• >
  • Na izvorima vjere >
  • Razmatranja i razmišljanja >
  • Pitanja o vjeri i Bibliji >
  • Ako je Bog milostiv, zašto Biblija sadrži prijetnje?
  hrvatski
  • Zajednica
  • Na izvorima vjere
  • Putovati u Taizé
  • Na svakom kontinentu


 
  • Molitva
    • Molitva uživo iz Taizéa
    • Uskrs 2017.: Molitva brata Aloisa
    • Biblijska čitanja za svaki dan
    • Molitve za svaki dan
    • Molitvene nakane
    • Vrijednost tišine
    • Kako pripremiti molitvu?
      • Pripremati molitvu
      • Priprema prigodnog prostora za zajedničku molitvu
      • Ikone u molitvi
  • Pjesme
    • Meditativne pjesme
    • Naučiti pjesme
  • Razmatranja i razmišljanja
    • »Put evanđelja« do izvora sv. Stjepana
    • Korizma 2020.: Poruka brata Aloisa
    • «Posve jednostavna stvarnost»
    • Tumačenje biblijskih tekstova
    • Pitanja o vjeri i Bibliji
      • Krštenje
      • Djeca: Što znači «primiti kraljevstvo Božje kao dijete»?
      • Otajstvo Božića
      • Crkva
      • Crkva i država: Što nam Biblija govori o stavu vjernika prema širem društvu?
      • Zapovijedi
      • Svemir: Koje je mjesto čovjeka u svemiru?
      • Križ
      • Što nam omogućuje da kažemo kako je Isus umro «za nas»?
      • Religije i Evanđelje
      • Euharistija
      • Euharistija s gledišta kršćana drugog stoljeća
      • Što znači «prenositi evanđelje»?
      • Vjera
      • Kako Novi zavjet govori o vjeri?
      • Što je posebnost kršćanske vjere?
      • Strah Božji
      • Ako je Isus znao da će ga Juda izdati, zašto ga je do kraja zadržao u krugu svojih bliskih prijatelja?
      • Znači li praštanje zaborav?
      • Sloboda: Jesam li još slobodan ako poslušam Kristov poziv?
      • Sloboda: Određuje li Bog sve događaje unaprijed?
      • Sreća: Imamo li pravo biti sretni dok drugi pate?
      • Mora li kršćanin vjerovati u postojanje pakla?
      • Kršćanska nada
      • Ne sudite: Zašto je Isus govorio svojim učenicima da ne sude?
      • Ljubav prema neprijateljima
      • Milosrđe
      • Ako je Bog milostiv, zašto Biblija sadrži prijetnje?
      • Božja prisutnost: Ako je Bog prisutan u svakome, što tu vjera može pridonijeti?
      • Pomirenje: Koje su pretpostavke za stvaran dijalog između kršćana različitih vjeroispovijesti?
      • Raznolikost i pomirenje?
      • Grijeh
      • Patnji nevinih
      • Jesu li razlike između kršćana nedostatak ili prednost?
      • Svijet : Možemo li svijet doista učiniti boljim?
    • Svjedoci Krista
      • Sveti Irenej iz Lyona
      • Majka Tereza
      • Sveti Ivan Zlatousti
        (344. – 407.): zapanjujuća modernost
      • Sveti Augustin (354 – 430 g.)
      • Važnost Dietricha Bonhoeffera (1906.-1945.)
      • Put pomirenja: brat Roger
      • Jeremija
      • Dorotej iz Gaze (6. stoljeće): poniznost i zajedništvo
      • Pierre Teilhard de Chardin (1881-1955): Uzimati svijet za ozbiljno
      • Prorok koji tješi (Izaija 40 - 55)
    • Riječi brata Aloisa
      • Crkva Pomirenja ima 50 godina
      • Godišnjica smrti brata Rogera
      • Uskrsli Krist nas je učinio strastvenim tražiteljima zajedništva
      • Božja ljubav, izvor ljudske solidarnosti
      • U sjećanje na brata Rogera
      • U Zajedništvu s istočnim kršćanima
      • Kada dijelimo nešto s drugima, Bog nam daje radost življenja
      • Zajedništvo počinje slušanjem drugoga
    • Godišnja pisma
      • Brat Alois 2021.: Nada protiv svake nade
      • Brat Alois 2019.: Ne zaboravimo gostoljubivost!
      • brat Alois 2018.: Neiscrpna radost
      • Brat Alois za 2017.: Zajedno otvarati putove nade
      • Brat Alois za 2017.: Poziv crkvenim vođama za 2017. godinu
      • Brat Alois 2017.: Prema jedinstvu europskoga kontinenta
      • Brat Alois 2016.: Hrabrost milosrđa
      • Taizé 2015.
      • brat Alois za 2012.-2015.: Prema novoj solidarnosti
      • Brat Alois 2015.: Četiri prijedloga za 2015.
      • Brat Alois 2014.: Četiri prijedloga da bismo »tražili vidljivo zajedništvo svih koji ljube Krista«
      • brat Alois za 2013.: Četiri prijedloga kako bismo otkrili izvore povjerenja u Boga
      • brat Alois za 2011.: Pismo iz Čilea
      • brat Alois za 2010.: Pismo iz Kine
      • brat Alois za 2009.: Pismo iz Kenije
      • Za otvorenu i solidarnu Europu
      • brat Alois za 2008.: Pismo iz Cochabambe
      • Pismo onome tko bi želio slijediti Krista
      • Poziv na pomirenje među kršćanima
      • brat Roger za 2007.: Pismo iz Kalkute
      • brat Roger za 2006.: Nedovršeno pismo
      • brat Roger za 2005.: Budućnost mira
    • Pismo iz Taizéa - svjedočanstva
      • Dijeliti ono što imamo
      • Neograničeno suosjećanje
      • Želja za praštanjem
    • Prema novoj solidarnosti
      • »Prema novoj solidarnosti«: 2012. - 2015.: Tri godine zajedničkog traganja
      • Skupina za razmatranje »Prema novoj solidarnosti«: U Taizéu, produbljivanje razmatranja s mladima
      • Teme
        • Preskakati zidove razdvajanja
      • U osluškivanju mladih...
        • U osluškivanju mladih u Aziji
        • U osluškivanju mladih u Europi
        • Na putu prema novoj solidarnosti: Slušamo mlade iz Amerike
 

