Koji je odnos s Bogom izražen riječima bojati se Boga?
Kako bi se izrazio odnos s Bogom, koriste se različite riječi. U Boga možemo vjerovati, možemo ga ljubiti i služiti mu. Katkad čujemo riječi bojati se Boga. Taj je izraz teško razumjeti, no kako se u Bibliji nerijetko nalazi, vrijedi pozorno pročitati nekoliko tekstova nastojeći bolje razumjeti njihovo značenje.
Prije svega, određeni se strah nalazi u pozadini svih religija. Očitovanje božanskog izaziva snažne osjećaje, ponekad čak i paniku i strah. Ono istovremeno zadivljuje i plaši. Ne postoji susret s neočekivanom stvarnošću Božjom bez trenutka nemira. Tako je bilo od javljanja Božjeg na brdu Sinaj pa do prvog Uskršnjeg jutra: žene koje su došle na grob «bile su u strahu» (Marko 16,8). No u Bibliji osjećaje probuđene očitovanjem božanskog gotovo isključivo slijede riječi: «Ne bojte se!» Religiozni strah po sebi nema vrijednosti. Njemu nije trajati, već mu je nestati kad dođe povjerenje.
U drugom kontekstu, strah je Božji trajna i neprolazna stvarnost. «Neokaljan strah Gospodnji ostaje svagda» (Psalam 19,10). Objašnjenje tog trajnog straha ne nalazi se u religioznom osjećaju, već u političkom jeziku toga vremena. Sporazumi o zaštiti uvjetovali su istu strahom i vjernim služenjem zaštitniku. U Božjem savezu s Izraelom, iste riječi izražavaju vjerno predanje Bogu: «Dakle Izraele, što od tebe traži Gospodin, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Gospodina, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš, da ga ljubiš i služiš Gospodinu, Bogu svome svim srcem svojim i svom dušom svojom?» (Ponovljeni zakon 10,12). Bojati se, ljubiti i služiti Bogu ovdje su istoznačice. Strah Božji više nije osjećaj već stalni stav vjernosti savezu.
U psalmima, bojati se Gospodina znači «čuvati mu savez i zapovijedi pamtiti i vršiti» (Psalam 103,18). «Koji se Gospodina boje» čine «zbor velik» vjernih okupljenih u Hramu na slavu Bogu (Psalam 22,24-26). U tom kontekstu, strah je Gospodnji otprilike ono što zovemo pobožnošću. Stoga je moguće naučavati: «Dođite djeco, i poslušajte me, učit ću vas strahu Gospodnjem» (Psalam 34,12). «Učiti strahu Gospodnjem» ne znači nikako buditi strahove, već učiti molitve i zapovijedi, uvesti nekoga u život povjerenja u Boga. «Vi što se bojite Gospoda, uzdajte se u nj» (Sirah 2,8).
Prepoznavši kako se Biblija služi riječima bojati se, možemo ih u puno slučajeva prevesti s klanjati se ili ljubiti, a strah Božji kao vjernost.
Može li strah Božji još imati značenja za nas danas?
Da se danas nerado govori o strahu Božjem opravdano je dok jezik straha sjeni činjenicu da je Bog ljubav. Kako bi se ta opasnost izbjegla, koristi se, koliko je to moguće, drugi riječnik. Ipak, u oba Zavjeta, postoje mjesta gdje je strah Gospodnji ključni izraz i tamo ga nije lako zamjeniti.
Prema proroku Izaiji, strah Božji uklanja strah od ljudi. «Ovako mi reče Gospodin, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide: Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se čega se on boji i nemajte straha. Gospodin jedini nek vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek’ vas prožme.» (8,11-13). Očito je kako Izaija poziva na hrabrost i povjerenje, no to povjerenje on naziva strahom! To je retorički izraz, no i više od toga. Izaija zna da se strahom ne upravlja. To je stoga kao da kaže: «Vi ne možete ne bojati se. Bojte se stoga Gospodina! Usredotočite na Boga svu snagu što pokreće vaš strah.» Taj strah Božji što upija sve druge strahove nije lako opisati, no on je svakako izvorom velike nutarnje slobode.
Ubrzo zatim u knjizi Izaijinoj strah je Božji Mesijina karizma: «Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg « (Izaija 11,2). Strah je Gospodnji dar Duha Svetoga, jednako kao mudrost i snaga! Taj se dar može zvati i poniznošću. Bojati se Gospodina znači prepoznati da je on izvor sveg dobra. Taj stav providnosti stajao je u središtu Isusova života: «Ja sam od sebe ne činim ništa (...) Otac koji prebiva u meni čini djela svoja» (Ivan 8,28 i 14,10).
Apostol Pavao je napisao: «Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja. Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati» (Filipljanima 2,12-13). Kako Pavao potvrđuje da spasenje dolazi po vjeri «rad oko spasenja sa strahom i trepetom» mora biti vid vjere. Vjera nije jednostavno uvjerenje, već «treperavo» povjerenje, povjerenje živo, iznenađeno, budno. Naše je spasenje čudo koje Bog «izvodi u nama» i stoga nam je tome biti pozornima. «Sa strahom i trepetom raditi» znači postajati svjesnima da je svaki tranutak susret s Bogom, jer Bog djeluje u nama u svakom trenutku.
«Koji se bojite Gospodina, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!» (Psalam 22,24). Slijed je u stihu iznenađujući: «hvalite, slavite, bojte se Gospodina»! Ovdje je strah molitva koja je dosegla točku gdje nedostaju riječi: hvala koja je postala zadivljenost, tišina i ljubav.
Pismo iz Taizéa: 2004./4
