Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. (1 Korinćanima 1,26-31)

Podjele u Korintskoj zajednici, u kojoj je svatko mislio da je bolji od drugih, navele su Pavla da kaže nešto o onome što bi trebalo biti ključno u očima kršćana. Apostol najprije poziva korintske vjernike da promotre svoju zajednicu: »Ta gledajte braćo, sebe, pozvane«. Poziva ih da uoče kako u njoj nema mnogo pojedinaca važnih za društvo, ničega što ljudi u društvu obično cijene.

Zatim govori o Božjem odabiru; tri puta kaže: »…izabra Bog...«. Bog je izabrao one koji se ne doimaju sposobnima, kako bismo shvatili da sve ono što se u društvu smatra prednošću, nije važno u Božjim očima. Bog je izabrao ono što prema uobičajenim kriterijima takoreći ne postoji, pa uobičajeni kriteriji ovdje ne važe.

Međutim, obrtanje kriterija po Božjem izboru ima jedan drugi vid: zahvaljujući Bogu, ono što ranije nije postojalo sada postoji, i nalazi svoje mjesto u svijetu. Oni na koje je društvo gledalo s prezirom ili ravnodušno vrijedni su u Božjim očima. «Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu.» Zapravo, jedino on je bitan te po njemu i u njemu vrijedimo svi mi.

Božji odabir nas poziva na promjenu našeg načina gledanja. Ako je Bog odabrao one koje ljudi obično ne cijene, ne možemo ostati ravnodušni prema njima. Ono što je važno nije neka određena vrlina koju ti ljudi možda posjeduju ili ne posjeduju, koja bi nas se dojmila ili nas se ne bi dojmila, nego ono što oni jesu od Boga, u Kristu.

Također učimo kako da i sebe promatramo na nov način. Nije nimalo bitno da mi pojedinačno ili zajedno – kao skupina, zajednica, crkva – nalazimo načina kako ostaviti dojam na druge ljude, nego je bitno samo da smo mi, od Boga, u Kristu. Ne trebamo tvrditi da smo bolji od drugih, niti se dokazivati kako bismo sakrili naše slabosti. Usprkos našim nedostatcima i neuspjesima, Krist je naš uspjeh i punina ili, recimo to Pavlovim riječima: »on posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje.«

Pavlove riječi upućene Korinćanima pozivaju i nas neka dopustimo da Božji izbor promijeni sve ono što je nama bitno; neka nas oslobodi od potrebe samopotvrđivanja koje ljude dijeli, da bismo mogli biti tvorci jedinstva; neka naučimo gledati ljude na novi način koji daje mjesto u svijetu svakome i svima. To je, prema apostolu Pavlu, način na koji proslavljamo Boga.

 Vidim li u svojoj zajednici osobe koje bi trebale biti bolje prihvaćene? Koga? Ima li trenutaka kada bih se mogao/mogla potpunije uklopiti u zajednicu?

 Koji su čimbenici podjele u mojoj zajednici? Kako ih je moguće prevladati?

 Kakve prijedloge nam nudi ovaj tekst u svezi slavljenja Boga, zajedno s drugima?