«Prolazeći» (Marko 1,16; 2,14), Isus je opazio svoje prve učenike i pozvao ih. U tom je «prolaženju» dašak slobode. Isus nije imao razrađenu strategiju, vidio je svoje buduće učenike i pozvao ih. Rekao im je vrlo malo o svojim očekivanjima prema njima, kao i o onome što bi oni mogli očekivati od njega. Isus je želio da i oni budu slobodni kao on. Ili, još bolje, slobodni na isti način kao on. «Ti me slijedi» posljednje su Kristove riječi u evanđeljima (Ivan 21,22). Uskrsnuvši od mrtvih, on nastavlja pozivati ljude da ga slijede. Uvijek «prolazi». Ne biram trenutak. Jednoga me dana neke riječi iz Evanđelja dirnu. Neki susret ili događaj preokreće moj život i vodi me da se zauzmem. Poziv je prije i iznad svega nešto što mi se dogodi.
Gdje je onda moja sloboda, budući da nisam sam izabrao susresti Krista, nego je on zapravo našao mene? I nadalje, kad me pitaju zbog čega sam izabrao ovakav angažman, teško mi je odgovoriti budući da su mi se, kao i učenicima, neke stvari dijelom dogodile slučajno. «Prolazeći, Isus opazi…» i Levi, bez ikakvog oklijevanja, «ustade i pođe za njim» (Marko 2,14). Nije li taj čin malo prebrz da bi bio svjestan, odgovoran i slobodan izbor? Ono što je sigurno jest da je Levi, ustajući, postao slobodan. Do tada je slobodno raspolagao sobom i svojim stolom u carinarnici. Od toga su se trenutka njegovi obzori proširili.
Iako je Kristov poziv Leviju došao kao nešto očito, on nije ugrozio njegovu slobodu. Jer, gdje je Krist, ondje je i Duh Sveti. Kristov poziv obraća se nečemu u dubinama mojeg srca. On mi dolazi i izvana – iz riječi koje sam čuo ili pročitao, događaja ili susreta – i iznutra. On oslobađa više nego što zapovijeda. Istovremeno, dok me Krist poziva, Duh Sveti oslobađa ono što je u meni bilo zarobljeno, otpušta ono što je bilo uplašeno i očajno. Isus nije unaprijed predodredio ponašanje svojih učenika. Volio im je postavljati pitanja: «Za koga me vi držite?» (Marko 8,29); «Da možda i vi ne kanite otići? (Ivan 6,67); «ljubiš li me?» (Ivan 21,15-17). Naša sloboda i naša stvaralačka uključenost važne su mu. Moj je odgovor jedino što taj poziv za mene čini sigurnim. Moje vlastite stope utiru moj put njegovog sljedbenika. «Pozivajući te, Bog ti ne naređuje što činiti. Njegov je poziv prije svega osobni susret.» (Pismo onome tko bi želio slijediti Krista).
