Tumačenje biblijskih tekstova

Isus reče: Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: »Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!«Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: »Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!« Mudre im odgovore: »Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!« Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: »Gospodine! Gospodine! Otvori nam!« A on im odgovori: »Zaista kažem vam, ne poznam vas!« Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!
(Matej 25,1–13)

Neposredno prije uhićenja u Getsemanskom vrtu, Isus je pozvao svoje učenike da »bdiju i mole se«. Njegov je poziv povezan s upozorenjem »da ne padnete u napast«. U ovoj je prispodobi poziv na budnost povezan s gozbom u Kraljevstvu Božjem. Ovo žurno ponavljanje sugerira da postoji veza između Zaručnikova dolaska i Isusova »silaska« kroz njegovu patnju. Kraljevstvo Božje dolazi na sasvim drugačiji način nego kako to ljudi zamišljaju pa je lako propustiti trenutak kada se otvore njegova vrata. Zato smo pozvani na budnost: ne radi se toliko o nepoznatom trenutku susreta, više je riječ o tome kako se ta stvarnost događa.

Ova nas prispodoba poziva da budemo spremni primiti Krista u svim okolnostima. Kristov se dolazak može dogoditi uvijek, a počinje upravo sada. Sigurnost prisutnosti Uskrslog mijenja neočekivanost njegova dolaska. To nam daje hrabrost kad moramo ustrajati u vjeri, dok još ne možemo jasno vidjeti.

Ovu prispodobu mogu primijeniti i na sebe. Dvorana kraljevstva u kojoj me čeka zaručnik je moje srce. Zaručnik koji u meni otvara vrata kraljevstva Božjeg je Krist koji ide preda mnom i jedini može oblikovati moju najdublju čežnju: voljeti Boga i bližnjega. On u meni ljubi Očevom ljubavlju – beskrajnim praštanjem do kraja. Oslobađa me od svake izolacije i pomaže mi da ostanem u njemu, u zajedništvu s Ocem. Može li mi se i tada dogoditi da zaspim? Mogu li druge brige odagnati moju čežnju? Moja svjetiljka je molitva. Pomaže mi u stvaranju unutarnjeg jedinstva. Molitva priprema mjesto na kojem Krist može u meni prebivati . Ulje je moja vjernost molitvi. Tako ova parabola postaje poziv da u molitvi ustrajem, da ostanem pred vratima svog srca, prepoznam Zaručnika kad prođe i otvori mi vrata slavljeničke dvorane.

 Što mi pomaže da ostanem vjeran/na molitvi?

 U kojim sam nevjerojatnim okolnostima prepoznao/la Kristov dolazak?

 Koje me Isusove riječi uvjeravaju u njegovu prisutnost u mom životu?

 Koji su odnosi s drugima u molitvi već mogući?