Bez pomoći brojnih volontera ne bi bilo moguće organizirati ovaj susret
Od rujna u Pragu je djelovao međunarodni tim mladih volontera, i to u »Kafkinoj kući« u staroj praškoj gradskoj jezgri. U prosincu postupno je pristiglo još tridesetak mladih da pomognu oko zadnjih priprema.
27. prosinca konačno je doputovalo i 2.000 volontera iz Poljske, Ukrajine, Njemačke, Francuske i naravno iz Češke. Morali su se brzo snaći da bi mogli obaviti sve svoje zadatke - praktični rad na prijemu novih sudionika susreta, u timu za prijevoz, pri podjeli obroka (npr. isporučeno je 105.000 mandarina) ili na uređivanju mjesta zajedničke molitve.
Većina njih je i sama već dugo putovala autobusom do svoga odredišta. Najprije su prošli prijem na praškom velesajmu Letňany, a odatle su poslani u različite praške župe. Brat Alois im je osobno zahvalio već prilikom prve zajedničke večernje molitve.
Irena (Ukrajina/Njemačka)
Provela sam zadnja dva mjeseca kao volonterka u Taizéu, gdje smo većinu vremena provodili u planiranju priprema za Europski susret mladih u Pragu. Jučer sam pomagala oko prijema 2000 volontera, koji su stigli dva dana prije, da bismo zajednički razradili i dogovorili zadnje pripreme. Još uvijek ne mogu vjerovati kako nam je jučer uspjelo primiti tolike ljude; kako li će to sve izgledati 29. prosinca kada stigne još daljnjih 21.000 ljudi!
Garance (Francuska)
Prvi puta pomažem kao volonterka pri nekom Taizé-susretu. Sudjelovala sam u timu za prijevoz, što mi se jako svidjelo unatoč hladnoći i snijegu! Zabavno je konkretno doprinijeti susretu i pri tom upoznati ljude odasvud – u svom timu i među mladim hodočasnicima. Smiješak na licima sudionika vrlo nas je usrećio!
Yi-Rong (Tajvan)
Dolazim iz Tajvana i studiram u Njemačkoj. Prvi puta sudjelujem na nekom Taizé-susretu. Sve me se ovo dojmilo. Jučer sam pomagao kao volonter na prijemu ljudi iz njemačkog govornog područja. Iako je bilo vrlo naporno, bilo je i jako zabavno. Stalno upoznajem nove ljude i mogu vježbati njemački.
Marta (Poljska)
Iako se Prag nalazi u središtu Europe, putovanje do Europskog susreta za mnoge je mlade dug put. Mladi iz sjeverne Europe ili s iberskog poluotoka putuju ponekad i petnaest sati, pa stignu nakon noćne vožnje autobusom tek kasno popodne ili uvečer. Poljske autobusne linije od Danziga do Praga već su danima pune mladih, koji stižu na Europski susret. Iako su neki od nas prilično umorni, puni smo želje za pomoć oko zadnjih priprema, da bismo pomogli onima koji tek stižu i koji su također vrlo umorni od puta.
Na tisuće obitelji otvorilo je vrata svojih domova kao i brojne javne škole u Pragu
Da bismo pronašli smještaj za 23.000 ljudi pristiglih na susret, morali smo uvjeriti mnoge obitelji i samce da otvore vrata svojih domova nepoznatim gostima. U zemlji koju općenito smatraju veoma svjetovnom, državne vlasti su značajno potpomogle pripremanju ovog susreta. Izvanrednu solidarnost pokazali su između ostalog i mnogi ravnatelji javnih škola, koji su stavili na raspolaganje svoje prostorije za zbrinjavanje mladih hodočasnika.
Valentina (Hrvatska)
Jedno dijete iz obitelji našeg domaćina moralo je iznenada otići u bolnicu, pa nismo htjeli dalje opterećivati ovu obitelj, nego smo htjeli prenoćiti u školi. Međutim, popodne nam je stigla vesela vijest da je djetetu znatno bolje. Usprkos izvanrednim okolnostima obitelj je ustrajala na tome da primi k sebi šestoro mladih. Bili smo još više iznenađeni i dirnuti kada smo stigli k njima i shvatili da imaju troje male djece, koja su se radovala što će moći dijeliti svoje sobe s mladim hodočasnicima iz cijele Europe.
