• >
  • Na izvorima vjere >
  • Razmatranja i razmišljanja >
  • Pitanja o vjeri i Bibliji >
  • Grijeh
  hrvatski
  • Zajednica
  • Na izvorima vjere
  • Putovati u Taizé
  • Na svakom kontinentu


 
  • Molitva
    • Molitva uživo iz Taizéa
    • Biblijska čitanja za svaki dan
    • Molitve za svaki dan
    • Molitvene nakane
    • Vrijednost tišine
    • Kako pripremiti molitvu?
      • Pripremati molitvu
      • Priprema prigodnog prostora za zajedničku molitvu
      • Ikone u molitvi
  • Pjesme
    • Meditativne pjesme
    • Naučiti pjesme
  • Razmatranja i razmišljanja
    • »Put evanđelja« do izvora sv. Stjepana
    • Korizma 2020.: Poruka brata Aloisa
    • «Posve jednostavna stvarnost»
    • Tumačenje biblijskih tekstova
    • Pitanja o vjeri i Bibliji
      • Krštenje
      • Djeca: Što znači «primiti kraljevstvo Božje kao dijete»?
      • Otajstvo Božića
      • Crkva
      • Crkva i država: Što nam Biblija govori o stavu vjernika prema širem društvu?
      • Zapovijedi
      • Svemir: Koje je mjesto čovjeka u svemiru?
      • Križ
      • Što nam omogućuje da kažemo kako je Isus umro «za nas»?
      • Religije i Evanđelje
      • Euharistija
      • Euharistija s gledišta kršćana drugog stoljeća
      • Što znači «prenositi evanđelje»?
      • Vjera
      • Kako Novi zavjet govori o vjeri?
      • Što je posebnost kršćanske vjere?
      • Strah Božji
      • Ako je Isus znao da će ga Juda izdati, zašto ga je do kraja zadržao u krugu svojih bliskih prijatelja?
      • Znači li praštanje zaborav?
      • Sloboda: Jesam li još slobodan ako poslušam Kristov poziv?
      • Sloboda: Određuje li Bog sve događaje unaprijed?
      • Sreća: Imamo li pravo biti sretni dok drugi pate?
      • Mora li kršćanin vjerovati u postojanje pakla?
      • Kršćanska nada
      • Ne sudite: Zašto je Isus govorio svojim učenicima da ne sude?
      • Ljubav prema neprijateljima
      • Milosrđe
      • Ako je Bog milostiv, zašto Biblija sadrži prijetnje?
      • Božja prisutnost: Ako je Bog prisutan u svakome, što tu vjera može pridonijeti?
      • Pomirenje: Koje su pretpostavke za stvaran dijalog između kršćana različitih vjeroispovijesti?
      • Raznolikost i pomirenje?
      • Grijeh
      • Patnji nevinih
      • Jesu li razlike između kršćana nedostatak ili prednost?
      • Svijet : Možemo li svijet doista učiniti boljim?
    • Svjedoci Krista
      • Sveti Irenej iz Lyona
      • Majka Tereza
      • Sveti Ivan Zlatousti
        (344. – 407.): zapanjujuća modernost
      • Sveti Augustin (354 – 430 g.)
      • Važnost Dietricha Bonhoeffera (1906.-1945.)
      • Put pomirenja: brat Roger
      • Jeremija
      • Dorotej iz Gaze (6. stoljeće): poniznost i zajedništvo
      • Pierre Teilhard de Chardin (1881-1955): Uzimati svijet za ozbiljno
      • Prorok koji tješi (Izaija 40 - 55)
    • Riječi brata Aloisa
      • Crkva Pomirenja ima 50 godina
      • Godišnjica smrti brata Rogera
      • Uskrsli Krist nas je učinio strastvenim tražiteljima zajedništva
      • Božja ljubav, izvor ljudske solidarnosti
      • U sjećanje na brata Rogera
      • U Zajedništvu s istočnim kršćanima
      • Kada dijelimo nešto s drugima, Bog nam daje radost življenja
      • Zajedništvo počinje slušanjem drugoga
    • Godišnja pisma
      • Brat Alois 2021.: Nada protiv svake nade
      • Brat Alois 2019.: Ne zaboravimo gostoljubivost!
      • brat Alois 2018.: Neiscrpna radost
      • Brat Alois za 2017.: Zajedno otvarati putove nade
      • Brat Alois za 2017.: Poziv crkvenim vođama za 2017. godinu
      • Brat Alois 2017.: Prema jedinstvu europskoga kontinenta
      • Brat Alois 2016.: Hrabrost milosrđa
      • Taizé 2015.
      • brat Alois za 2012.-2015.: Prema novoj solidarnosti
      • Brat Alois 2015.: Četiri prijedloga za 2015.
      • Brat Alois 2014.: Četiri prijedloga da bismo »tražili vidljivo zajedništvo svih koji ljube Krista«
      • brat Alois za 2013.: Četiri prijedloga kako bismo otkrili izvore povjerenja u Boga
      • brat Alois za 2011.: Pismo iz Čilea
      • brat Alois za 2010.: Pismo iz Kine
      • brat Alois za 2009.: Pismo iz Kenije
      • Za otvorenu i solidarnu Europu
      • brat Alois za 2008.: Pismo iz Cochabambe
      • Pismo onome tko bi želio slijediti Krista
      • Poziv na pomirenje među kršćanima
      • brat Roger za 2007.: Pismo iz Kalkute
      • brat Roger za 2006.: Nedovršeno pismo
      • brat Roger za 2005.: Budućnost mira
    • Pismo iz Taizéa - svjedočanstva
      • Dijeliti ono što imamo
      • Neograničeno suosjećanje
      • Želja za praštanjem
    • Prema novoj solidarnosti
      • »Prema novoj solidarnosti«: 2012. - 2015.: Tri godine zajedničkog traganja
      • Skupina za razmatranje »Prema novoj solidarnosti«: U Taizéu, produbljivanje razmatranja s mladima
      • Teme
        • Preskakati zidove razdvajanja
      • U osluškivanju mladih...
        • U osluškivanju mladih u Aziji
        • U osluškivanju mladih u Europi
        • Na putu prema novoj solidarnosti: Slušamo mlade iz Amerike
 

