Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. Jedan drugome reče: »Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu.« Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. Onda rekoše: »Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji! « Gospodin se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Gospodin reče. »Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.« Tako ih Gospodin rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji. (Knjiga postanka 11,1–9)

Vidi li Biblija različitost kao dobru stvar koju treba poticati? Ili je različitost problem? Prije svega, mogla bi se istaknuti pozitivna strana raznolikosti: U prvom poglavlju knjige Postanka Bog svojom riječju stvara svijet koji nastanjuju svakakva živa bića – sve vrste biljaka, ribe, ptice, životinje i konačno ljudi. Raznolikost stvorenog odražava dakle neiscrpno bogatstvo božanskog bića.

Ali također znamo da različitost – iako nam je namijenjena od Boga i dobra je sama po sebi – može dovesti do podjela i sukoba u stvarnom životu. Čovjek nije slobodan od ljubomore, kroz koju razlike mogu prerasti u neprijateljstvo i dovesti do odbacivanja drugoga. Svatko želi biti ne samo dio cjeline, nego sama cjelina.

Iako je različitost u Bibliji dobra stvar, ona nije posljednja riječ. U svojim opisima »dolazećeg vijeka« proroci govore o pomirenju neprijateljskih naroda i Stvorenja u cjelini: »Tada će vuk živjeti s janjetom, ris će ležati s kozlićem. Tele i lav zajedno pasu, a djetešce ih može voditi. « (Izaija 11,6) Ljudi željno očekuju da se sve podjele prevladaju i čovječanstvo živi u shalom, miru i ispunjenju, u svijetu tsedeq, ispravnih odnosa među ljudima, s prirodom i s Bogom. Čini se da ovdje jedinstvo ima prednost nad individualnim identitetom.

No, postoje različiti oblici jedinstva. Drevna legenda o Babilonskoj kuli govori mnogo o tome. Nedvojbeno se temelji na viziji zigurata drevne Mezopotamije, tih kolosalnih hramova koji se podižu u visinu. Izgrađeni na ravnici, bili su pokušaj stvaranja »svete planine« na kojoj bi se susreli bogovi. Za Hebreje je to bio pokušaj da kontroliraju bogove i zauzmu njihovo mjesto. Priča je, dakle, upozorenje protiv oblika ljudskog jedinstva koje se suprotstavlja Bogu. Ljudi se udružuju kako bi izgradili grad i »toranj s vrhom do neba«. Bog pobrka jezik graditelja i raspršuje ih u četiri glavna smjera. Različitost se ovdje ne pojavljuje kao apsolutno dobro, već kao manje zlo, kao zaštita od jednoličnosti koja je motivirana pretjeranim samopouzdanjem i neutaživom žeđi za moći: »Ništa im neće biti neostvarivo što god naume izvesti!«

Za autora ove priče prisilna uniformnost nije rješenje. Veliko pitanje koje ova biblijska priča postavlja je kako pomiriti različitost i jedinstvo, kako izgraditi zajednicu koja ne briše razlike i slobodu onih koji su uključeni, već im omogućuje da sudjeluju u zajedničkom doprinosu stvaranju. Hebrejska Biblija, Stari zavjet, ostavlja otvorenom mogućnost drugačije vrste jedinstva koje će se ostvariti u Božje vrijeme.

Ova mogućnost postaje stvarnost u drugom poglavlju Djela apostolskih, u izvješću o događajima na Pedesetnicu. Tu ne vidimo ni okamenjenu uniformnost ni neobaveznu raznolikost. Ne jedan jezik kojim govore svi, već međusobno razumijevanje na svim jezicima svijeta. Razlike ostaju, ali sada su dio veće cjeline, očitovanje »različitih Božjih milosti« (1. Petrova 4,10). Ovo je plod Duha ljubavi poslan vjernicima. Nije li ljubav jedini izvor istinskog jedinstva, budući da poštuje jedinstvo svakog elementa stvarajući neraskidive veze?

 Koji su aspekti našeg današnjeg svijeta slični situaciji u Babilonu prije Božje intervencije? Što možemo učiniti za jedinstvo koje ne uništava razlike među ljudima?

 Postoje li granice različitosti? Ako da, kako ih možemo pronaći?

 Kako da razlike ne završe neprijateljstvom ili rivalstvom?