Tumačenje biblijskih tekstova

Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Filipljanima 3,12-14)

Jeste li ikada imali jedan od onih snova u kojima pokušavate trčati, ali noge su vam teške i ne stižete do cilja? U odlomku iz Pisma Filipljanima koji smo upravo pročitali, apostol Pavao opisuje svoj život kao trku. Čini se da za njega biti na putu nije problem.
Sv. Pavao pisao je Filipljanima iz zatvora, vjerojatno u Efezu. Dvadeset godina prije Uskrsli Krist mu se ukazao i pozvao ga u svoju službu. I sv. Pavao se mogao ponositi onim što je postigao kao apostol. Ali napominje da nije još postigao cilj. Ne smatra da je uspio. I dalje »hita k cilju«.

Riječ koju Sv. Pavao koristi doslovno znači »trčati za njim«. Progonitelji »trče za« onima koje žele uništiti, kao što je to činio i Pavao kada je progonio Crkvu. Ali ista riječ izražava i energiju koju ulažete u potragu za onim što je dobro, kao što psalam kaže: »Traži mir i za njim idi!« (Psalam 34,15) i kao što Pavao čini sada, tražeći jedinstvo s Kristom svom svojom snagom.

Zašto nakon dvadeset godina trčanja bez postizanja cilja ne frustrira Pavla? Razliku čini Krist. Sv. Pavao kaže: Još nisam postigao ono što tražim, ali Krist me je već uhvatio. Postoji temeljna nesimetrija: dok Pavao još uvijek trči kako bi osvojio nagradu, Krist je već završio svoju utrku i pobijedio. Krist je učinio Pavla – i nas i cijelo čovječanstvo – svojim.

Sv. Pavao otkriva tajnu svoje tehnike trčanja: »zaboravljajući ono što stoji iza« i »naprezanje prema onome što je pred nama«. »Zaboraviti što stoji iza« biblijska je tema često povezana s oproštenjem. Božje oproštenje oslobađa ljude tereta zle prošlosti. Bog kaže: »Grijeha se njihovih neću više spominjati« (Jeremija 31,34) i kao posljedicu dodaje: »Ne mislite na ono što je prošlo (...) evo, činim nešto novo.« (Izaija 43,18-19)

Dozvola da »zaboravimo ono što stoji iza« čini naše korake. Ali zaboravljanje pređene udaljenosti također nas čini i siromašnima: ispada da smo ljudi koji su tek započeli, početnici, novaci. Biskup iz 4. Stoljeća, Grgur iz Nise napisao je da »idemo od početka do početka, kroz početke bez kraja«. Ima svježine u uvijek novim počecima. Ali oni također znače da nikad ne možete reći da ste uspjeli.

U Pavlovoj tehnici trčanja, »zaborav onoga što stoji iza« ide s »naprezanjem prema onome što je pred nama«. Sadašnjost je bitna, ali tako je i budućnost. Sadašnji život je utrka i borba, ali je olakšan i ubrzan željom za onim što dolazi: život s Kristom i jedni s drugima.

Kad postajemo umorni i naši koraci teški, nemojmo se obeshrabriti. Priznajmo da nismo ljudi koji su postigli cilju. Uvijek smo u pokretu, kao što kažu i »Prijedlozi za 2020. godinu«. Usudimo se biti početnici, »zaboravljajući ono što stoji iza«. I neka vatra Duha Svetoga upali u nama tu ljubav koja nas žuri »prema onome što je pred nama«.

 Što je moj cilj? Za što se angažiram?

 Što nam može olakšati korake kako bismo bolje napredovali?

 Jesam li spreman početi uvijek iznova?

 Čega trebamo se sjećati; što je bolje zaboraviti?