Tumačenje biblijskih tekstova

Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k’o mlado zelenilo brzo uvenu.

U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca! [...]
(iz Psalma 37)

Jedno od najozbiljnijih pitanja koje nas muče u životu jest zašto na svijetu postoji toliko zla. Teško je vidjeti toliko situacija nepravednosti ili nezaslužene patnje; vidjeti da beskrupulozni ili nedobronamjerni ljudi imaju prednost; vidjeti važne probleme koje, čini se, nitko ne shvaća ozbiljno. Možemo doći u napast da reagiramo frustracijom, bijesom, razočaranjem ili očajem. Mnogi od nas su zacijelo upravo tako reagirali na neke prošlogodišnje situacije.

Biblija ovo pitanje shvaća vrlo ozbiljno. To je glavna tema Jobove knjige, priče o Izlasku kao i mnogih proroka. To je jedan od problema o kojem govori Evanđelje. To je tema ovog psalma.

Općenito gledajući, bijes je zdrava reakcija na nepravdu, posebno ako nas potiče na djelovanje i traženje rješenja. No, ako ono nije mogući ili barem ne trenutno, takov stanje bijesa može postati destruktivno.

Autor 37. Psalma nekome govori – možda i samome sebi – nekome tko je u napasti da destruktivno reagira. Psalam je prilično dugačak. U izvornom hebrejskom tekstu svaka skupina stihova započinje sljedećim slovom abecede, kao da želi reći: »Ovdje je potrebno odvojiti vrijeme kako bi se događaji mogli sagledati iz svih mogućih kuteva.« Kako bismo odgovorili na naša pitanja o uspjehu zla i pronašli dobar način za suočavanje s bijesom i frustracijom, potrebno je vrijeme. Psalam nas poziva da ga čitamo polako, možemo mu osmisliti i pjevati melodiju, a njegove riječi uputiti vlastitom srcu.

Značajno je da nas psalam ne pokušava utješiti govoreći da ono što nas muči nije toliko strašno. Ne daje naslutiti da zlo zapravo nije tako loše. Jezik koji koristi je vrlo snažan, u nekim trenucima čak i šokantan. Ljudi odgovorni za zle situacije svrstani su u skupinu kao »zli« ili »nemilosrdni«. Danas bismo govorili o »zlu« ili »nepravdi«; ali uglavnom Biblija to personalizira i govori o »zlim ljudima« ili »nepravednim« ili »zlim«. Ovaj je jezik moćan, ali simboličan: važno je imati na umu da nijedno ljudsko biće nije jednostavno zlo, baš kao što nitko nije potpuno savršen. Svatko je mješavina dobra i zla. Ali to nije opravdanje za bilo koju zlu situaciju: nepravda je doista zla i ne pomaže nam pretvarati se da nije tako.

U osnovi je psalam poziv na povjerenje. Inzistira na tome da dobrota ima mnogo dublje korijene od izopačenosti; djelovanje u dobru je mnogo sigurnije od zla jer je to Božji put; razlika će se sigurno razjasniti na kraju. Psalam nas poziva da se odmaknemo od situacije koja nam je pred očima, koliko god to bilo neizdrživo, te steknemo širu sliku. Povjerenje u Boga ima takav učinak: ono nam želi darovati novu perspektivu. Tada ponovno možemo duboko disati, ponovo je moguće slaviti i nadati se. Neka zla situacija ili problem nam mogu odvlačiti pažnju sve dok nas potpuno ne zaokupe, a kao rezultat se možemo osjećati shrvano i bespomoćno. Pouzdanje u Boga može nam pomoći da mu se prepustimo i njemu pustimo da se pobrine za sve. Tako možemo probaći novu svježinu i hrabrost. Ovo nije poziv na mirenje sa situacijom ili na odustajanje od borbe protiv onoga što nije u redu; je to poziv na borbu mirnim srcem punim povjerenja.

 U kojim sam situacijama doživio/jela rizik da me obuzmu bijes, gorčina ili očaj?

 Postoji li stih u psalmu koji izražava taj osjećaj? Postoji li stih koji bi mi mogao pomoći da dobijem novu perspektivu?

 Što bi za mene moglo značiti boriti se mirnim srcem?