Ako je Bog milostiv, zašto Biblija sadrži prijetnje?

Biblija prikazuje sliku Boga koji je Ljubav i koji želi da ljudi imaju život u punini. Iako nam ovo uvjerenje dolazi po Isusu Kristu, ono se nalazi već u knjigama izraelskog naroda (Stari zavjet). Biblija počinje s pričom o stvaranju, stavljajući u glavnu ulogu Boga koji ne zadržava za sebe ono što ima, nego, naprotiv, želi sve podijeliti s drugim bićima kojima daruje postojanje. Nakon ovoga dolazimo do srca židovske vjere, priče o Bogu koji oslobađa grupu robova i pretvara ih u svoj narod koji je pozvan kvalitetom svoga zajedničkoga života biti znakom Božje prisutnosti i suosjećanja usred svega stvorenog.

Štoviše, Bog nikada ne napušta svoj plan ljubavi. Kad se njegov narod okrene od njega, Bog neprekidno traži načine da ih vrati na pravi put. Uvijek spreman na praštanje i na taj način različit od ljudi (vidi Izaija 55, 6-9), Bog se pokazuje kao «Bog milosrdan i blag, spor na srdžbu, sama ljubav i vjernost» (Psalam 86, 15). No, ako je Bog opisan kao «spor na srdžbu», znači li to da se ponekad može naljutiti? Tijekom putovanja Izraelaca kroz pustinju čitamo da je u nekoliko navrata «planuo Jahvin gnjev protiv naroda» koji je bio neposlušan (Brojevi 11, 33; 11, 1; 12, 9). Osim toga, u proročkim knjigama ponekad vidimo da se ti Božji ljudi katkad protiv grijeha naroda dižu sa žestinom, pa čak i zgražanjem. Danas je, u svakom slučaju, ljudima teško razumjeti kako prijetnje i gnjev mogu ići ruku pod ruku s Bogom milosrđa i praštanja.

Ipak, ne bismo smjeli Božju «srdžbu» gledati kao dijametralno suprotstavljenu njegovom praštanju, već radije kao dvije strane iste medalje. Spomen «srdžbe» ili «gnjeva» koristi se za naglašavanje činjenice da Božja ljubav ne može tolerirati ništa što sprječava ili uništava život, ukratko - ono što nazivamo zlim. Ako Bog uistinu ljubi, ne može ravnodušno gledati kako se toj ljubavi podsmjehuje ili je se odbacuje, jer bi se na taj način morao pomiriti s činjenicom da njegova namjera – dati nam život u punini – neće uspjeti.

Kad nam Biblija donosi riječi koje su očito grube, trebalo bi ih interpretirati kao krik Božjega srca – ili srca njegovog glasnogovornika – koji naglašava posljedice odbacivanja ljubavi koja je, bez obzira na sve, uvijek ponuđena. Daleko od kontradikcije s ljubavlju, ono što se naziva «Božjom srdžbom» jest, paradoksalno, izraz te ljubavi koja je privremeno onemogućena ljudskom slobodom. Ali tada se javlja pitanje: ako je Bog ljubav, ne mora li ta ljubav na kraju prevladati sva opiranja? Pravi problem, znači, nije znati postoji li u Bogu srdžba, nego kako ta srdžba može dostići svoj kraj, eliminirajući zlo bez nasilja nad slobodom drugih.

