras bih želio skrenuti vašu pažnju na jedan aspekt našeg okupljanja: povjerenje u druge i u povjerenje u sebe duboko su povezana s povjerenjem u Boga.
Povjerenje nije slijepo, ni naivno niti sanjarsko; zna kako razlikovati dobro od zla. To je sigurnost da se u svakoj situaciji, čak i u tami, može otvoriti put u život.
Povjerenje nije pasivno, ono je snaga koja nas potiče da u svakoj situaciji napravimo korak dalje kako bismo živjeli ispunjenije i pomogli drugima da žive punijim životom. Ono potiče maštu i daje snagu i spremnost da preuzimamo rizike.
Svi znamo što znači izgubiti povjerenje. Umor, neuspjesi, iznevjereno prijateljstvo, nasilje, prirodne katastrofe, bolest - sve te stvari narušavaju povjerenje. Povjerenje je ranjivo.
I naše povjerenje u Boga je krhko. U nekoj mjeri svi smo iskusili sumnju: sumnjamo u Božju ljubav, neki čak sumnjaju u postojanje Boga. Gdje ćemo onda pronaći izvor povjerenja?
Kako bi se povjerenje rodilo i uvijek nanovo rađalo u nama, trebamo nekog tko vjeruje u nas, tko nas prihvaća i nudi nam gostoprimstvo.
Večeras smo pročitali dojmljivu priču iz Isusovog života. On dolazi hodajući po jezeru kako bi bio s učenicima u oluji. Priča zvuči nevjerojatno našim modernim ušima. Ali sjetimo se Isusovih riječi: »Ne bojte se, ja sam tu.« Rekao je Petru koji mu se htio pridružiti na vodi: "Dođi!" Petar je skočio u vodu. Gledajući u Isusa mogao je hodati, ali čim je dopustio da ga zaokupi opasnost počeo je tonuti.
Za učenike Isus nije samo učitelj koji ih poučava. Pozvao ih je da budu s njim i slao ih posvuda jer im je vjerovao. Kada bismo samo mi mogli u Isusu prepoznati onoga koji nama vjeruje potpuno...
Kada bismo bili najveći grešnici na svijetu uputio bi nam iste riječi koje je rekao učenicima: »Ne bojte se, ja sam tu.« Svakome od nas ponaosob on upućuje isti poziv koji je uputio Petru: »Dođi!«, ostavi svoje sitne sigurnosti iza sebe, usudi se suočiti sa ponekad surovom stvarnošću svijeta.
Tereza Avilska, jedna posebna žena iz šesnaestog stoljeća koja nas i danas nadahnjuje, ostavila je ove riječi koje pjevamo: »Nada te turbe, nada te espante, quien a Dios tiene, nada le falta.« (Neka te ništa ne brine, neka te ništa ne plaši. Onome koji Boga voli ništa ne nedostaje.)
Rekla je i »Aventuremos la vida« ( Ne bojimo se rizika!) Da, život je lijep svakome koji odvažno krene i donosi hrabre odluke.
Koje su to hrabre odluke? Svatko je od nas pozvan poduzeti unutarnje hodočašće koje vodi od sumnje i straha prema povjerenju. Za sve nas to je pitanje otvorenosti Kristovoj ljubavi koja u nama pomaže graditi povjerenje i mir blizu i daleko od nas.
nedjelja, 30. prosinca 2018.
Nakon pjesme Aleluja:
»Ne zaboravimo gostoljubivost!« – to je poziv koji ovih dana produbljujemo. Razmjenjujemo i dijelimo naše ideje, ali prije svega doživljavamo gostoljubivost. Obiteljima, župama i vjerskim zajednicama koje su nam otvorile vrata, nadbiskupu kardinalu Carlosu Osorou i drugim predstavnicima crkve, gospođi Manuela Carmena, gradonačelnici Madrida, i predstavnicima civilnih vlasti, svima izražavamo zahvalnost na toploj dobrodošlici koju smo iskusili ovdje u Madridu.
