»Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!« (Hebrejima 13,2)

Hodočašće povjerenja, koje je započelo u Taizéu prije nekoliko desetljeća, kao neprekinuti niz susreta mladih na svim kontinentima nastavlja se i danas.
U svakom od tih susreta, za mlade sudionike i za domaćine koji ih primaju, jedno od najdojmljivijih iskustava je gostoljubivost.

Proteklog smo kolovoza ponovno iskusili vrijednost gostoljubivosti u Hong Kongu, na susretu mladih koji su došli iz mnogih zemalja Azije. Među njima su bili i mladi iz zemalja koje su donedavno međusobno ratovale i puno je rana koje tek trebaju zacijeliti

Sudjelovalo je 700 mladih iz raznih pokrajina Kine. Prisutnost mladih iz mnogih zemalja i dobrodošlica koju su im pružile obitelji Hong Konga bile su znak nade.

Mladi kršćani u Aziji uglavnom su izrazita manjina u društvima koja se brzo mijenjaju, pa snagu crpe iz zajedništva u Crkvi i vjere u Krista.

Počevši od Europskog susreta u Madridu, tijekom cijele 2019. godine na susretima u Taizéu, Beirutu, Cape Townu i drugdje, razmišljat ćemo o raznim dimenzijama gostoljubivosti.

Sljedeći prijedlozi ukorijenjeni su u vjeri i pozivaju kršćane da u Bogu otkriju izvor gostoljubivosti. To nas potiče da promislimo o našoj vlastitoj slici Boga: On nikada ne isključuje, već prihvaća svaku osobu

Mi, braća Zajednice, primijetili smo da iskustvo gostoljubivosti dijele kršćani različitih Crkava i vjernici drugih religija zajedno s nevjernicima.

Usred poteškoća današnjice, kada se čini da se širi nepovjerenje, imamo li hrabrosti zajedno živjeti gostoljubivost i tako graditi povjerenje?

Prvi prijedlog

Otkrijmo izvor gostoljubivosti u Bogu

Od početka svemira Bog djeluje na tajanstven način. To uvjerenje prožima pjesničke izvještaje o stvaranju na početka Biblije. Bog bdije nad onim što stvara i to blagoslivlja; vidi da je sve što je stvoreno dobro. Bog duboko ljubi cijeli svemir.

Ponekad tako malo shvaćamo o Bogu, ali možemo ići naprijed s povjerenjem: on želi našu sreću i prihvaća nas bez ikakvih uvjeta. Sâm Bog je izvor gostoljubivosti.
Bog je po Kristu postao jedan od nas kako bi doveo čitavo čovječanstvo k sebi.

Božja gostoljubivost dotiče dubine naše duše: nadilazi i nadmašuje sva ljudska ograničenja.

• Mogli bismo biti obeshrabreni opasnostima koje nam danas prijete. Kako ne bismo izgubili nadu, otvorimo oči i naučimo prepoznavati oko nas sve ono vrijedno divljenja.

• Čitajmo Bibliju – sami ili zajedno s drugima. Počnimo od Evanđelja koja opisuju Isusov život. Možda nećemo odmah sve razumjeti, ponekad će nam trebati pomoć. Kako se zajedno budemo približavali Bibliji kao izvoru, rast će naše povjerenje u Boga.

[Izgubljeni sin] usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. (Luka 15,20)

 Što mi je ova prispodoba iz Lukinog evanđelja (15,11-32) govori o Božjoj gostoljubivosti?

Drugi prijedlog

Budimo svjesni Kristove prisutnosti u našem životu

Bog nam daruje svoju gostoljubivost, a kada je slobodno prihvatimo ona postaje istinsko zajedništvo s njim.

Isus nam pokazuje da je Bog ljubav i nudi nam prijateljstvo. Krist ponizno stoji pred našim vratima i kuca. Poput siromaha nada se i čeka da mu uzvratimo gostoprimstvom. Otvori li mu netko vrata, ući će k njemu.

Jednostavnom molitvom otvaramo mu naša srca. Tada Krist dolazi i nastanjuje se u nama, čak i kada ne osjećamo gotovo ništa od njegove prisutnosti.

• Odvojimo malo vremena za molitvu u crkvi, ujutro ili navečer, kratko, bez određene nakane, samo kako bismo povjerili svoj dan Bogu ... To je ono što nas s vremenom izgrađuje. Kristova prisutnosti oslobađa nas naših strahova: od drugih, od toga da nismo dovoljno dobri, od neizvjesne budućnosti.

• Kada nemamo puno vremena, možemo Kristu reći nešto o sebi i drugima, blizima i dalekima, u par riječi, u jednom dahu. Povjerimo mu što je u nama, a što ponekad ni sami ne razumijemo. Par riječi iz Biblije moglo bi nas pratiti tijekom cijelog dana.

Uskrsli Krist reče: »Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.« (Otkrivenje 3,20)

 Što mi pomaže čuti Krista? Kako mu mogu “otvoriti vrata”?

