U Evanđelju čujemo Isusov poziv: «Slijedi me!» Možemo li mu odgovoriti predajući se za cijeli život?

U svima nama postoji želja za sretnom budućnošću. No, možemo imati dojam da smo uvjetovani mnogim ograničenjima, pa nas ponekad vreba obeshrabrenost.

A ipak, Bog je prisutan: «Blizu je kraljevstvo Božje» (Marko 1,15). Njegovu prisutnost naziremo kada prihvatimo naše životne okolnosti, onakve kakve jesu, i postanemo stvaraocima počevši od njih.

Nitko se ne bi želio izgubiti u snovima o idealnom životu. Prihvatimo ono što jesmo kao i ono što nismo.

Potraga za sretnom budućnošću uključuje izbore.

Neki ljudi donose hrabre odluke kako bi slijedili Krista u obiteljskom životu, u društvu, zauzimajući se za druge. Ima i onih koji se pitaju: kako slijediti Krista na putu celibata?

Želio bih, koliko god mogu, ohrabriti svakoga tko razmišlja o doživotnoj odluci:

Kada se suočiš s ovakvim izborom, možda ćeš oklijevati. No, ako kreneš dublje, pronaći ćeš radost u potpunom davanju sebe. Blago onima koji se ne prepuštaju strahu, nego prisutnosti Duha Svetoga.

Možda ti je teško povjerovati kako te Bog osobno poziva i čeka tvoju ljubav. Tvoje je postojanje dragocjeno u njegovim očima.

Pozivajući te, Bog ti ne naređuje što činiti. Njegov je poziv prije svega osobni susret. Primi Kristovu dobrodošlicu i otkrit ćeš kojim putem krenuti.

Bog te poziva na slobodu. Ne pretvara te u pasivnu osobu. Po svojem Duhu Svetome, Bog boravi u tebi, ali ne postavlja se na tvoje mjesto. Naprotiv, Bog budi neslućene snage.

Kada si mlad, možeš se bojati i biti u iskušenju ne izabrati, kako bi sve mogućnosti ostavio otvorenima. No, kako ćeš pronaći ispunjenje ako ostaješ na raskrižju?

Prihvati da u tebi postoji neispunjena čežnja, pa i neodgovorena pitanja. Povjeri sebe otvorenoga srca. U Crkvi postoje ljudi koji te mogu slušati. Takvo će ti slušanje s vremenom omogućiti da raspoznaš kako se dati u potpunosti.

Slijedeći Krista, nismo sami. Nošeni smo otajstvom zajedništva koje je Crkva. U njemu naše «da» postaje slavlje.

Slavlje koje može biti neodlučno, koje čak može izrasti iz naše bijede, ali koje će na kraju postati vrelo radosti koja izvire cijeli život.