TAIZÉ

Kratka povijest Latvije (1)

 
Brat Zajednice piše:

»Kad sam bio mlad, jedan od mojih prijatelja iz škole se zvao Ēriks. To nije bilo tipično jorkširsko ime. Njegova je obitelj bila iz Latvije. Roditelji su napustili Latviju 1940. godine i postojala je prilično velika latvijska zajednica u našem gradu. Svaki je vikend išao u latvijsku školu da nauči jezik i običaje svoje zemlje. Dakle, od djetinjstva, Latvija je uvijek bila prisutna kroz Ēriksa, u vrijeme kada mnogi ljudi na Zapadu nisu znali za postojanje ove zemlje, koja je bila dio Sovjetskog Saveza.«

Latvija graniči s Estonijom na sjeveru, Rusijom na istoku, Bjelorusijom u jugo-istoku i Litvom na jugu. No, te granice su prilično nove i Latvija se sastoji od četiri pokrajine - Vidzeme, Latgale, Zemgale i Kurzeme - od kojih svaka ima svoju vlastitu povijest.


© Latvijski institut 2004

Duga rijeka Daugava, sa svojim izvorom u ruskim močvarama u blizini Smolenska, ulijeva u more na mjestu gdje je danas Riga. Od najstarijih je vremena bila komunikacijski i trgovački put. Plemena od kojih su postali Latvijci stigla su na to područje oko 3.000 godina prije Krista.

Tek su krajem 12. stoljeća prvi kršćanski misionari poslani u tu regiju. Godine 1184., sv. Meinhard išao je Daugavom sve do Iksile. Tamo je živio i naučio jezik, ali njegova misija nije zaživjela. Zato je 1193. papa Celestin III. pokrenuo križarski rat u sjevernoj Europi kako bi preobratio poganska plemena koja su tamo živjela. To je bilo vrijeme vitezova Livonskog reda. Kršćanstvo je došlo izvana u obliku osvajanja.

Zemlja koju su kolonizirali vitezovi naseljavali su Livonci te se zvala Livonija, ali je njezino prvo ime bilo Terra Mariana - zemlja posvećena Mariji. Južni dio Livonije je današnji Vidzeme, sjeverni dio koji se prostire u ono što je sada juža Estonija.

Grad Riga je osnovan 1201., a biskup Albert postavio je kamen-temeljac katedrale 10 godina kasnije. Riga je postala velika luka Hanzeatskog saveza. Na taj je način te zbog Livonskog reda počela njemačka prisutnost i utjecaj na tom prostoru.

Glavna je regionalna sila u ovom trenutku Poljsko-Litavska Unija, dvije zemlje povezane u jedan savez. Sredinom 16. stoljeća izbio je Livonski rat u kojemu su se suprotstavili Livonski red i Poljsko-Litavska Unija, a potonja je preuzela kontrolu nad Latgale, istočnim dijelom današnje Latvije.

Luteranska je reformacija stigla u Rigu krajem 16. stoljeća, prije svega u njemačke zajednice.

Tijekom 17. stoljeća, izbio je rat između Poljsko-Litavske Unije i Švedske. Švedska je ojačala te je početkom 17. stoljeća većina današnje Latvije pala pod vlast švedske krune. Riga je tako postala najveći grad Švedskog Carstva.

Tako je od 1629. godine reformacija učvršćena u Vidzeme, Zemgale i Kurzeme. Latgale je ostao pod poljskom kontrolom i razvijao se drugačije. Latgaliski jezik, rođak latvijskoga, još se uvijek danas govori u toj regiji koja je i dalje snažno katolička. Marijansko hodočašće do malog gradića Aglona u Latgale svakog 15. kolovoza privlači ljude iz svih krajeva Latvije, ali i iz Litve i Poljske.

Stoljeće kasnije, Rusija je počela rasti pod vlašću Petra Velikog. On je pobijedio kralja Švedske, Charlesa XII., u Poltavi, pa su Vidzeme, Zemgale i Kurzeme uključeni u Rusko Carstvo. Latgale je još 80 godina ostao pod poljskom dominacije prije nego je i on potpao pod Rusko Carstvo.

Kurzeme i Zemgale su postale autonomne kneževine u Ruskom Carstvu i čak su imale svoje kolonije na Karibima, u Tobagu te u Južnoj Indiji, gdje se nalazilo trgovačko središte. Tamo je osnovana i još uvijek postoji misija latvijske Luteranske crkve.

Sredinom 19. stoljeća počela su nacionalna buđenja u Europi. Od vremena okupacije vitezova Livonskog reda, pa čak i pod švedskom i ruskom vlašću, veliki zemljoposjednici u Latviji bili su njemačkog porijekla. Latvijski nacionalistički pokret povezao se u 19. stoljeću sa slavofilima ruskog porijekla protiv njemačkih zemljoposjednika. Godine 1905., za vrijeme prve ruske revolucije, nacionalistički pokret, koji je po prirodni bio socijalistički, raste u snazi. No, ta je revolucija posrnula i Rusko je Carstvo preživjelo.

Drugi dio

Obnovljeno: 26. studenog 2016