Otvorivši Evanđelje, svatko si može reći: ove su Isusove riječi poput nekog drevnog pisma napisanog nepoznatim jezikom, no kako mi ih je uputio netko tko me ljubi, nastojat ću razumjeti smisao i u djelo provesti to malo što sam shvatio…
Na početku nije važno široko znanje. S vremenom će nam biti od velike vrijednosti. No, Otajstvo Vjere čovjek počinje naslućivati srcem, svojom dubinom. Spoznaje slijede. Nije sve dano odjednom. Unutarnji se život razvija korak po korak. Danas, više nego prije, u vjeru prodiremo postupno.
U dubini čovjeka postoji čežnja za jednom prisutnošću, tiha želja za zajedništvom. Ne zaboravimo nikada da je već ta jednostavna želja za Bogom početak vjere.
Uz to, nitko nije u stanju sam shvatiti čitavo Evanđelje. Svatko može reći: «U tom jedinstvenom zajedništvu koje je Crkva, ono što ja od vjere ne razumijem, shvatili su drugi i oni iz toga žive. Ne pouzdajem se samo u svoju vjeru već i na vjeru kršćana svih vremena, onih koji su bili prije nas, od vremena Marije i apostola do danas. I svakim se novim danom iznutra pripravljam položiti svoje povjerenje u Otajstvo Vjere.»
Onda postaje jasno da je vjera - povjerenje u Boga - posve jednostavna stvarnost, tako jednostavna da je svatko može primiti. Ona je kao tisuću puta obnovljeni polet kroz cijeli naš život, do posljednjeg našeg daha.
brat Roger iz Taizéa
