»Tijekom Prvog svjetskog rata, 1917. u Rusiji je izbila Oktobarska revolucija. Komunisti su preuzeli vlast i Rusija se povukla iz rata. Latvija je, zajedno s drugim baltičkim zemljama, proglasila nezavisnost 1918. godine, ali je svejedno morala voditi rat za nezavisnost i čekati do 1921. da bi joj ona bila priznata.
Priznanje Republike Latvije značilo da je zemlja našla svoje mjesto na karti svijeta po prvi put u 1921. Kārlis Ulmaniskroz, junak borbe za neovisnost, postao je premijer i poticao sustav parlamentarne demokracije. Zatim je osvojio nekoliko premijerskih mandata. Godine 1934. suspendirao je ustav i proglasio se nacionalističkim predsjednikom države. To je bio autoritarni režim u kojem je kult ličnosti igrao veliku ulogu.
Prema Paktu Ribbentrop-Molotov između nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza, baltičke su se države nalazile u sovjetskoj zoni utjecaja. Godine 1940., Sovjeti su napali Latviju. Dana 25. ožujka 1941. godine dogodile su se prve masovne deportacije u Sibir. Zatim su u srpnju 1941. godine nacisti napustili pakt i zauzeli baltičke zemlje.
Na početku Drugog svjetskog rata bilo je oko 2 milijuna Latvijaca. Tijekom Drugog svjetskog rata, oko 200.000 ih je umrlo. Postojala je i velika židovska populacija, ali je oko 75.000 Židova umrlo. Godine 1944. zemlju su ponovno zauzeli Sovjeti, a oko 250.000 ljudi je otišlo. Na kraju Drugog svjetskog rata, zapadne su zemlje, želeći smiriti Sovjetski Savez, vratile 80.000 Latvijaca Sovjetima. Tako je zemlja izgubila trećinu svoje populacije tijekom 10 godina. Te rane ostaju. Oni za koji su mislili da su im prijatelji više su ih puta izdali tijekom povijesti.
Od 1945. došlo je do masivnog useljavanja Rusa, Ukrajinca i Bjelorusa. Mnogi su došli u dobroj vjeri je im se nudio bolji život i radna mjesta u novootvorenim tvornicama. Došli su ili su bili poslani kako bi pomogli u napretku Saveza. Međutim, to je bila i službena politika kako bi se pokušalo osigurati da Latvijci ne budu većina u vlastitoj zemlji. To je gotovo uspjelo.
Dana 20. lipnja 1945. dogodila se druga masovna deportacija Latvijaca u Sibir. Ukupno je oko 150.000 osoba između 1945. i 1952. poslano u gulage, logore za prisilni rad u Sibiru. Sandra Kalniete, bivša ministrica vanjskih poslova Latvije, rođena je u logoru. Njezina autobiografija ’U plesnim cipelama na sibirski snijeg’, govori o njenoj obitelji koja je bila deportirana, a mogućnost da se vrate u Latviju dobila je tek u 1950.
Godine 1989. u zemlji je bilo 52% etničkih Latvijaca, a ostatak je stanovništva bio od drugdje. Dakle, Latvijci su jedva bili većina.
Uz glasnost i perestrojke u SSSR-u i promjene u Istočnoj Europi, Baltičke su države izrazile želju za ponovnom neovisnošću. Godine 1988. formiran je ljudski lanac između Tallinna i Vilniusa, prolazeći kroz Latviju i pokrećući ’Pjevajuću revoluciju’. U tim su zemljama, gdje tradicionalna pjesma oduvijek igra važnu ulogu, glazbena okupljanja okupila i osnažila ljude.
Latvija je proglasila neovisnost 4. svibnja 1990. godine, ali je tek 21. kolovoza 1991. padom Sovjetskog Saveza nakon pokušaja puča postala neovisna. U starom gradu Rigi, u blizini katoličke katedrale, nalazi se spomenik demonstrantima koje je ubila Crvena armija.
Dan proglašenja Republike Latvije je 18. studeni kada je proglašeno da je sovjetska okupacija nezakonita i da prvo proglašenje neovisnosti ostaje na snazi kao da do okupacije nikad nije ni došlo.
Godine 1990. broj stanovnika je bio oko 2,7 milijuna, ali je danas manje od 2 milijuna. Latvijci nastavljaju napuštati svoju zemlju, sada uglavnom iz ekonomskih razloga, da bi otišli u Ujedinjeno Kraljevstvo, Irsku, SAD, Australiju,... Na selu se često može naći djedove i bake sa njihovim najmlađim unucima. Roditelji i starija djece su otišli.
Na posljednjem popisu stanovništva, Latvijci čine 62% stanovništva, 25% su Rusi, a Ukrajinci, Bjelorusi, Poljaci i Litvanci čine po 2-3%.
U velikim gradovima, postoji veliki broj ruskih govornika. Nešto manje od milijun ljudi živi u Rigi i oko polovice je Rusa. Daugavpils, u Latgale, većinski katoličkoj regiji, je drugi grad po veličini u zemlji. Od 100.000 stanovnika, 78,8% su ruski govornici. Danas mladi ljudi ruskog porijekla uče latvijski i većina ima latvijsko državljanstvo.
Luterani čine 35% stanovništva zemlje, katolici 24%, ruski pravoslavci 18%, a manji postotak pravoslavci staroga obreda, baptisti i pantekostalci.
Riga je imala jedino katoličko sjemenište izvan Litve u Sovjetskom Savezu, pa su svi katolički svećenici iz drugih republika prošli kroz Rigu. Dvije su najveće crkve u Rigi bile pretvorene u koncertne dvorane i muzeje. Luteranska katedrala je vraćena luteranima, ali još uvijek služi kao koncertna dvorana. Crkva sv. Petra još je uvijek muzej. Pravoslavna je katedrala pretvorena u planetarij tijekom sovjetskog razdoblja. Sve su crkve trpile oštru represije u to vrijeme.
Latvija je dio Europske unije od 2004. godine, a 1. siječnja 2014. prihvatila je euro kao svoju valutu.
Sve ovo čini pozadinu našeg Europskog susreta. Zahvaljujući svim naporima koja je ova mala zemlja uložila kako bi nastavila postojati, preživjela neprijateljske politike i okupacije, uspjela je sačuvati bogatu i autentičnu kulturu. Kao sastavni dio Europe, Latvijci žive sa svojom prošlošću, ali su i s pravom ponosni na sve što su postigli u proteklih 25 godina. Crkve i ljudi u Latviji pripremaju toplu dobrodošlicu i ima toliko toga što možemo primiti od njih. Pozvani smo ih slušati i podržati.«