Božji je dah u nama duboka radost. Dok smo sretni, u skladu smo s Bogom. No, dok drugi pate, naša je sreća u neskladu s njihovom patnjom. Zato apostol Pavao piše: Da, «radujte se s radosnima», ali i «plačite s zaplakanima» (Rimljanima 12,15). Radost je ono za što smo doista stvoreni. No, suočeni s patnjom drugih, u plakanju je istina.

Sreća može povrijediti one koji su iz nje isključeni. Zadovoljstvo nekoga tko je uspio vrijeđa one koji nisu uspjeli. Radost voljenih teško podnose oni koji su napušteni. Dok, k tome, oni koji su sretni, dopuštaju da osjetim njihovo zlobno zadovoljstvo zbog toga što su zauzeli moje mjesto, njihova sreća postaje posve nepodnošljiva. Nečija nas sreća može povrijediti čak i ako to ne čine namjerno: Isus u jednoj prispodobi govori o sreći bogataša koji «se danomice sjajno gostio», čak ne primjećujući siromaha Lazara kraj svojih vrata (Luka 16, 19-21).

Bolje je plakati nego imati takvu sreću. No, kako Pavao može napisati: «Radujte se uvijek!» (Filipljanima 4,5)? Ako ima vrsta sreće koje povređuju druge, ima i vrsta tuge koje bole. Kad sam tužan i depresivan, ne želim da me moji prijatelji opterećuju svojom tugom, dodajući svoj jad mojoj nesreći. Što bismo, dakle, trebali činiti kada drugi pate? Ostati radosni i preuzeti rizik da povrijedimo svojom srećom one koji su izostavljeni? Ili biti tužni i riskirati da povećamo njihovu nesreću, koju je već dovoljno teško podnijeti?

«Radujte se uvijek», nastavlja Pavao, «blagost vaša neka je znana svim ljudima» (Filipljanima 4,5). Radost o kojoj govori zrači blagošću i nježnošću. Ona je prvenstveno i ponajviše unutarnja radost. Ponekad je gotovo neprimjetna i ne odaje ju nikakav izvanjski znak. Delikatna je. Baš kao što je, u zimskoj hladnoći, ugodno ostati uz izvor topline, dobro je u nesreći biti blizu nekoga čija duboko ukorijenjena radost zrači blagošću.

U čemu je tajna sreće koja ne vrijeđa, nego tješi one koji pate? Ona leži u radosti siromaha, sreća koja se ne posjeduje nego dijeli s drugima.

Odbijanje sreće dok drugi pate može voditi do zajedničkog očajavanja. Možemo učiniti nešto bolje za one koji su nesretni. Jedna od najdragocjenijih stvari koje možemo ponuditi naša je skrivena borba održimo živom radost Duha Svetog, radost koja zrači blagošću i prenosi snagu i hrabrost.