TAIZÉ

Riga 2016.

Susret iz pogleda sudionika

 

Neki odjeci pripremanja

Xavier (Indija)

Došao sam u Latviju prije pet mjeseci, odmah nakon srednje škole. Studiram zrakoplovno inženjerstvo na Tehničkom sveučilištu u Rigi. Nakon dva mjeseca, kada sam, po običaju, išao na misu, upoznao sam volontere iz Taizéa. Čim su mi ispričali priču o Taizéu i poslije nakon sudjelovanja na molitvi, odlučio sam pomoći u pripremanju susreta. Kad god nisam imao obaveza na studiju, trčao sam u pripremni centar. Sada, nakon što je susret završio, ponosan sam i sretan.

Mikaela (Švedska)

Moj je put počeo krajem ljeta ove godine volontiranjem u selu Taizé. Kad sam došla kući srca punog novih iskustava, teško sam se uklapala u svakodnevni život. Htjela sam ići u Rigu i primiti još više snage za život! Živim u Stockholmu u blizini luke i svaki dan vidim trajekte koji dolaze s mora. Bilo je zabavno i uzbudljivo sâma putovati brodom u Rigu. Tamo su bili i drugi hodočasnici i volonteri pa je brod postao mjesto privremenog Taizé-susreta na putu prema Rigi.

Matĕj (Češka)

Matej je stigao u Rigu početkom prosinca kako bi pomagao u posljednjoj fazi pripreme. On piše: »Prije dvije godine sudjelovao sam na prijemu hodočasnika na Europskom susretu u našoj protestantskoj župi u Pragu. Budući da smo o Taizéu znali jako malo, surađivali smo sa susjednom katoličkom župom. Prije susreta smo imali jako malo kontakata s njima, ali dobrodošlica svim hodočasnicima iz drugih zemalja približila je i naše dvije crkve. Dvije godine nakon susreta, ponekad i dalje radimo nešto zajedno.


Putovanje u Rigu

Eduardo (Portugal)

Među mladima koji su imali najduže putovanje, dva Portugalaca poslala su vijesti i slike s trodnevnog putovanja autobusom. Put je započeo u Algarvu, u južnom Portugalu. Krenuli smo 25. prosinca nakon ponoći, spremni za dugu vožnju autobusom. Nakon prelaska Španjolske tijekom noći, doručkovali smo u Francuskoj! Putovanje se nastavilo kroz Francusku i Njemačku. Posjetili smo Berlin pa krenuli dalje preko Poljske i Litve. Popodne, 28. prosinca, napokon smo stigli u Rigu.

Yulia (Ukrajina)

Volonterka na devet mjeseci u Taizéu, rodom iz Donbassa, Yulia, došla je u Rigu iz Ukrajine. Naša je grupa od 62 ljudi slavila Božić u Vilniusu, Litva, u grkokatoličkoj crkvi. Pozvali su nas da s njima proslavimo božićno bogoslužje. To je za našu grupu bilo divno iskustvo prije dubokog uranjanja u Europski susret.

Edgar (Gvatemala)

Edgar je došao u Rigu autobusom s volonterima iz Taizéa, nakon 36 sati putovanja. Kad sam prvi put čuo o putovanju u Rigu, uplašio sam se tako dugog putovanja! No, počelo mi se sviđati već tijekom putovanja. Posebno su mi se svidjele molitve, filmovi i obroci u busu. Svi su imali pozitivan stav, usprkos iscrpljujućem putovanju.


Jutarnji program u župama domaćina

Mira (Njemačka)

Jednog jutra je nekoliko malih grupa naše župe izvan Rige pozvano u posjet dnevnom centru za osobe s invaliditetom. Bili smo srdačno primljeni i od djelatnika i od korisnika centra. Jedan od asistenata nam je govorio o kući i o dnevnom programu. Mi smo pripremili božićne pjesme i pjesme iz Taizéa. Pjevanje »Svetita tauta« s našom međunarodnom skupinom za Latvijce je bilo vrlo posebno. Uskoro su nam se pridružili i ljudi iz centra, jedna žena je imala suze u očima. Za mene je to bilo jedno od najljepših iskustava sa susreta.

Tanya (Ukrajina)

Naša župa je bila vrlo gostoljubiva. Vođa moje skupine za dijeljenje, podrijetlom iz Hrvatske, uspio je razgovor održati živim, svi sudionici su mogli govoriti, unatoč našim razlikama. Otkrili smo da nam je mnogo toga zajedničko. Tako je ova međukulturna veza za nas bila jako važna.


Panoramic view by Bence Pozsgay originally published on Facebook.

Zajedničke molitve

Tera (Bjelorusija)

Došla sam u Rigu kao volonterka 26. prosinca i nestrpljivo očekivala početak prve molitve u Kipsali, gdje smo molili prva dva dana s ostalim volonterima. Ispred mene je bila ikona Majke Božje; pjevanje ,toplo ozračje ispunjeno molitvom. Imala sam osjećaj da mi je duša dodirivala izvor žive vode.

Katrin (Njemačka)

Kada sam slučajno vidjela da se molitva prenosi preko „Facebook Live-a“, sve sam obustavila pa sam pjevala i molila s vama. Istovremeno sam i pisala svom prijatelju iz Portugala, odlučili smo moliti zajedno ... Bila sam presretna zbog takvog zajedništva. U Taizéu sam često mislila koliko me tehnologija udaljava od stvari koje su mi važne. Ali tada sam bila oduševljena što sam se na taj način mogla povezati s vama.