Na kraju molitve:
Mi braća iz Taizéa od ovog Europskog susreta u Madridu puno očekujemo. Naša je živa želja da on probudi nadu. Suočeni s velikim poteškoćama i izazovima našeg vremena, neki su obeshrabreni i razočarani. Iskustvo dijeljenja i zajedništva koje živimo kroz ove dane može nas ohrabriti da u budućnost gledamo s nadom.
Zaista je hodočašće povjerenja ono što ovdje ostvarujemo. Graditi odnose, graditi mostove koji nadilaze podjele, to je iskustvo koje našem društvo treba. Društvo ne može opstati bez povjerenja među ljudima koji ga čine. Povjerenje omogućuje razgovor o onome što nas dijeli. Kroz povjerenje možemo poštivati, čak i cijeniti osobitosti drugoga.
Svi smo dio iste ljudske obitelji. Trebamo jedni druge više nego ikad. Mnoga pitanja, poput ogromnih ekoloških izazova, na primjer, mogu biti riješena jedino ako djelujemo zajedno nadilazeći granice.
Iskustvo zajedništva koje mi ovdje dijelimo je, naravno, kratkotrajno. Ali je stvarno. Pokazuje nam da je zajedništvo moguće i među sasvim različitim ljudima. Vidimo da Crkva može osnažiti rast tog zajedništva.
Da, Crkva je pozvana biti mjestom prijateljstva, prijateljstva koje postaje sve šire. Ovih dana imamo pred sobom sliku univerzalnosti Crkve. To nam omogućuje da osjetimo da se kršćani mogu zalagati za globalizaciju s ljudskim licem, da je to čak njihova posebna odgovornost.
Počnimo na osobnom nivou. Istražimo kako naše lokalne zajednice mogu postati malo otvorenije. Krenimo ususret različitima: najsiromašnijima među nama, imigrantima, kršćanima drugih denominacija, vjernicima drugih religija i onima koji ne mogu vjerovati.
Upućenost na ljudsku solidarnost neodvojiva je od unutarnjeg života. Kao vjernici, istražujmo kako obnoviti molitvu, budimo osjetljivi na Božju ljubav u svakom trenutku.
Kako bismo mogli živjeti otvoreno, najprije moramo naučiti slušati druge. U našim razgovorima, u Crkvi i u društvu, često uopće ne čujemo drugoga. Počnimo se truditi da razumijemo druge i njihove često složene situacije.
U listopadu sam bio pozvan u Rim da prisustvujem biskupskoj sinodi o mladima. Tamo je često izražavana želja da bi vi, mladi, u crkvi trebali nalaziti ljude koji će vas slušati. Da vaše snove treba shvatiti ozbiljno, vašu kreativnost poduprijeti, vaše patnje čuti.
Željeli bismo napraviti sve što je u našoj moći kako bi solidarnost i prijateljstvo obilježili budućnost naših društava. U tom duhu bismo željeli nastaviti naše Hodočašće povjerenja na Zemlji.
Susreti u Taizéu tjedan za tjednom tijekom godine bit će njegove stepenice, zajedno sa osobitim tjednom posvećenim mladima od 18 do 35 godina, od 25. kolovoza do 1. rujna 2019. Prethodit će mu vikend prijateljstva mladih kršćana i muslimana od 22. do 25. kolovoza.
Širom svijeta održat će se nekoliko susreta na tom putu hodočašća. Grupa iz Libanona i drugih bliskoistočnih zemalja ovdje je s nama kako bi nas upoznala sa svojom realnošću i ponudila nam gostoprimstvo. Od 22. do 26. ožujka održat će se susret mladih u Beirutu.
Nakon ljeta ići ćemo južnije, u Afriku. Toliko možemo naučiti slušajući što je Južnoafrička Republika proživjela posljednjih desetljeća i gdje je danas. Južnoafrička Republika je jako daleko od Europe, ali ste svi pozvani od 25. do 29. rujna na susret mladih na krajnji jug Afrike, u Cape Town.
Zatim je tu i slijedeći Europski susret koji će se od 28. prosinca 2019. do 1. siječnja 2020. održati u Poljskoj, u Wroclawu.
ponedjeljak, 31. prosinca 2018.