Treći prijedlog

Prihvatimo naše darove i ograničenja

Bog nas prihvaća u potpunosti, pa možemo i mi prihvatiti sebe onakve kakvi jesmo. To je početak ozdravljenja koje nam je svima potrebno.

Zahvaljujmo Bogu za naše darove. Prihvatimo i naše slabosti kao vrata kroz koja Bog dolazi do nas. Kako bi nas mogao voditi naprijed i pomoći nam da promijenimo svoj život, Bog želi da najprije prihvatimo sebe.

Prihvaćanje naših granica ne čini nas ravnodušnima prema nepravdama, nasilju i izrabljivanju ljudskih bića. Naprotiv, prihvaćanje vlastitih ograničenja može nam dati snagu da se s mirom u srcu nastavimo boriti.

Duh Sveti, plamen skriven duboko u nama, postupno mijenja sve ono u nama i oko nas što je suprotstavljeno životu.

• Kako bismo otkrili naše darove i prihvatili vlastita ograničenja, trebamo pronaći neku osobu u koju imamo povjerenja i koja će nas s naklonošću saslušati i pomoći nam da rastemo u životu i u vjeri.

• Načinimo u molitvi mjesta za slavljenje Boga. Ono ujedinjuje naš život. Neophodna je zajednička pjevana molitva koje ostaje i odjekuju našim srcima.

»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.« (Matej 11,28-30)

 O kakvom opterećenju i o kakvom odmoru govori Isus? Što mogu od njega naučiti?

Četvrti prijedlog

Otkrijmo Crkvu kao mjesto prijateljstva

Kako bismo s drugima podijelili svoje povjerenje u Boga, trebamo mjesta gdje možemo osim poznatih lica susretati i one drugačije od nas i širiti prijateljstvo.

Župe i lokalne zajednice pozvane su okupljati ljude različitih generacija, društvenog ili kulturnog porijekla. Tu postoji skriveno blago prijateljstva koje treba otkriti.

Kad bi svaka crkvena zajednica bila poput gostoljubive obitelji u kojoj možemo zaista biti svoji, s vlastitim pitanjima i sumnjama, bez straha da će nas drugi osuđivati...

Crkva je tamo gdje djeluje Duh Sveti i gdje se širi Kristovo prijateljstvo. U nekim zemljama na jugu postoje male lokalne crkvene zajednice koje se angažiraju oko drugih u svom susjedstvu ili selu. Bi li one mogle nadahnuti zajednice u drugim zemljama?

• Dobro se redovito susretati u malim grupama i zajedno moliti i dijeliti iskustva, ali trebamo poduprijeti i život šire kršćanske zajednice u našem gradu ili selu. Da li bi naša mala zajednica mogla, na primjer, obratiti pažnju na one koji prvi put dolaze na nedjeljno bogoslužje i ne poznaju nikoga?

• Krist želi okupiti u jednu zajednicu sve one koji ga ljube i slijede, bez obzira na njihovu vjeroispovijest. Gostoljubivost je put prema jedinstvu. Ne bismo li mogli češće pozivati na zajedničku molitvu sve koji žive blizu nas, a drugačije izražavaju svoju vjeru?

Na križu, neposredno prije smrti, kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi. (Ivan 19,25-27)

 Isusovom željom, podno križa rođena je nova obitelj. Kako danas možemo živjeti kao braća i sestre?

Peti prijedlog

Velikodušno pružimo gostoprimstvo

Božja gostoljubivost nam je poziv: primajmo druge, ne onakve kakve bismo željeli da budu, već takve kakvi jesu. Prihvatimo i njihovu gostoljubivost onakvu kakvu nam ju nude.

• Postanimo gostoljubivi, odvojimo vrijeme kako bismo nekoga saslušali, pozovimo ih za svoj stol, približimo se siromašnima, budimo ljubazni prema svima koje susrećemo...

• Pred velikim izazovom migracija, razmotrimo kako gostoljubivost može biti prilika ne samo za one koji su primljeni, već i za one koji ih primaju. U tome su osobni susreti nezamjenjivi: poslušajmo priču nekog migranta ili izbjeglice. Susret s onima koji dolaze iz drugih krajeva pomaže nam bolje razumjeti vlastite korijene i produbiti naš identitet.

• Vodimo brigu o Zemlji. Ovaj prekrasan planet naš je zajednički dom. Očuvajmo ga gostoljubivim i za generacije koje dolaze. Razmislimo o svom načinu života, učinimo sve što je moguće kako bi se zaustavilo bezobzirno iskorištavanje resursa. Borimo se protiv različitih oblika onečišćenja i smanjena biološke raznolikosti. U solidarnosti sa svim stvorenjem otkrit ćemo radost koja iz nje proizlazi.

Isus je rekao: »A kralj će im odgovoriti: Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Matej 25,40)

Moramo pomagati slabijima imajući na umu riječi koje je sam Isus rekao: »Blaženije je davati nego primati.« (Djela 20,35)

 Jesam li ikada doživio iskustvo da davanje usrećuje?
 Jesam li svjestan da ja također trebam primiti nešto od drugih?