Početkom rujna 2016. jedna od postaja Hodočašća povjerenja okupila je 7500 mladih Afrikanaca u Cotonou, u Beninu (1). Tema ovog susreta nastavit će nas nadahnjivati tijekom 2017. godine: zajedno – ne sami, nego uz podršku jednih drugima – možemo otvarati putove nade – u sebi, oko nas i za ljudsku obitelj.
Jedno od pitanja postavljenih u Cotonou bilo je ovo: »Da bismo hranili našu nadu, kako možemo napustiti pasivni stav u kojemu čekamo da promjena dođe izvana? Kako se možemo osobno angažirati?«
Hitno je da ljudi s drugih kontinenata poslušaju silne Afrikance koji teže za većom pravdom u političkim i ekonomskim odnosima: upravo to je jedan od preduvjeta koji bi im omogućili da s poletom osmisle izgradnju bolje budućnosti u vlastitim zemljama.
Sve više mladih u Africi želi pri tome upotrijebiti svoj veliki kreativni potencijal. Tada će moći ohrabriti i mlade u drugim dijelovima svijeta koji doživljavaju slične situacije.
Kako bi, u Taizéu i drugdje, nastavili razmišljanje započeto u Cotonou, slijede četiri prijedloga koji mogu pomoći u stvaranju putova nade.
Pokušat ćemo provesti ove prijedloge u praksu s jednostavnošću. Jednostavnost je, zajedno s radošću i milosrđem, jedna od triju ključnih riječi koje je brat Roger želio smjestiti u srce života Zajednice iz Taizéa.
(1) Nakon Johannesburga (1995.), Nairobija (2008.) i Kigalija (2012.), ova četvrta afrička postaja Hodočašća povjerenja na Zemlji održana je u Cotonou, u Beninu, od 31. kolovoza do 4. rujna, na poziv katoličke i metodističke Crkve ove zemlje. Osim iz samog Benina, većina sudionika došla je iz Togoa (800), Nigerije (550), Gane (100), Burkine Faso (160) i Obale Bjelokosti (50). Sveukupno je bilo zastupljeno dvadeset afričkih zemalja, a sudjelovalo je i šezdeset Europljana iz petnaest zemalja. Glavni jezici susreta bili su francuski, engleski i fon. Na zajedničkim molitvama se pjevalo i na jezicima joruba i mina.
Prvi prijedlog: Ostati čvrst u nadi; ona je stvarateljica kreativnosti
U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih. (Rimljanima 4,18)Ta je nada kao pouzdano i čvrsto sidro duše. (Hebrejima 6,19)Tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete u nj neće ući. (Luka 18,17)
U nestabilnosti današnjega svijeta, uznemiruju nas nasilje, patnja i nepravde. Sve stvorenje jeca, kao da trpi porođajne muke. I Duh sveti jeca, ali on istovremeno daje potporu našoj nadi. (vidi: Rimljanima 8,22.26). Što, dakle, možemo učiniti?
Vjera je jednostavno povjerenje u Boga. Ona ne nudi gotove odgovore, ali pomaže da nas ne obuzmu strah ili obeshrabrenje. Ona nas šalje na put, vodi nas prema angažmanu. Kroz vjeru shvaćamo da Evanđelje širi ozračje nade, protiv svake nade.
Ta nada nije lak optimizam koji zatvara oči ispred stvarnosti, nego sidro bačeno u Boga. Ona je kreativnost. Znakovi nje već se nalaze na najneočekivanijim mjestima na Zemlji.
- Hoćemo li se usuditi vjerovati u prisutnost Duha Svetoga u našim srcima te u svijetu? Možemo li se osloniti na ovu prisutnost, čak i ako je nevidljiva?
- Neka naša vjera ostane jednostavna, poput dječjeg povjerenja! To ne znači reducirati sadržaj vjere, nego držati se čvrsto onoga što je u njezinom središtu: Božja ljubav prema čovječanstvu i svim stvorenjima. Biblija nam govori o tome, od svježine početaka, kroz prepreke, pa sve do ljudske nevjere. Bog se nikada ne umara ljubiti: neka ova poruka osvježi nadu u nama!
- Kako bi nas i sve u našoj blizini prožela ova poruka, trebamo se češće okupljati na molitvu. Jednostavna ljepota molitve odražava nešto od Božjeg otajstva i može nas dovesti do osobnog susreta s Bogom.
Drugi prijedlog: Pojednostaviti svoj život i dijeliti s drugima
Isus kaže: Ja sam blaga i ponizna srca. (Matej 11,29)Besplatno primiste, besplatno dajte! (Matej 10,9)Isus reče bogatome mladiću: idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom. (Matej 19,21)
Pohlepa, utrka za novcem i uspjehom, dovodi do nepravde i frustracije. Duh dijeljenja, na koji nas Evanđelje poziva, jedan je od putova nade koji danas trebamo otvoriti.
Odabir jednostavnog života izvor je slobode i radosti. Život je tada odterećen.
Jednostavnost podrazumijeva transparentnost srca. Nije naivna, ali odbija nepovjerljivost. Ona je suprotnost dvoličnosti. Omogućuje nam da uđemo u dijalog bez straha sa svima koje susrećemo. Isus nam je svojim životom dao primjer toga.
- Što se tiče materijalnih stvari, ustrajmo u pojednostavljivanju života. To će nam dati ideje kako dijeliti s ljudima koji diljem svijeta pate od ponižavajućeg siromaštva i nepravde te onima koji su u bijegu.