Grijeh

Trebamo li žaliti zbog svojih grijeha?

Shvativši što je učinio zatajivši Krista, apostol je Petar «gorko zaplakao» (Matej 26,75). Nekoliko tjedana kasnije, na Duhove, podsjetio je stanovnike Jeruzalema kako je sramotno da je Isus, nedužnik, smaknut. «Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i ostalim apostolima: Što nam je činiti, braćo?» (Djela 2,37) Žalost slijedi krivicu kao sjenka koje se teško riješiti.

Žalost ima dva lica. Može nas potopiti u očaj ili dovesti do pokajanja. Razočaravši samoga sebe, Petar je mogao očajavati. Postoji «svjetovna žalost koja rađa smrću». No spomen na Kristovu ljubav prema njemu obraća Petrove suze u «žalost po Božju koja rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem» (2 Korinćanima 7,10). Žalost mu je bila prolazno stanje, uska vrata koja vode u život. Žalost pak, koja vodi u smrt, mučno je kajanje onih koji vjeruju samo vlastitim mogućnostima. Kada su te nedostatne, oni se počnu prezirati ili čak sami sebe mrziti.

Možda se bez tuge nije moguće pokajati. No razlika između to dvoje je neizmjerna. Pokajanje je dar Božji, skriveno djelovanje Duha Svetoga što privlači čovjeka k Bogu. Ne treba mi Bog da bih žalio zbog svojih pogrešaka, to mogu i sam. Žalovanje nas usredotočuje na nas same. Pokajanje nas, pak, okreće k Bogu, daje nam zaboraviti sebe i predati se njemu. Žaljenje ne ispravlja učinjene pogreške, ali Bog, kad mu dođem u pokajanju «kao maglu rastjeruje moje opačine» (Izaija 44,22).

«Zgriješiti» znači «promašiti cilj». Kako nas je Bog stvorio da živimo s njim u zajedništvu, grijeh je odvajanje od Boga. Žaljenje nas nikako ne može osloboditi od te udaljenosti od Boga. Vodi li nas daljnjem povlačenju u same sebe, može nas odvesti još dalje od Boga i tako još otežati grijeh! Isus je to opisao ponešto zagonetnim riječima, grijeh je «što ne vjeruju u mene» (Ivan 16,8). Korijen grijeha, jedini grijeh u najdubljem smislu riječi, je nedostatak povjerenja, neotvaranje ljubavi Kristovoj.

Jednoga je dana neka žena došla Isusu. Plakala je i oprala mu noge svojim suzama. Dok su drugi bili zgranuti, Isus je razumio i divio joj se. Žaljenje zbog grijeha koje je počinila nije tu ženu paraliziralo. Ona je imala povjerenja i više nije mislila na sebe. I Isus reče: «Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo» (Luka 7,47). Po tim riječima ona nije imala što žaliti. Tko može žaliti što je puno ljubio? Po milosti Božjoj, naši nas grijesi mogu navesti da više ljubimo. I tada se žalost treba okrenuti u zahvalnost: «Svagda i za sve zahvaljujte Bogu» (Efežanima 5,20).

