Suočeni sa čudom života, koji je s našim tijelima tako dobro otkan (Psalam 139), mnogi zaključuju da je u ljudima neka božanska iskra koja ih oživljava. Iznenađuje da naš suvremeni mentalitet koji je snažno obilježila znanost dolazi do istih zaključaka kao i «medicina» Starog Zavjeta. Jer prema Bibliji Bog daje ljudima dah života i u tom je dahu On prisutan (vidi Knjiga postanka 2). Dah i Duh su u biblijskom hebrejskom ista riječ.
Čežnja vjernika je da se Bog nastani u nama po njegovom Duhu, koji je « susvjedok s našim duhom» (Rimljanima 8,16), da bismo prionuli uz Gospodina i bili jedan duh (vidi 1 Korinćanima 6,17).
Ako je Bog sjedinjen s nama, ako nam je već sve dano, kakva je onda korist od vjere?
Za vrijeme zadnjeg Europskog susreta u Bruxellesu, kardinal Danneels ovako se obratio sudionicima: «Zahvaljujem Bogu što se svake večeri pored Atomiuma, koji je simbol ljudskog istraživanja dubina materije, 40.000 mladih okuplja da bi istraživali Božju stvar.
U trenucima tišine u središtu slavljenja, Duh Sveti u nama oblikuje šupljine, vrstu malih jaslica u kojima Dijete Isus može biti rođeno.»
Tako je lako te «šupljine» ispuniti umjetnim potrebama. Zbog toga je vjerojatno vjera bitna: ona oslobađa želje duše. Vjera je čežnja, «imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo» (Hebrejima 11,1). Ona uči dušu željeti. Kao što je rekao sveti Augustin: «Dajući nam da čeznemo za njim Bog proširuje našu želju, dok Ga želimo, proširuje nam dušu; šireći dušu čini ju sposobnom da Ga primi.“ (komentar na 1 Ivan 4,6).
Božja je prisutnost u nama također i poziv. Bog nas zove, ne samo da ga primimo, već i da budemo «njemu slični» (1 Ivan 3,2). Već u drugom stoljeću sveti Irenej Lionski usudio se ustvrditi: «Sin Božji postao je čovjekom da bi čovjek mogao postati Sinom Božjim.» (Adversus heareses III, 10,2). Po Sinu, Duh se mogao nastaniti u svakom čovjeku: «Duh je također sišao na Sina Božjeg da bi postao sin čovječji i na taj se način nastanio u ljudima, počinuo među ljudskim stvorenjima» (III, 17,1). Vjera je aktivno učestvovanje naše želje u ovom preobraženju. Želimo biti sin u Sinu, aktivno učestvovati u Gospodnjem djelu.