Već smo na kraju našeg susreta. Večeras ćemo proslaviti dolazak nove godine, a vi ćete u svojim zajednicama koje su vas prihvatile imati molitvu za mir.
U previše mjesta širom svijeta mir je ugrožen. Moramo moliti za mir i pravdu, mogu postojati samo zajedno. Ne bismo nikada trebali prihvatiti nepravdu, blizu nas ni daleko. Ali borimo se s pomirenim srcem, nemojmo nasilju dodavati mržnju.
Iskustvo zajedništva koje smo ostvarili ovih dana potiče nas i ohrabruje da se konkretno okrenemo miru. Svatko mora pronaći način kako. Mnogi od vas su već uključeni u akcije solidarnosti. Želio bih kratko spomenuti tri izazova koja se meni čine važnima.
Prvi je smanjiti ponor između bogatih i siromašnih. Da li bismo u našim crkvama, u malim grupama mogli biti osjetljivi na situacije siromaštva? Čak i uz malo sredstava, gotovo bez ičega, moguće je započeti - posjetimo beskućnika, stariju osobu koja živi sama ili napuštenu djecu i prekinimo njihovu isključenost.
Drugi hitni izazov je svakako prihvaćanje migranata i izbjeglica. Poduprimo lokalne i međunarodne inicijative da im osiguramo više sigurnosti i pravde. Sigurnost nekih ne može biti osigurana na štetu drugih. Veliki strah od ove pojave u Europi je razumljiv.
Jedno je sigurno: rješenje možemo naći samo kroz razvijanje osobnih odnosa s onima koji traže zaštitu ili bolju budućnost u našim zemljama.
I treći pravac - mir među ljudima zahtjeva solidarnost sa svim stvorenim. Naš prekrasni planet je ugrožen nepromišljenom eksploatacijom njegovih prirodnih bogatstava, različitim vrstama zagađenja i izumiranjem biljnih i životinjskih vrsta. To vodi do nepravde i nasilja među ljudima. Ovo je izazov koji nas sve obavezuje na konkretne korake.
Ova tri opredjeljenja uz druga moguća, puno su više od moralnog imperativa. Ako im pristupimo ozbiljno i posvetimo im se naši životi mogu pronaći smisao.
Posljednja napomena. Upravo sam pozvao da se borimo pomirena srca. To pretpostavlja da idemo do izvora pomirenja. Taj izvor nije ideja, on je osoba Isusa Krista. On nam daje svoj mir. Bez tog unutarnjeg mira koji primamo od njega napasti straha i gorčine mogu postati previše jake.
Na tom izvoru mi gledamo Isusovo lice izbliza. Trebaju nam ljudi koji nam pokazuju put do izvora. To su žene i muškarci u Crkvi koji su vas spremni saslušati, ne nužno svećenici i pastori. Oni mogu razumjeti bez osuđivanja kroz što prolazite, čak i najintimnije situacije vašeg srca. Potražite takve osobe na koje se možete osloniti i koje vam mogu biti pratnja.
Za sve nas hodočašće povjerenja nastavit će se odmah, na putu kući.
Ovdje u Madridu u župama možete nastaviti živjeti velikodušnost koju ste pokazali ugostivši nas. Postoji i molitva za mlade s vašim nadbiskupom svakog prvog petka u katedrali.
Mi braća stat ćemo na dva mjesta na povratku u Taizé. Drugog siječnja bit ćemo u Avili na podnevnoj molitvi, a trećeg siječnja u Barceloni na molitvi u crkvi Santa Maria del Mar u 20 sati.
To su dva mjesta koja su nam izvor. Tereza Avilska ohrabruje nas u našem zajedničkom životu da idemo naprijed od jednog početka drugom, a u Barceloni smo nekoliko puta tako toplo dočekani. Možda neki od vas još mogu promijeniti svoju rutu povratka i pridružiti nam se u Avili ili Barceloni.
Svima vama sretan put kući! I ne zaboravimo gostoljubivost!