Raul i Natalija (Španjolska)
Prije dva dana, naš prijatelj iz Španjolske pričao nam je o jednoj obitelji u Pragu, koja nas želi primiti tijekom susreta. Primili su nas široka srca i otvorenih ruku. Čak govore naš jezik. Bili smo im veoma zahvalni.
Martin (Švicarska)
Nakon cijelog dana na češkoj zimi, veoma nam je prijala srdačna dobrodošlica našeg mjesnog domaćina: radi se o zajednici salezijanaca koji se brinu za djecu. Nakon noćnog pješačenja po ledenom vjetru, otvorili su nam vrata svoga doma i srdačno su nas ponudili šalicom čaja. Sve je bilo dobro organizirano; pozvali su naše domaćine i oni su došli po nas.
Mladi su pozvani »biti sol Zemlje«
Povodom susreta u Pragu brat Alois – objavio je 4 prijedloga zajedno s izvješćima o prošlogodišnjim posjetima Americi – da mladi budu sol zemlje. Brat Alois obratio se jedne večeri tijekom susreta sudionicima susreta, i govorio je o tim prijedlozima. Prve su reakcije pokazale, da poziv neka budu »sol Zemlje« odgovara željama mnogih mladih.
Joel (Kina)
Imam jedan san: sanjam o tome da svijet postane mjesto na kojem bi se svi ljudi mogli osjećati kao kod kuće. Ali što bih mogao učiniti da ostvarim taj san? Ovo me pitanje proganja i tražim na njega odgovor. Stoga mi iskustvo zadnjih dana daje neopisiv osjećaj radosti i mira.
Antoinette (Švicarska)
Moji su mi domaćini ispričali jedne večeri da su za vrijeme totalitarnog režima u zemlji pripadali »podzemnoj crkvi«. Bile su to pojedine skupine i kršćanske zajednice, koje su praktično živjele svoju vjeru unatoč zabrani vlasti. Za njih je to bio i način pružanja otpora tom režimu. Duboko me se dojmilo ono što su mi ispričali; tako sam bolje shvatila, kakvu odgovornost imamo svi mi kao kršćani: ne samo jedan prema drugome unutar naših zajednica, nego i za društvo u cjelini. Biti sol zemlje znači, uzajamno si pomagati, ali i svjedočiti svoju vjeru. Uvjerena sam da mnogo toga možemo promijeniti i da možemo unijeti više mira u društvo tako što ustrajemo na onome što nam je važno.
Kršćanske zajednice u Pragu na prvoj liniji
Crkvene zajednice različitih vjeroispovijesti nisu se brinule samo za smještaj sudionika susreta nego su pripremile i jutarnji program. Tako su se na 150 mjesta u gradu odvijale jutarnje molitve i razgovori u malim skupinama.
Berent (Nizozemska)
Kada smo pjevali pjesmu »In the Lord I’ll be ever thankful« u kojoj se govori o tome da uvijek treba zahvaljivati Bogu i uzdati se u njega, odlučio sam više ne biti tužan i potpuno se prepustiti hodočašću. Kakve li radosti! Zajedno smo pripremili molitvu u crkvi i svatko je sudjelovao; to je bilo predivno! U mojoj maloj skupini za razgovor imali smo dubok razgovor o miru u srcima i u našem društvu.
Na nekim mjestima mladi su mogli susresti svjedoke nade ili su sami išli u susret osobama koje žive u kvartu. Na primjer u župi Sv. Anežke:
Jirka (Prag, Češka Republika)
U srijedu, 31. prosinca, naše dvije male skupine za razgovor posjetile su utočište za beskućnike. Stanovnicima ove kuće svidjele su se pjesme koje su im posjetitelji iz raznih zemalja pjevali na češkom. Na kraju susreta, 2. siječnja, donijeli smo im preostali kruh i jelo iz škole i crkvene zajednice. Svi su bili veoma zahvalni i sjećali su se našeg posjeta kada smo im na češkom pjevali pjesme iz Taizéa.
Podnevne molitve i desetci različitih tematskih susreta u starom gradu Praga
Budući da se velesajam na Letňanyju nalazi malo podalje od grada, mnogi su sudionici odlazili tamo samo na zajedničku večernju molitvu i na večeru. Podnevne molitve su se istodobno održavale u 17 starih povijesnih crkava u središtu grada.