Popodnevne radionice

Marta (Slovenija)

Za mene kao kemičarku je radionica o kvantnoj fizici bila jako zanimljiva. Uživala sam slušati i takvim pogledima na znanost i religiju. Ključni trenutak se zbio kad se govorilo o tome kako možemo vidjeti Svjetlo kreacije kao zvučni val, kao dio prvog svjetla univerzuma. Posebno me impresionirala misao tijekom diskusije o etici i znanosti; Bog od nas ne želi ništa skrivati, ali je važno na koji način otkrivamo i što činimo s našim otkrićima.

Patrick (Engleska)

U Nacionalnoj latvijskoj knjižnici održana je radionica na temu »Europa danas: Što možemo činiti za jedinstvo kontinenta?« Patrick je s nama podijelio svoje razmišljanje:

Ovdje sam uglavnom da čujem mišljenja drugih europskih zemalja o imigraciji i problemu izbjeglica. Nadam se da će se govoriti i o načinima suradnje i pomoći zemljama EU u činjenju općeg dobra. Uvjeren sam da nakon Brexita više nećemo biti dio tima, a tim je ono što za mene EU znači. Po mom mišljenju, zahtjev naše vjere je da aktivno podržavamo druge. Obvezni smo pomoći, raditi za jednakopravnost. Stvarno se nadam da će 2017. biti bolja godina.


Gostoprimstvo čitavog grada

Janis Vanags, luteranski nadbiskup Rige i njegova supruga Baiba

U suradnji s anglikanskom župom, primili smo šestero mladih iz Poljske i jednog iz Švedske. Imali smo jako dobru suradnju sa župom. Naše iskustvo je da su svi naši gosti bili divni mladi ljudi. Novu Godinu proslavili smo na tornju riške katedrale. Nadamo se da će Riga mladima ostati u mislima kao mjesto koje ponovo žele posjetiti. Ručak smo organizirali 1. siječnja, zajedno sa susjedima koji su također primili dva hodočasnika. Zahvaljujući Taizéu dobili smo razlog za suradnju i uspostavljanje prijateljstva s našim susjedima. U našem domu smo postavili stol i zajedno podijelili obrok prijateljstva i zahvalnosti.

Praise (Indija), Ace et Jay Mark (Filipini)

Danas smo bili na čaju kod naše domaćice Digne (Latvija) i njezine prijateljice Irine (Ukrajina). Nakon kratkog ćaskanja, Irina je htjela da govorimo našim materinjim jezicima. Umjesto da govorimo o nebitnim stvarima, odgovarali smo na pitanje, »Kada je započelo tvoje iskustvo vjere?« riječi koje su nam bile potpuno strane su iz nas slobodno izlazile. Iznenađujuće je bilo što je sve zvučalo kao normalna konverzacija iako se zapravo nismo mogli razumjeti. Osjećali smo da razumijemo što tko govori.

Valentina (Švicarska)

Bila sam smještena kod obitelji s dvoje djece, s još dvije djevojke iz moje grupe iz Tessina. Svi su bili vrlo ljubazni. Naš »tata« nam je puno pričao o povijesti, ratu, ali i o latvijskoj kulturi – bilo je jako zanimljivo. Mislim da je prednost boravka kod obitelji što imaš direktan kontakt s kulturom zemlje. Naravno, bilo je i dijeljenja; ja sam, na primjer, ispekla tradicionalni švicarski kolač i naučila ih igrati neke igre kartama. Stvarno smo se lijepo proveli.

Jonathan (Francuska)

Riga je bila moj prvi Europski susret. Prije puta sam se malo brinuo kako ću preživjeti tjedan sa strancima koji su, doduše, velikodušni jer nas primaju, ali koje ne poznajemo. No, tjedan u Rigi bio je prekrasan. Nas troje boravili smo kod tri mlade žene koje su živjele u jednom stanu. Od prvoga dana smo uz čaj diskutirali o raznim temama, najviše o životu u Latviji, našem poslu, aktivnostima, vjerovanjima ... Kako je vrijeme prolazilo, razmjene su trajale duže i postajale sve prirodnije. Na kraju se rodila prava prijateljska veza. Na Festivalu naroda smo zajedno plesali za početak Nove Godine, bilo je divno. Na danu odlaska, domaćini su nam pripremili izvrsnu tradicionalnu večeru s čokoladnom tortom koja će nam dugo ostati u sjećanju.

Ana, Jelena, Martina et Ivana (Hrvatska)

Nakon dva duga dana putovanja, napokon smo stigle u Rigu. Bile smo smještene u župi Stare Sv. Gertrude. Nekoliko sati kasnije upoznale smo našu obitelj domaćina, mlade roditelje s dva sinčića. Velikodušno su nas ugostili. Nisu nam dali samo mjesto za spavanje, dali su nam dom. Osjećale smo se dobrodošle i voljene. Vraćale smo se svake večeri nakon programa, razgovarale smo s roditeljima i igrale s njihovim sinovima. Iako su govorili samo latvijski, savršeno smo se razumjeli jezikom pjesme i igre. Gostoljubivost naših domaćina je bila predivna, uvijek ćemo im biti zahvalne.

Francesca (Italija)

Probudila sam 29. prosinca ujutro na kauču kod mlade obitelji u Salaspilsu, predgrađu Rige, kada je njihov sin Ernest došao sjesti na svoje mjesto i gledati crtiće prije odlaska u vrtić. Večer prije, stigli smo jako kasno pa ga nismo upoznali, samo njegove roditelje. No, toga jutra je pod svojim plavim jastukom s leptirićima naišao na moje noge! Vjerojatno je još bio pospan i nije me primijetio na kauču! Pažljivo sam se izvukla ispod popluna da ga ne uplašim, pa još i ta jezična barijera. Dok sam očekivala da će plakati, on se toplo nasmiješio i dopuzao preko mojih nogu da me zagrli. To je moj san o Europi, o svijetu, moj san o povjerenju i prihvaćanju.