Što je istočni grijeh?

Od kada se pojavio život, postoji i zagonetka smrti. U životinjskom se svijetu smrt može činiti prirodnom, no za ljude je ona uvijek bila pitanje. Zašto oni koje ljubimo moraju zauvijek otići? Mi želimo sretno živjeti, bez da naša sreća odjednom prestane. Tako je od početka vremena čežnja za sretnim životom poticala različite slike «zlatnih vremena» kada je «sve još bilo na svome mjestu». Priče na tu temu nastoje objasniti kojom se greškom javila smrt.

I Biblija crpi iz tih tradicija. Knjiga Postanka počinje slavljenjem izvorne dobrote stvorenja (poglavlja 1 i 2). Zatim postavlja životne probleme, osobito smrt i bratoubilačko nasilje, u vezu s pogreškama počinjenim na početku (poglavlja 3 i 4). No zapanjujuće je u toj biblijskoj pripovijesti da su ti istočni grijesi jednaki kao naši: odbijanje povjerenja u Boga, izricanje polu-istina kako bismo sebe opravdali, pripisivanje svojih krivica drugome, odbijanje preuzimanja odgovornosti za svoja djela. Bez da odgovara na pitanje zašto zlo postoji, Knjiga Postanka predaje odgovornost svakom čitatelju. Mi smo Adam ili Eva, Kain i Abel.

U Novom Zavjetu istočni grijeh dobiva nešto određeniji pojam. Za apostola Pavla, Adam predstavlja jedinstvo ljudskog roda i Adamova greška znači da, što se grijeha tiče, među ljudima nema razlike: «Svi su pod grijehom, kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga» (Rimljanima 3,9-10). No Pavao se bavi Adamom jer mu to daje mogućnost govoriti o utjecaju Kristovu, koji je jednako tako sveopći, još i više nego zaraznost grijeha: «Ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu» (Rimljanima 5,15).

Govor o istočnom grijehu je tako način da se kaže da je spasenje sveopće prije nego osobno. Krist nije došao pokupiti nekolicinu iz zloga svijeta, već spasiti čovječanstvo. Svi su grješnici, praznih ruku pred Bogom. No Bog pruža svima dar svoje ljubavi. «Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio» (2 Korinćanima 5,19). Krist je donio «svim ljudima opravdanje i život» (Rimljanima 5,18). Nitko po svojim vlastitim snagama ne može naći izlaz iz slijepih ulica koje su sudbina sveg čovječanstva. No po Kristu je čovječanstvo spašeno i tako svi mogu to spasenje primiti u svoj život.

Isus se na istočni grijeh osvrnuo na svoj način: «Iz srca čovječjega izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva...» (Marko 7,21). Ipak on nije puno osuđivao, on je bio samilostan. Postavši svjesni da svaki čovjek trpi od rana grijeha, možda i mi postanemo milosrdniji. Nasljedujući Krista, pozvani smo prije svega liječiti, a ne nemilosrdno optuživati. To nije pitanje podcjenjivanja ozbiljnosti zla, već znanja da ne postoji grijeh kojeg Krist nije došao ukloniti dajući svoj život na križu.

Pismo iz Taizéa: 2003./5

Obnovljeno: 2. rujna 2004

Svakidašnja biblijska čitanja

Ned, 18. travnja
Uskrsli Isus stane posred svojih učenika i reče im: «Mir vama!»
Lk 24,35-48
više...

Kalendar

 Pretraži zbivanja

Rad braće

Rad braće

Zajednica

  • Najnovija zbivanja
  • Poziv i povijest
  • Brat Roger, osnivač Zajednice
  • Drugi o Taizéu
  • Braća na drugim kontinentima
  • Rad braće
  • Solidarnost
  • Godišnjice 2015.: Prema novoj solidarnosti

Na izvorima vjere

  • Molitva
  • Pjesme
  • Razmatranja i razmišljanja

Putovati u Taizé

  • Zaštita osoba
  • Najnovija zbivanja
  • Susreti mladih
  • Obavijesti za susrete mladih 2020.
  • Obavijesti za susrete mladih 2021.
  • Zajedničko putovanje
  • Putovati u Taizé
  • Multimedija

Na svakom kontinentu

  • Europski susret u Wrocław
  • Afrika
  • Amerika
  • Azija/Pacifik
  • Bliski istok
  • Europa
  • Male privremene zajednice mladih

Copyright © Ateliers et Presses de Taizé

O ovoj web stranici

[ Vrh stranice | Mapa stranice | Početna stranica]

  • Početak zajedničkih molitava u Taizéu
  • Kontakt
  • Vijesti iz Taizéa putem e-maila
  • Autorska prava