Prvi prijedlog: Podijeliti s onima oko nas životni polet

»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?« (Matej 5,13)

Biti sol zemlje Božji je dar koji želimo primiti s radošću. Bivajući sol zemlje možemo prenositi životni polet. A kada uljepšamo život onima koji su nam povjereni i naš život dobiva smisao.
Ako se, suočeni s brojnim preprekama, zapitamo: »Ima li se smisla boriti dalje?«, trebamo se sjetiti da već malo soli daje okus.
Kroz molitvu učimo gledati na sebe onako kako Bog gleda na nas. Bog vidi naše darove i naše sposobnosti.
Ne obljutaviti znači angažirati se dušom i tijelom te vjerovati u Božje darove u nama.

• Možemo li tragati za onim što u nama i drugima potiče rast i vodi do ispunjenja?

Drugi prijedlog: Posvetiti se pomirenju

»Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom.« (Matej 5, 23-24)

U svima nama postoji čežnja za zajedništvom, da živimo kao jedna ljudska obitelj, no to se ne događa samo od sebe, ni u obitelji, ni među prijateljima, niti u našim gradovima i selima ili među narodima.
Kada su kršćani pomireni, oni postaju znak čovječanstvu koje traga za svojim jedinstvom.
Ima situacija u kojima je pomirenje hitno. Da bismo se tome posvetili, moramo razumjeti strahove koji zarobljavaju druge u predrasudama: trebali bismo shvatiti i da drugi možda mogu imati nešto protiv nas.
Evanđelje nas uči da ne prenosimo oko sebe niti na sljedeće generacije nepomirljivosti naslijeđene iz prošlosti.

• Usuđujemo li se poticati susrete među osobama koje ne dijele iste ideje, način života ili vjeru, koje ne dolaze iz iste kulture i nisu sličnog društvenog porijekla? Možemo li se upoznati, pozvati jedni druge u posjetu? Možemo li pronaći hrabrosti zamoliti za oproštenje i oprostiti?

Treći prijedlog: Služiti miru

»Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!« (Matej 5,9)

Mir je više od odsutnosti sukoba. On je sreća, svakome daje pravo mjesto, punina je života. Kada u sebe primamo Božji mir, on se širi na one oko nas i na sva stvorenja.
Čežnja za mirom čini naše srce širim i ispunjava ga suosjećajnošću prema svima. Ta čežnja dolazi do izražaja u gostoprimstvu i ljubaznosti u našim obiteljima, među našim bližnjima, u našim svakodnevnim aktivnostima.
Mir je u korijenu pravde i na višoj razini. U društvima u kojima istovremeno postoje luksuz i siromaštvo, trebamo li se čuditi porastu različitih vrsta nasilja? Dijeljenje bogatstva smiruje napetosti i velik je doprinos općem dobru.
Neki se ljudi angažiraju u promicanju mira prihvaćajući odgovornosti u javnom životu svoje zemlje: u nekoj udruzi, na poslu, pomažući ljudima s posebnim potrebama.

• Možemo li ići ususret nekome za koga mir ne postoji? Možemo li posebnu pozornost posvetiti migrantima? Možemo li razaznati nepravedne situacije i zaštititi one ranjive? Možemo li prepoznati moderne oblike ropstva? Možemo li se pridružiti drugima u molitvi za mir, na primjer ostajući svake nedjelje navečer pola sata u tišini?

Četvrti prijedlog: Brinuti o našoj Zemlji

»Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju.«

Krotki su oni koji se ne nameću. Oni ostavljaju prostor drugima. Ne prisvajaju sebi pravo na zemlju. Krotkost nije ravnodušnost i odustajanje, nego nadvladavanje nasilnih poriva u nama.
Zemlja nije naše vlasništvo. Ona nam je povjerena i pozvani smo brinuti o njoj. Resursi na našem planetu nisu neograničeni. Imamo dužnost razvijati solidarnosti među pojedincima i narodima kao i s budućim naraštajima.
Mora se pronaći ravnoteža u načinu na koji konzumiramo i upotrebljavamo prirodne resurse, između osnovnih potreba i želje da imamo sve više.
Kako bismo pronašli način života koji dopušta održivi razvoj, potrebne su nam sve vještine, mašta i kreativnosti. Moramo ih koristiti u svakodnevnom životu, poticati znanstvena istraživanja i umjetničko nadahnuće i iznalaziti nove društvene projekte.

• Preispitajmo svoj način života i pokušajmo pojednostaviti ono što je možda neautentično ili pretjerano. Pojednostavljeni život može biti izvor sreće. Kako možemo otvoriti prostor za dijeljenje; što možemo dati i primiti? Ne zaboravimo zahvaliti Bogu na stvaranju. Za to su nužni trenuci odmora i kontemplacije.