- Podržimo jedni druge kako bismo ostvarili hrabre znakove nade u svojem susjedstvu, na radnom mjestu, u školi ili na fakultetu, putem društvenih ili okolišnih angažmana.
- Tražimo načine kako živjeti u većem skladu sa stvorenjem kroz jednostavan stil života, pridonoseći tako borbi protiv ekoloških katastrofa i globalnog zatopljenja. To ne obvezuje samo vođe naroda; svatko može, na primjer, trošiti više lokalnih proizvoda, više koristiti javni prijevoz itd.
- Suočimo se s ovim pitanjem: jesam li spreman slijediti Krista, Onoga koji je blaga i ponizna srca? Jesam li spreman odabrati pripadati njemu zauvijek jednostavno govoreći »da«, bez očekivanja ičega zauzvrat?
Treći prijedlog: Biti zajedno kako bi se razotkrila dinamika Evanđelja
Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu. (Djela 2,46)Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. (1 Korinćanima 12,4s)Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele! (Hebrejima 13,2)
Biblija govori o dva čovjeka, Petru i Korneliju, koji se razlikuju po svim pitanjima. Tek nakon što su se upoznali, otkrili su istinu koju dotad nitko od njih nije znao. Trebali su biti zajedno kako bi razumjeli da Duh Sveti ruši zidove i ujedinjuje one koji su mislili da su stranci. Dinamika Evanđelja se razotkriva samo kad smo zajedno. (Pročitajte: Djela apostolska 10 i 11)
Kada su kršćani podijeljeni, između denominacija ili unutar iste Crkve, evanđeoska poruka nije u potpunosti razumljiva. Hoćemo li moći koračati zajedno, ne dopuštajući međusobnim razlikama da nas rastave? Ako mi kršćani pokažemo da je jedinstvo moguće u našoj različitosti, pomoći ćemo cijelom čovječanstvu biti više ujedinjena obitelj.
- Krist ujedinjuje u jednoj zajednici muškarce i žene, djecu i starije osobe, sa svih strana, jezika i kultura, pa čak i one iz povijesno sukobljenih zemalja. Nastojimo to pokazati u svome okruženju, ondje gdje živimo.
- Da bi ostala živa, svaka je zajednica pozvana ne biti usredotočena samo na sebe. Potrudimo se razviti otvoren stav prema kršćanima koji imaju stavove drugačije od naših. Takva otvorenost srca zahtijeva trud »tumačenja«, budući da različita vjerovanja i uvjerenja mogu biti poput jezika koji su strani jedan drugome.
- Čak i ako kršćani ne mogu zaboraviti nedostatak međusobnog razumijevanja iz prošlosti, zamršene odnose koje ni danas nije jednostavno razmrsiti, hoćemo li se usuditi prihvatiti jedni druge, praštanjem i bez pokušaja utvrđivanja tko je bio u pravu ili tko je bio u krivu ? Nema pomirenja bez odricanja.
- Gostoljubivost ide ruku pod ruku s prepoznavanjem drugosti drugih. Kad su njihova uvjerenja i dalje nama neshvatljiva, možemo barem uvažiti njihovu autentičnost. Upoznavanje i otkrivanje drugih sa sobom nose neku vrstu veselja!
Četvrti prijedlog: Učvrstiti prijateljstvo kako bi se pripremio mir
Isus se ne stidi zvati nas braćom i sestrama. (Hebrejima 2,11)Isus je rekao: »Jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima.« (Matej 23,8-9). A dalje je rekao: »Tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.« (Matej 12,50)I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. (Luka 13,29)
Doprinijeti miru i međunarodnoj pravdi još je jedan put nade koji možemo otvoriti danas.
Mir na Zemlji započinje u srcu svake osobe. Prije svega, naša se srca moraju promijeniti, a to pretpostavlja jednostavan obrat koji dopušta Božjem Duhu prebivati u nama. Kada primamo mir, on će se širiti od jedne osobe do druge. »Postignite unutarnji mir i tisuće oko vas bit će spašene.« (Serafim Sarovski, ruski redovnik, 1759.-1833.)
- Pišimo svojim vlastitim životima nove stranice jednostavne solidarnosti. Prevladajmo prepreke i zidove kojima se ljudi u različitim dijelovima svijeta odvajaju: fizičke zidove, kao i zidove neznanja, predrasuda i ideologija. Budimo otvoreni prema drugim kulturama i mentalitetima.
- Ne možemo dopustiti da odbacivanje stranaca uđe u naša srca, jer odbijanje drugih je sjeme barbarstva. Umjesto da vidimo strance kao prijetnju našem životnom standardu ili našoj kulturi, primimo ih kao članove iste ljudske obitelji. Zašto ne otići u posjet izbjeglicama, jednostavno ih upoznati i slušati njihove priče? Potom - tko zna? Drugi koraci solidarnosti mogu slijediti.
- Upoznajmo one koji su drugačiji od nas. Dijelimo s onima koji misle drugačije, u dijalogu, gdje zaista slušamo jedni druge, ne ulazeći u rasprave i prije no što upoznamo drugu osobu. Možemo li naći načina da ostanemo prisutni na mjestima podjele i gradnje mostova? Pomolimo se za one koje ne razumijemo i koji nas ne razumiju.
- Znakove solidarnosti možemo stvarati i izvan granica vjere. Susret s vjernicima drugih religija potiče nas da produbimo poznavanje vlastite vjere, dok se pitamo što nam Bog želi reći i dati nam kroz ovu braću i sestre koji su toliko drugačiji od nas.