Petr (Češka Republika)
Tijekom Europskog susreta najviše su me dirnule predivne molitve. Prekrasna glazba slijevala se s molitvom u jedno. Ovakav spoj molitve i glazbe duboko me je dirnuo u srce, posebice riječi pjesme: »Bog je ljubav; usudi se živjeti za ljubav.«
Poslijepodnevne tematske radionice 30. i 31. prosinca bavili su se pitanjima vjere i duhovnosti, Crkve, solidarnosti u društvu, umjetnošću i kulturom. Odaziv je bio velik, pa su predviđene dvorane često bile premalene za prijem tolikih ljudi; tako je npr. bilo i na predavanju Tomasa Halika, predavanje je dostupno na internetu na češkom jeziku.
Jakub (Češka Republika)
Sudjelovao sam na jednoj radionici, na kojoj je bila riječ o povijesti ikona i slikovnom prikazu biblijskih priča; sve je to prikazano vrlo zanimljivo. Uvodno predavanje držao je umjetnik Martin Damian, koji živi u Pragu i strastveno je opisivao kako nastaje neka ikona.
Osjećaj sveopćeg zajedništva
Možda nam na kraju ovih zajedničkih dana u Pragu ostane osjećaj da je ljudska obitelj više ujedinjena negoli se to često misli.
Anatol (Švicarska)
Zadnjih sam godina bio više puta u Taizéu i tamo sam upoznao mnoge dobre ljude i prijatelje za cijeli život. Divno je vidjeti većinu njih krajem godine u nekom drugom europskom gradu, iako žive daleko od mene. Danas sam usred starog grada naletio na starog prijatelja iz Azije kojega nisam vidio mnogo godina i za koga uopće nisam ni znao da će ovamo doći. I ozračje u gradu zapanjujuće je divno tijekom ovih susreta: stranci koji si međusobno pomažu ili samo zajedno šetaju i vode duboke razgovore.
Joseph (Kenija)
Najprije mi je jedan prijateljica iz Taizéa koju poznajem iz crkve ispričala o tome. Dala mi je osnovne informacije da mogu sudjelovati na susretu. Proveli smo zajedničke dane ne samo kao prijatelji, nego i kao prava obitelj, dijelili smo zajednička iskustva i zajedno smo molili. Za vrijeme zajedničkih molitvi, za vrijeme tematskih susreta i zajedničke večere postao sam svjestan toga da možda neću biti u stanju predvidjeti sve teškoće koje me čekaju u životu, ali siguran sam: ja sam sol zemlje i odgovoran sam za okus soli. Hoću li biti danas i sutra ogorčen ili ću se osjećati bolje? Hoću li biti boljeg ili bljutavijeg okusa? Ovim i sličnim pitanjima bavio sam se tijekom radionica.
Godinu dana nakon susreta u Strasbourgu stiglo nam je u Taizé mnoštvo pozdrava, među kojima su i iskustva duboke radosti iz Alzasa i Ortenaua. Pierre i tim za pripremu susreta iz Saverne piše: »Božićno vrijeme podsjeća nas na prošlogodišnji predivni Taizé susret. Na početku susreta u Pragu željeli bismo vam još jednom reći koliko nas se dojmilo sve to što smo prošle godine zajedno doživjeli i mnogi od nas to još uvijek nose u svojim srcima. Duh koji je tada lebdio nad našim gradom i našim općinama bio je osobito snažan i još uvijek donosi plodove. Već se godinu dana sastajemo svakog drugog petka u mjesecu na zajedničku molitvu, naizmjence u evangeličkoj i u katoličkoj crkvi, kao i tada tijekom susreta.… Duh koji nas je okupio prije godinu dana pratio je i vas u Prag i ponovno kući te će vas pratiti i cijele iduće 2015. godine.«
Češka televizija prenosila je izravno dvije večernje molitve: 30. prosinca iz paviljona br. 4 praškog velesajma i molitvu 1. siječnja - tradicionalno ekumensko bogoslužje za Novu godinu iz katedrale sv. Vita. Evo izbora zanimljivih emisija na raznim jezicima:
- Izvješće o susretu kao i izvješća o o svjedočenju kršćana glede susreta u Pragu 1990.godine (na češkom)
- Posebna emisija kršćanske radio postaje Proglas (na češkom)
- Radio emisija Kateřine Srbková za radio Prag (na francuskom)
- [Razgovori, reportaže i vijesti >http://www.rcf.fr] od francuske radio postaje RCF
- Izvješće i fotografije s Internet portala „Credo“ (na ukrajinskom)
- Serija fotografija od Wiesie Klemens
- Njemački »Tagesschau« 30. prosinca
Daljnje priloge pošaljite na media taize.fr.