Omogućuje li nam Evanđelje da riješimo dilemu odbijene ljubavi?

Biblijska vizija Boga naizgled nam postavlja dilemu: s jedne strane, sve što Bog može učiniti jest ljubiti, a s druge strane, ne može tolerirati zlo. Rečeno biblijskim jezikom, božanska se ljubav čini predodređenom za podjelu u dva dijela, milosrđe i srdžbu, a da nijedno od njih nikada ne prevlada.

Iskustva proroka pokazuju put iz ove dileme. Prvi od svih, Hošea, dužan je oženiti se nevjernom ženom. Povrijeđen prijevarom svoje žene, prorok joj prijeti, ali ubrzo shvaća da bi, zbog svoje ljubavi prema njoj, ranivši nju jednako toliko, ili čak i više, ranio sebe. Stoga dolazi do zaključka da je ono što čovjek doživljava kao božansku srdžbu zapravo samo vanjski izraz Božje patnje kad vidi da se njegova ljubav odbacuje.

Prorok Jeremija nastavlja tim putem. Suočen s odbijanjem naroda da posluša upozorenja koja je pozvan navijestiti u Božje ime, Jeremija je razdrt sukobom između tih dviju strana: «Nek oči moje suze rone danju i noću, i neka ne prestanu, jer je strašno slomljena djevica, kći naroda moga, ranom neobično ljutom» (14, 17). Kroz bol i tugu svoga srca, on postaje veza između svojih sunarodnjaka i svoga Boga. Još jedan korak i dolazimo do tajanstvenog lika Božjeg sluge (Izaija 53). Baš poput Jeremije, ovaj nevini lik, poslan od Boga, na sebe uzima patnju koju krivci ne mogu priznati; ali i više od toga, pretpostavljajući da neprepoznata patnja koju im on donosi liječi. To je kao da praštanje može bolje dostići svoj cilj ako ne dolazi odozgo, nego odozdo, ako je izraženo solidarnošću koja se živi među griješnicima, koja ide do samog kraja.

Ovaj nam razvoj daje ključ za razumijevanje Isusove sudbine: «Krist je trpio za vas (…) On koji grijeha ne učini. On koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste.» (1 Petrova 2, 21-24).

U Kristovom daru njegova života stoga naziremo ono što Sveti Ivan, u veličanstvenom kratkom izrazu, naziva «srdžbom Jaganjčevom» (Otkrivenje 6, 16). Ako je «božanska srdžba» drugo ime za muku odbačene ljubavi, tada ta ljubav svoj cilj može postići samo ako u potpunosti pretpostavlja posljedice takvog odbacivanja. Srdžba se stoga mora preobraziti u solidarnost u patnji, postajući neraspoznatljiva od krajnjeg milosrđa. Ne pružajući otpor zlu, Krist ga uvlači u beskraj dobrote. Smrt gubi svoj žalac (vidi 1 Korinćanima 15, 54-57) kako bi postala put u Život.

Obnovljeno: 24. srpnja 2008

Svakidašnja biblijska čitanja

Ned, 28. veljače
Na gori Isus se preobrazi pred učenicima. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!”
Mk 9,2-10
više...

Kalendar

 Pretraži zbivanja

Rad braće

Rad braće

Zajednica

  • Najnovija zbivanja
  • Poziv i povijest
  • Brat Roger, osnivač Zajednice
  • Drugi o Taizéu
  • Braća na drugim kontinentima
  • Rad braće
  • Solidarnost
  • Godišnjice 2015.: Prema novoj solidarnosti

Na izvorima vjere

  • Molitva
  • Pjesme
  • Razmatranja i razmišljanja

Putovati u Taizé

  • Zaštita osoba
  • Najnovija zbivanja
  • Susreti mladih
  • Obavijesti za susrete mladih 2020.
  • Obavijesti za susrete mladih 2021.
  • Zajedničko putovanje
  • Putovati u Taizé
  • Multimedija

Na svakom kontinentu

  • Europski susret u Wrocław
  • Afrika
  • Amerika
  • Azija/Pacifik
  • Bliski istok
  • Europa
  • Male privremene zajednice mladih

Copyright © Ateliers et Presses de Taizé

O ovoj web stranici

[ Vrh stranice | Mapa stranice | Početna stranica]

  • Početak zajedničkih molitava u Taizéu
  • Kontakt
  • Vijesti iz Taizéa putem e-maila
  • Autorska prava